Vreoci

Село у Србији

Vreoci su naselje u gradskoj opštini Lazarevac u gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 2559 stanovnika.

Vreoci
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaLazarevac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2559
Geografske karakteristike
Koordinate44° 26′ 19″ S; 20° 16′ 32″ I / 44.438666° S; 20.275666° I / 44.438666; 20.275666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina137 m
Vreoci na karti Srbije
Vreoci
Vreoci
Vreoci na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11560
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Istorija uredi

Mesto Vreoci se nalazi severno od Lazarevca. Po predanju selo je nekada bilo u „Starom Selištu“. Tvrdi se da je zbog nekoliko vrlo jakih izvora-vrela selo dobilo ime. Za vreme austrijske vladavine (1718-1739. godine) ovo mesto pominje pod imenom Vreozij. U aračkim spisima iz prvih desetleća 19. veka zabeleženi su Vreoci i imali su 1818. godine 84 kuće i pripadala Knežini Gošnjića; godine 1822. selo je imalo 97 kuća i pripadalo je Knežini Stanoevića.

Osnovna škola u mestu je osnovana 1836. godine. Do 1910. godine kroz nju je prošlo, radeći sa decom 14 učitelja. Tu je jedan od učitelja, Panta Stevanović predavao 33 godine.[1]

Po popisu iz 1921. godine selo je imalo 276 kuća sa 1406 stanovnika. (podaci krajem 1921. godine).[2][3] Spomenik izginulima u borbama na Konatici otkriven je 30. septembra 1923.[4]

Ovde se nalaze Crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Vreocima, Crkva brvnara u Vreocima i Kuća porodice Miletić.
Ovde se nalaze Zapis jasen na Planini (Vreoci), Zapis Savatijevića hrast (Vreoci), Zapis hrast u selu (Vreoci), Zapis hrast kod crkve (Vreoci) i Zapis trešnja na Ujalici (Vreoci).

Položaj naselja uredi

Vreoci su sa obe strane puta koji vodi od Lazarevca za Stepojevac i dalje za Beograd. Veći deo naselja je na zapadnoj strani puta, na najnižoj jezerskoj terasi beogradskoj a manji na istočnoj strani, na aluvijalnoj ravni Peštana. Ukoliko se više ide na pobrđa kuće ovog naselja su razređenija dok su najzbijenije one pored pomenutog puta. Naselje se uglavnom deli na Gornji Kraj ili Bikanjac i na Donji Kraj ili Selište. Jedan deo Donjeg Kraja naziva se Miljkovac, a prema njemu, na suprotnoj strani, je Slatina. Sredina sela naziva se Kusanja. Ostali manji krajevi nazivaju se po većim rodovima: Đurića Kraj, Arnuševića Kraj, Pantelića Kraj itd.

Vode uredi

Za piće i domaće potrebe upotrebljava se bunarska voda. Ima jedna česma, Vukašinovac u Đurića Kraju i Vrelo, po kome je selo dobilo ime. Po predanju iz Vrela je tekla veoma jaka voda i odlivala se malim Potokom u Peštan. Kad su Mađari odlazili iz Srbije, oni su zatrpali vodu na Vrelu i od tada se u njemu voda smanjila. Kroz selo teku: Lukavica ili Stari Peštan, Kolubarina otoka Brzak i potoci Kusanja, Miljkovac, Marin Potok, Cerov Potok u potesu Boljetinu i karsna uvala Mali Potok ispod Vrela.

Zemlje uredi

Oko naselja je seoski potes. Njive i livade su na mestima koja se nazivaju: Boljetin, Volujak, Miljkovac, Slatina, Ključevi, Lug, Belićanka, Planina, Kolubara, Ujalica, Prevale sa visom Banderom, Galibovac i Brestovi. Ima mesta koja se nazivaju po prezimenima rodova: Arnuševića Livade, Mardžunovića Njive itd. Na Kolubari su ova poznata mesta: Vranjski Vir, Jeličin Vir, Marin Brod i Vodenište.

Podaci o naselju uredi

Današnje Vreoce je zasnovano u 17. veku na mestu zvanom Staro Selo u Gornjem Polju i tada se, po predanju, zvalo Kurilovo Brdo. Zbog poplave ono se premestilo do današnjeg Cvetovca (Cvetovac je u međuvremenu, zbog otvaranja tamnavskih kopova, potpuno izmešten, op. Milodan), na mestu na kome su bili turski hanovi, a po narodnom oslobođenju od Turaka 1804. godine pomerilo se dublje u šumu na Prevalama, pa se naposletku spustilo u današnje mesto. Tada je u Vreocima bilo, po predanju, svega devet kuća: Čolića, Maletića, Jelenića, Mardžunovića, Brankovića, Momića, Arnuševića, Đokiića, Joksića i Dragićevića.

Drugo, po svoj prilici starije, naselje je bilo u Selištu, u Đorića Kraju, o kome se danas ništa ne zna. U Cerovu Potoku bilo je, kažu „madžarsko“ groblje, od koga se do skora poznavao samo jedan kameni nadgrobni „beleg“, pa je i on nedavno porušen i uklonjen. Staro vreočko groblje bilo je u današnjem potesu do Cvetovca. Današnje groblje je u kraju Kusanji, u strani više Malog Potoka. Stara crkva od brvana podignuta je 1817. godine i bila je posvećena Vavedenju. Današnja crkva je pored glavnog puta. Nju je podigao general Živko Davidović, koji je rođen u Vreocima. Posvećena je Bogorodičnom Pokrovu. Litija se nosi na Spasovdan. U Gornjem Kraju se vadi ugalj – lignit.

Vreoci su kao naselje uneti u Ebšelvicovu kartu iz prvih desetina 18. veka. Zatim se po arhivskim podacima pominju 1788. godine u selu Paljuvima u Tamnavi (opština Ub), po svoj prilici u tamošnjem zbegu, a zabeleženo je i 1811. i 1818. godine, kada je imalo 84 kuće. Godine 1844. u njemu je bilo 120 kuća sa 875 stanovnika a danas u njemu ima 43 roda sa 355 kuća i 3 ciganska roda sa 6 kuća.

Privreda uredi

Vreoci se nalaze na ležištu uglja, lignita, koji u neposrednoj blizini eksploatiše Privredno društvo Rudarski basen „Kolubara“ na površinskim kopovima na „Polju D“ koje je stiglo do ivice sela. Selu sledi raseljavanje i proširenje postojećih („Polje D“ i „Tamnava-istok“) kao i otvaranje novih eksploatacionih polja („Polje E“, „Polje F“ i „Polje G“).[5]

Ovde se nalazi železnička stanica Vreoci.

Demografija uredi

U naselju Vreoci živi 2575 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,5 godina (38,4 kod muškaraca i 40,5 kod žena). U naselju ima 1088 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,95.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 2.447
1953. 2.855
1961. 3.354
1971. 3.174
1981. 3.303
1991. 3.385 3.347
2002. 3.210 3.305
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[7]
Srbi
  
3.158 98,38%
Goranci
  
11 0,34%
Romi
  
10 0,31%
Crnogorci
  
8 0,24%
Hrvati
  
2 0,06%
Muslimani
  
2 0,06%
Slovaci
  
1 0,03%
Rusi
  
1 0,03%
Mađari
  
1 0,03%
Makedonci
  
1 0,03%
nepoznato
  
8 0,24%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ "Politika", Beograd 1910. godine
  2. ^ Podaci su uzeti iz opisa Vreoci od M. Marinkovića (rukopis se nalazi u Etnološkom seminaru Beogradskog univerziteta) i iz dela navedenih kod sela M. Crljenci.
  3. ^ „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, podunavskih mesta i običaji, nastanak sela, ko su bili doseljenici, čime se bavili meštani
  4. ^ "Politika", 30. sept. 1923, str. 7
  5. ^ kWh, Elektroprivreda Srbije, 16. novembar 2007, 406, str. 7/8, ISSN 1452-8452
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

  • Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavljeno (1927 g.) „Napredak Pančevo“
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od pisanih tragova, letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela, ko su bili doseljenici, čime se bavili meštani

Spoljašnje veze uredi