Galica (alb. Galicë) je naselje u opštini Vučitrn na Kosovu i Metohiji. Prema popisu stanovništva na Kosovu 2011. godine, selo je imalo 2344 stanovnika, većinu stanovništva čine Albanci.[1][a] Istorijski i geografski selo Galica pripada Drenici.

Galica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskomitrovački
OpštinaVučitrn
Stanovništvo
 — 2011.234
Geografske karakteristike
Koordinate42° 47′ 01″ S; 20° 51′ 52″ I / 42.7836° S; 20.8644° I / 42.7836; 20.8644
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina644 m
Galica na karti Srbije
Galica
Galica
Galica na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj42000
Pozivni broj+383 (0)28
Registarska oznaka02

Geografija uredi

Galica je poluplaninsko selo, razbijenog tipa sa listopadnom šumom, livadama i pašnjacima pogodno za stočarstvo. Oranice sa smoničavom i rastresitom zemljom, na kojoj uspevaju sve žitarice. Smešteno na padini planine Čičavice, udaljeno 14,5 km od Vučitrna.[2] Seosko naselje Galica nalazi se u podnožju brdovitog zemljišta, a staroga je datuma. Galica je naselje džematskog tipa, a sačinjavaju ga mahale, koje se nazivaju prema najbrojnij nm kućama jednoga roda. U ataru sela postoje dva groblja, jedno starovremsko ,,Vorre tё vaktit tё moqum”, poznato je pod imenom kao ,,vorre kauri’’. Drugo je groblje novijeg doba. Do današnjeg sela, postoje tragovi starog seoskog naselja, koje je napušteno.[3]

Istorija uredi

Prema katastarskom popisu oblasti Brankovića iz 1455. godine, navodi se selo Kalica, tj. današnje selo Galica u Drenici, sa ZO kuća.50 U popisu se navodi samo vinogradarstvo u ovom selu, čija je proizvodnja iznosila 500 čabrova godišnje, sa ušurom od toga u iznosu od 50 čvorova.[4] Ovo selo je nekada bilo zaselak sela Dubovca sve do 1937, kada je jedan industrijalac iz Hrvatske otvorio rudnik magnezita i tada se nazvalo kao zasebno selo Galica. Rudnik je više puta otvaran i zatvaran, te je radnička kolonija više puta obnavljana. Pooslednji put je rudnik zatvoren 1961, a pošta je zatvorena 1970. Zgrade uprave rudnika i radničke kolonije su rasprodate, a upravna zrada je ostavljena osnovnoj školi.[2]

Od 1925. do 1928. naselile su se 4 kuće naseljenika na dobijenoj zemlji od države. Groblje je u Dubovcu i uništeno je.[2]

Poreklo stanovništva po rodovima uredi

Podaci o broju kuća i poreklu stanovništva su iz 1935. godine.[5]

Albanci

  • Ljaović (7 kuća), od fisa Kuč. Od ovoga roda 1 domaćinstvo je odseljeno u Albaniju početkom 20. veka.
  • Šabani (3 kuće), od fisa Kuč.
  • Silaj (2 kuće), od fisa Kuč.
  • Adžaj (4 kuće), od fisa Kuč, (nazivaju ih i Fetović). Od ovoga roda 2 kuće su odseljene 1927. godine u Vučitrn.
  • Memeti (3 kuće), od fisa Kuč.
  • Alili (3 kuće), od fisa Kuč. Godine 1930. od ovoga roda odseljena su 2 domaćinstva: jedno u Vučitrn, a drugo u Kosovsku Mitrovicu.
  • Aliti (4 kuće), od fisa Kuč.

Svi navedeni albanski rodovi su od jednog bratstva Deliju, iz sela Gornje Koratice, u Drenici, odakle su se doselili 1835. godine.

Cigani (Mađupi)

  • Ćuprlije (3 kuće), od fisa Kuč, doseljeni su iz sela Mikušnice, u Drenici, a tamo iz dreničkog sela Čubrelja. Ranije su bili bez fisa, koji su primili u Galici.

Srbi i Crnogorci (kolonisti)

  • Radulović (1 kuća), slave Sv. Jovana Krstitelja, prislužuju Malu Gospojinu. Doseljeni su iz Krivošija, a starinom su od Čeva.
  • Lečić (1 kuća), slave Sv. Arhanđela Mihaila. Doseljeni su iz sela Ljubomira, kod Bileće.

Učesnici oslobodilačkih ratova 1912—1918 uredi

Odseljeni 1941-93 uredi

Svega 6 domaćinstava sa 28 članova. Danas u ovom selu živi pretežno albansko stanovništvo.

Demografija uredi

Prema popisu stanovništva iz 1914. godine..[6] Galica je imala 204 stanovnika. Prema popisu stanovnika iz 1921. godine, Galica ima 150 stanovnika, sa 32 domaćinstva.[7]

Populacija (ist.): Galica
Godina191419211948195319611971198119912011
Stanovništvo204150287306378443446491234
Evolucija stanovništva

Napomene uredi

  1. ^ Popis iz 2011. na Kosovu i Metohiji su sproveli organi samoproglašene Republike Kosovo. Ovaj popis je bio bojkotovan od strane velikog broja Srba, tako da je realan broj Srba na Kosmetu znatno veći od onog iskazanog u zvaničnim rezultatima ovog popisa.

Reference uredi

  1. ^ „Popis stanovništva 1948-2011”. 2014. Pristupljeno 11. februar 2018. 
  2. ^ a b v g d Anđelić 1997, str. 87.
  3. ^ Vukanović 2005, str. 260.
  4. ^ Oblast Brankovića Sarajevo, 1972, str. 88.
  5. ^ Vukanović, Tatomir (1998). Drenica-druga srpska Sveta Gora. Beograd: Priština:Muzej u Prištini:Narodna i univerzitetska biblioteka.  COBISS.SR 1024065947
  6. ^ M. A. Vujačić, Rečnik mesta u oslobođenoj oblasti Stare Srbije, Beograd, 1914, kod te reči.
  7. ^ Rečnik mectaa Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Beograd, 1925.

Literatura uredi


Spoljašnje veze uredi