Gar su članovi kladusa Lepisosteiformes (ili Semionotiformes) iz holosteija, prastare grupe košljoriba sa ganoidnim krljuštima koja potiče još iz paleozoika.[2][3] Fosili iz ovog reda poznati su od kasnog perioda jure. Porodica Lepisosteidae uključuje sedam živih vrsta riba u dva roda, koja nastanjuju rečne i povremeno morske vode istočnih delova Severne Amerike, Centralne Amerike i Karipskih ostrva.[4] Imaju izdužena tela koja su oklopljena ganoidnim ljuskama i izdužene čeljusti ispunjene dugim i oštrim zubima. Ove ribe često povezuju sa štukom, iako one nemaju nikakve porodične veze.

Gar
Vremenski raspon: Kimmeridgian–Recent[1]
Lepisosteus oculatus
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Actinopterygii
Kladus: Ginglymodi
Kladus: Lepisosteiformes
O. P. Haj, 1929
Podred: Lepisosteoidei
Natporodica: Lepisosteoidea
Porodica: Lepisosteidae
Ž. Kivje, 1825
Rod

Svi primerci ove ribe su relativno krupni, a Atractosteus spatula je najveća, dostiže preko 2 m dužine i preko 45 kilograma težine, a prijavljeno su primeci i od 3 m. Njihovu baskularizovani mehuri mogu povremeno da funkcionišu kao pluća.[5] Meso ove ribe je jestivo, a tvrda koža i ljuska se koristi, dok su njihova jaja otrovna po ljude.[6]

Etimologija i distribucija uredi

Naziv gar prvobitno je korišćen za vrstu Belone belone koja nastanjuje severne delove Atlantskog okeana i veruje se da je izvedena od reči „koplje”. I dana se Belone belone naziva kao gar riba, na istim način se nazivaju mnoge druge vrste srodnih rodova Strongylura, Tylosurus i Xenentodon iz porodice Belonidae.[7][8] Ime roda Lepisosteus potiče od grče reči lepis što znači skala, a osteon znači kost. Atractosteus je takođe izvedena iz grčkog i ona označava strelu.[9][10]

Fosili ove ribe pronađeni su u Evropi, Indiji, Južnoj i Severnoj Americi, što ukazuje da su ove ribe u prošlosti bile dosta rasprostranje, mnogo više nego danas. Gar se smatra ostatkom grupe košljoriba koje su živele u mezozoiku.[11][12] Rasprostranjnost gara Lepisosteidae u Severnoj Americi je uglavnom u plitkim vodama od Teksasa, Luizijane, do istočne obale Meksika, kao i u nekim rekama koje se u njih ulivaju. Nekoliko populacija takođe je prisutno u oblasti Velikih jezera u Sjedinjenim Američkim Državama, a one žive u plitkim vodama.[13]

Anatomija i ekologija uredi

Tela ove ribe su izdužena, oklopljena ganoidnim ljuskama, a imaju duge izdužene čeljusti sa dugim i oštrim zubima. Repovi su im heterocerkalni, a leđna peraja blizu repa. Budući da njihovi vaskularni mehuri mogu da funkcionišu kao pluća, većina njih povremeno uzima gutljaj vazduha, a radi to češće u stajačoj ili toploj vodi, kada je koncentracija kiseonika u vodi niska.[14] Dokazano je da temperatura vode utiče na njihovu metodu disanja, a mogu živeti u vodi bez pristuapa vazduhu i ostait zdravi, dok istovremeno mogu da prežive u deoksigenizovanoj vodi.[15] Kao rezultat ovog organa, one su izuzetno otporne i tolerišu uslove u kojima većina drugih riba ne bi mogla da preživi.[16] Ova vrsta ima uparena peraja, kao i karlična i analno i leđno peraje.[17]

Strukture unutar kostiju peraja su važne za proučavanje jer mogu pokazati homolognost u celoj evidenciji fosila. Tačnije, karlični pojas nalikuje drugi aktinopterigija, a i dalje ima svoje karakteristike.[18] Sve ove ribe su relativno krupe, a najveća je Atractosteus spatula. Najveći primerak ove vrste bio je dugačak 2,58 m i težine 148 kg. Čak i mnogo manje vrste iz ove grupe riba dostižu dužinu preko 60 cm, a ponekad i mnogo duže.[19][20]

Gar se obično slabo kreću, osim kada ne traže hranu. One više vole plitka područja reka, jezera i zalova a često se okupljaju u malim grupama. Plen hvataju zubima koje su slične iglama, bočnim ugrizima za glavu žrtve.[21][22] Hrane se obilno sitnim ribama i beskičmenjacima kao što su rakovi.[2] Nastanjuju vode istočnog dela Severne Amerike, a iako su uglavnom u slatkovodnim staništima, nekoliko njih ulazi i u mora, a posebno Atractosteus tristoechus. Neki od njih putuju od jezera i reka kroz kanale kako bi se mrestili.[2][23][6] [2]

Vrste i identifikacija uredi

Gar porodica sadrži sedam vrsta podeljenih u dva roda :[24]

Spisak postojećih vrsta [25]
Lepisosteidae
Atractosteus

A. tropicus

A. tristoechus

A. spatula

Lepisosteus

L. oculatus

L. platyrhincus

L. osseus

L. platostomus

Porodica Lepisosteidae

 
Veliki gar u akvarijumu.

Atractosteus spatula je riba iz porodice gar i jedna od najvećih slatkovodnih riba u Severnoj Americi. Fosilni ostaci ove vrste datiraju iz perioda rane krede od pre 100 miliona godina. Često su nazivane „primitivnim ribama” ili „živim fosilima” jer sadrže neke morfološke karakteristike svojih najranijih predaka, kao što su spiralne zaklopke, koje su uobičajene za probavni sistem ajkula i sposobnost da udišu i vazduh. Po izgledu imaju sličnosti sa aligatorima, sa njihovim špicastim njuškama, dugim i oštrim zubima.[27] Telo ima oblik torpeda, obično je smeđe ili maslinaste boje, do svetlosive ili žute.

Za razliku od drugih vrsta iz svoje porodice, Atractosteus spatula ima dvostruki red velikih i oštrih zuba, kako bi lakše držali plen, koji love iz zasede. Hrane se manjim ribama, ali i pticama i sitnim sisarima koje nađu na površini vode. Populacije ove vrste više ne nastanjuju njihova istorijska područja zbog uništavanja staništa i ribolova.[28] Danas nastanjuju vode u južnim delovima Sjedinjenih Američih Država sve do Meksika. Mogu se prilagoditi slanim vodama, nastaniti u slatkovodnim jezerima, močvarama, ušću reka i u uvalama duž Meksičkog zaliva.[29]

Gotovo pola veka ova vrsta se smatrala štetnom za sportski ribolov i ciljano je eliminisana u Sjedinjenim Državama. Osamdesetih godina 20. veka donete su razumnije ekološke mere i na kraju je istaknuto da ova vrsta nije ništa manje bitna od drugih ekosistema. Vremenom ova vrsta postala je zaštićena, a nekoliko državnih i federalnih agencija Sjedinjenih Država pokrenulo je programe o informisanju o ovoj vrsti. Atractosteus spatula često se veštački uzgaja u bazenima, radi hrane u Meksiku i u istraživačke svrhe.[30]

Lepisosteus platyrhincus može se naći u reci Oklokoni na Floridi i Džordžiji, a ona preferira blatna ili peščana dna sa obilnom vegetacijom.[31][32] Ova vrste se obično meša sa vrstom Lepisosteus oculatus.[31][33] Nepravilne crne tačke pokrivaju glavu, telo i peraje ove ribe. Na zadnjem delu tela ima zeleno-smeđe ljuske, dok nema ganoidne ljuske na grlu. Ženke ove vrste izrastu između 33 i 86 cm, dok su mužjaci manji.[31][32][31][34] Tokom sušne sezone ova vrsta se povlači u sedimente močvara, a aestivacija slična hibernaciji smanjuje metabolički sistem ove vrste, što joj omogućava da podnese visoke temperature i toplo vreme tokom leta.[35][36] Razmnožavaju se u kasnu zimu i u rano proleće, a mres se obično dešava između februara i marta. Grupe oba pola se okupljaju u plitkoj vodi, gde ženka odbacuje svoja jaja koja se lepe za vodene biljke. Izlegnute ribe poseduju organ na kraju njuške i ostaju vezani za vegetaciju dok ne porastu 2 cm. Nakon mresta mužjaci prolaze kroz reproduktivne parametre, što uključuje smanjenje nivoa reproduktivnog hormona.[37]

Lepisosteus oculatus manja je vrsta gara, teška nešto manje od četiri kilograma.[34][38] Kao i vrsta Lepisosteus platyrhincus ima take po telu, ženke nešto više od mužjaka. Ova vrsta ima mrlje koje pokrivaju glavu, telo i peraje, a telo mu je kompaktno i ima kraću njušku. Ova vrsta više živi u bistrijim vodama, dubine od 3 do m metara, a njena staništa su vode jezera Mičigen, basena jezera Erie, reke Misisipi i rečnih ušća duž severne obale Meksičkog zalive, od reke Nueces u Teksasu na istoku do reke Apalicoka na Floridi. Stanište deli sa aligatorom, koji je glavni predator.[39] Ove vrste žive u proseku 18 godina.[38][40][38] Zbog oštrih zuba ova vrsta se relativno lako bori sa plenom. Studije su pokazale da se ona najviše hrani sa četiri vrste riba: Fundulus chrysotus, Lepomis gulosus, Lepomis punctatus i Lepomis macrochirus. Takođe, dosta se hrani škampima. Ova vrsta glavni je predator u vodenom lancu mnogih jezera i reka, nema mnogo predatora u svojoj okolini i samo su ugrožene dok su još mlade.[41] Temperatura utiče u velikoj meri na njihovu brzinu kretanja, kada je voda toplija u proleće i leto, oni češće plivaju nego tokom zime. Oko 70% plena lovi noću o odnosu na ostatak dana.[42][43][44]

 
Lepisosteus platyrhincus

Lepisosteus platostomus uglavnom nastanjuje slivove reka u Misisipiju, Indiji, Viskonsinu, Alabami i Luizijani. Radije živi u jezerima, močvarana i mirnim basenima reka. Njuška ove vrste kraća je i šira nego kod drugih vrsta iz porodice gar.[45] Ima jedan red zuba, a gornja vilica je duža od ostatka glave. Lepisosteus platostomus je tamnozelene ili braon boje, slično kao Atractosteus spatula. U zavisnosti od vode, mrlje mogu biti prisutne na kaudalnom, dorzalnom ili analnom peraju.[46] Životni vek ove vrste je do 20 godina, dostiže do 5 kilograma, a naraste od 68 do 88 cm.[47] Hrani se sa beskičmenjacima više od ostalih vrsta gara.[40][45] Najviše je aktivna u proleće, tokom aprila, maja i juna kada su temperature vode između 16 i 21 °C. Ženke prati više mužjaka one nakon razmnožavanja odbacuju jaja u mirnoj i plitkoj vodi gde ima dosta vegetacije.[48] Jaja su lepljiva i drže se za vegetaciju, a ribe se izglednu nakon osam do devet dana. Jaja su otrovna za ptice i druge sisare, mladunci ostaju u žumancetu nedelju dana, a potom se hrane insektima i malim rakovima. Mladi primerci ove vrste obično samuju, a seksualnu zrelost postižu kada budu starosti oko 3 godine.[42][43][49]

Lepisosteus osseus vrsta je ribe gar koja ima duže, uže cilindrično telo i može se razlikovati od ostalih garova po njušci, koja je više nego dvostruko veća od ostatka glave.[50] Može dostići težinu od 35 do 80 kilograma, a ima samo jedan red zuba.[51][52] Ženke su krupnije od mužjaka i žive duže, 22 godine.[53][54][55] Mužjaci su obično krupniji. Meštani povremeno organizuju ribolov na ovu vrstu, jer ona jede drugu ribu u rekama.[56][57] Nastanjuje veliki deo voda na teritoriji od Severne Amerike do Meksičkog zaliva. Takođe, nastanjuje vode Floride, Kvebeka, Velika jezera, vode Teksasa i severnog Meksika.[58][59]


Značaj za ljude uredi

Meso svih vrsta gara je jestivo, ali njihova jaja sadrže protein toksin koji je nazvan ihtiotokson i visoko je toksičan za ljude, ptice i riblje vrste.[60][61] Protein se može denaturirati kada se dovede na temperaturu od 120 °C, a čak i tada može da izazove teške simptome trovanja.[62] Rakovi koji pojedu jaja ove ribe nisu imuni na toksičnos ti uglavnom uginu.[63] Nekoliko vrsta ribe gar koristi se u akvaristici. Pored mesa koje je jestivo, njihova koža se koristi za izradu predmeta, Indijanci su je koristili za izradu strela, dok su meštani Kariba koristili kožu ove vrste za navoje.[64]

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Paulo M. Brito; Jésus Alvarado-Ortega; François J. Meunier (2017). „Earliest known lepisosteoid extends the range of anatomically modern gars to the Late Jurassic”. Scientific Reports. 7 (1): Article number 17830. Bibcode:2017NatSR...717830B. PMC 5736718 . PMID 29259200. doi:10.1038/s41598-017-17984-w. 
  2. ^ a b v g „Porodica Lepisosteidae - Gars”. Pristupljeno 21. 4. 2007. 
  3. ^ Sterba, G: Freshwater Fishes of the World, p. 609, Vista Books, 1962
  4. ^ Sherman, Vincent R.; Yaraghi, Nicholas A.; Kisailus, David; Meyers, Marc A. (1. 12. 2016). „Microstructural and geometric influences in the protective scales of Atractosteus spatula”. Journal of the Royal Society Interface (na jeziku: engleski). 13 (125): 20160595. ISSN 1742-5689. PMC 5221522 . PMID 27974575. doi:10.1098/rsif.2016.0595. 
  5. ^ „Atractosteus spatula”. Florida Museum of Natural History. Pristupljeno 21. 4. 2016. 
  6. ^ a b „Atractosteus spatula - Alligator gar”. Pristupljeno 19. 7. 2007. 
  7. ^ „Gar”. Pristupljeno 21. 4. 2007. 
  8. ^ „Common Names of Belone belone”. Arhivirano iz originala 19. 10. 2007. g. Pristupljeno 21. 4. 2007. 
  9. ^ „Genera reference detail”. Arhivirano iz originala 6. 10. 2016. g. Pristupljeno 21. 2. 2016. 
  10. ^ „Genera reference detail”. Pristupljeno 21. 4. 2007. 
  11. ^ „Atractosteus spatula :: Florida Museum of Natural History”. www.floridamuseum.ufl.edu (na jeziku: engleski). 10. 5. 2017. Pristupljeno 11. 5. 2018. 
  12. ^ „Lepisosteus oculatus (Spotted gar)”. Animal Diversity Web (na jeziku: engleski). Pristupljeno 11. 5. 2018. 
  13. ^ „Spotted Gar (Lepisosteus oculatus) - Species Profile”. nas.er.usgs.gov (na jeziku: engleski). Pristupljeno 11. 5. 2018. 
  14. ^ Wiley, Edward G. (1998). Paxton, J.R.; Eschmeyer, W.N., ur. Encyclopedia of Fishes. San Diego: Academic Press. str. 78–79. ISBN 0-12-547665-5. 
  15. ^ Renfro, Larry; Hill, Loren (1970). „Factors Influencing the Aerial Breathing and Metabolism of Gars (Lepisosteus)”. The Southwestern Naturalist. 15 (1): 45—54. JSTOR 3670201. doi:10.2307/3670201. 
  16. ^ Hill, Loren (1972). „Social Aspects of Aerial Respiration of Young Gars (Lepisosteus)”. The Southwestern Naturalist. 16 (3): 239—247. JSTOR 3670060. doi:10.2307/3670060. 
  17. ^ Becker, George (1983). „Fishes of Wisconsin” (PDF): 239—248. 
  18. ^ Malcolm, Jollie (1984). „Development of Cranial and Pectoral Girdle Bones of Lepisosteus with a Note on Scales”. Copeia. American Society of Ichthyologists and Herpetologists (ASIH). 1984 (2): 476—502. JSTOR 1445204. doi:10.2307/1445204. 
  19. ^ Kodera H. et al.: Jurassic Fishes. TFH. 1994. ISBN 0-7938-0086-2.
  20. ^ „Alligator Gar (Atractosteus spatula)”. Texas Parks & Wildlife Department. Pristupljeno 8. 3. 2016. 
  21. ^ „Lepisosteus osseus”. Florida Museum. 10. 5. 2017. Pristupljeno 4. 8. 2019. 
  22. ^ „longnose gar Lepisosteus osseus”. Texas Freshwater Fishes (UT Austin mirror of http. 15. 12. 2012. Pristupljeno 4. 8. 2019. 
  23. ^ Monks N. (editor): Brackish Water Fishes, pp. 322–324. TFH . 2006. ISBN 0-7938-0564-3.
  24. ^ Froese, Rainer; Pauly, Daniel; ur. (2009). "Lepisosteidae" na Fiš bejsu. [verzija na datum: January 2009]
  25. ^ Jeremy J. Wright, Solomon R. David, Thomas J. Near: Gene trees, species trees, and morphology converge on a similar phylogeny of living gars (Actinopterygii: Holostei: Lepisosteidae), an ancient clade of ray-finned fishes. Molecular Phylogenetics and Evolution 63 (2012) 848–856 PDF
  26. ^ Cavin, Lionel; Martin, Michel; Valentin, Xavier (1996). „Occurrence of Atractosteus africanus (actinopterygii, lepisosteidae) in the early Campanien of Ventabren (Bouches-du-Rhône, France). Paleobiogeographical implications”. Revue de Paléobiologie. 15 (1): 1—7. 
  27. ^ Brady, Tony (avgust 2013). „Fleur De Lis Fisheries” (PDF). US Fish & Wildlife Service. str. 2. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 11. 2018. g. Pristupljeno 12. 05. 2020. 
  28. ^ Lochmann, S.E.; Baker, Brandon W.; Rachels, Kyle T.; Timmons, Brett A. „New Research”. Aquaculture and Fisheries Center. University of Arkansas at Pine Bluff. Arhivirano iz originala 14. 7. 2014. g. Pristupljeno 18. 6. 2014. 
  29. ^ Milbrath, Lester W. (1989). Envisioning a Sustainable Society: Learning Our Way Out. SUNY Press. str. 271. ISBN 9780791401620. 
  30. ^ Echevarria, Carlos (5. 2. 2013). „Alligator Gar, Atractosteus spatula”. Warm Springs National Fish Hatchery. US Fish & Wildlife Service. Arhivirano iz originala 11. 11. 2020. g. Pristupljeno 7. 7. 2014. 
  31. ^ a b v g „Lepisosteus platyrhincus”. Florida Museum (na jeziku: engleski). 10. 5. 2017. Pristupljeno 24. 7. 2019. 
  32. ^ a b „Toronto Zoo | Florida gar”. www.torontozoo.com. Arhivirano iz originala 15. 01. 2017. g. Pristupljeno 3. 8. 2019. 
  33. ^ „Florida Gar”. Florida Fish And Wildlife Conservation Commission (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 03. 08. 2019. g. Pristupljeno 3. 8. 2019. 
  34. ^ a b „FAMILY Details for Lepisosteidae - Gars”. www.fishbase.in. Pristupljeno 26. 7. 2019. 
  35. ^ Lackey, Stacey (2006). „Lepisosteus platyrhincus”. Animal Diversity Web. 
  36. ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 23. 4. 2012. g. Pristupljeno 6. 4. 2012. 
  37. ^ Orlando, Edward; Binczik, Gerald; Thomas, Peter; Guillette, Louis (2003). „Reproductive seasonality of the male Florida gar, Lepisosteus platyrhincus”. General and Comparative Endocrinology. 131 (3): 365—371. PMID 12714019. doi:10.1016/S0016-6480(03)00036-4. 
  38. ^ a b v Givinsky, Lana Hall; Thomas Meade; Drew Paulette; Josh Albert; Stephanie. „Lepisosteus oculatus (Spotted gar)”. Animal Diversity Web (na jeziku: engleski). Pristupljeno 24. 7. 2019. 
  39. ^ „Conservation of Ancient Fishes: Reintroducing the Alligator Gar; and What About Those Carp?”. National Geographic Society Newsroom (na jeziku: engleski). 8. 8. 2016. Pristupljeno 3. 8. 2019. 
  40. ^ a b „Spotted Gar (Lepisosteus oculatus) - Species Profile”. nas.er.usgs.gov. Pristupljeno 26. 7. 2019. 
  41. ^ Hayer, Cari-Ann. (2008). Influence of Gravel Mining and Other Factors on Detection Probabilities of Coastal Plain Fishes in the Mobile River Basin, Alabama. Transactions of the American Fisheries Society 137: 1606-1620.
  42. ^ a b Froese, R.; Pauly, D. (2017). „Lepisosteidae”. FishBase version (02/2017). Pristupljeno 18. 5. 2017. 
  43. ^ a b Van Der Laan, Richard; Eschmeyer, William N.; Fricke, Ronald (11. 11. 2014). „Family-group names of Recent fishes”. Zootaxa. 3882 (1): 1—230. PMID 25543675. doi:10.11646/zootaxa.3882.1.1 . 
  44. ^ Brim, M.S., D. Bateman, R. Jarvis. (2000). Environmental Contaminants Evaluation of St. Joseph Bay, Florida. Publication No. PCFO-EC-00-01. U.S. Fish and Wildlife Service, Panama City Field Office, Panama City, Florida. Vol 1 - Vol 2.
  45. ^ a b „Lepisosteus platostomus summary page”. FishBase (na jeziku: engleski). Pristupljeno 24. 7. 2019. 
  46. ^ Bradburn, Mark. „Lepisosteus platostomus (Shortnose gar)”. Animal Diversity Web (na jeziku: engleski). Pristupljeno 24. 7. 2019. 
  47. ^ NatureServe (2015). Lepisosteus platostomus. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2015. Pristupljeno 7. 4. 2016. 
  48. ^ Froese, Rainer; Pauly, Daniel; ur. (2011). Lepisosteus platostomus na FishBase-u. [verzija na datum: April 2011]
  49. ^ [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. март 2017), American Midland Naturalist Journal: Shortnose Gar - Territorial Defense of Profitable Pool Positions.
  50. ^ „Longnose Gar | Chesapeake Bay Program”. www.chesapeakebay.net (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 23. 03. 2022. г. Приступљено 26. 7. 2019. 
  51. ^ „Lepisosteus osseus”. Florida Museum (на језику: енглески). 10. 5. 2017. Приступљено 24. 7. 2019. 
  52. ^ „Gar - NYS Dept. of Environmental Conservation”. www.dec.ny.gov. Архивирано из оригинала 03. 08. 2019. г. Приступљено 3. 8. 2019. 
  53. ^ Tyus, Harold M. (2011). Ecology and Conservation of Fishes. CRC Press. стр. 46. ISBN 9781439858547. 
  54. ^ Goddard, Nathaniel. „Alligator Gar”. FLMNH Ichthyology Department. Архивирано из оригинала 13. 12. 2014. г. Приступљено 19. 4. 2014. 
  55. ^ Graham, Jeffrey B. (1997). Air-Breathing Fishes: Evolution, Diversity, and Adaptation. Academic Press. стр. 1—10. ISBN 978-0-12-294860-2. 
  56. ^ „Gar Family (Lepisosteidae)” (PDF). Indiana Division of Fish and Wildlife. стр. 2—5. Архивирано из оригинала (PDF) 29. 03. 2018. г. Приступљено 4. 8. 2019. 
  57. ^ „Alligator Gar (Atractosteus spatula)”. 2011. Приступљено 7. 10. 2019. 
  58. ^ „Longnose Gar”. MDC Discover Nature (на језику: енглески). Приступљено 3. 8. 2019. 
  59. ^ „National Aquarium | Longnose Gar”. National Aquarium (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 03. 08. 2019. г. Приступљено 3. 8. 2019. 
  60. ^ Ostrand, Kenneth G.; Thies, Monte L.; Hall, Darrell D.; Carpenter, Mark (1996). „Gar ichthyootoxin: Its effect on natural predators and the toxin's evolutionary function”. The Southwestern Naturalist. 41 (4): 375—377. JSTOR 30055193. 
  61. ^ „Gar”. Environment.nationalgeographic.com. Архивирано из оригинала 11. 05. 2011. г. Приступљено 29. 5. 2011. 
  62. ^ Burton, Maurice; Robert Burton (2002). The international wildlife encyclopedia, Volume 9. Marshall Cavendish. стр. 929. ISBN 978-0-7614-7266-7. Приступљено 18. 7. 2010. 
  63. ^ Fuhrman, Frederick A.; Fuhrman, Geraldine J.; Dull, David L.; Mosher, Harry S. (1. 5. 1969). „Toxins from eggs of fishes and amphibia”. Journal of Agricultural and Food Chemistry. 17 (3): 417—424. ISSN 0021-8561. doi:10.1021/jf60163a043. 
  64. ^ Spitzer, Mark (2010). Season of the Gar: Adventures in Pursuit of America's Most Misunderstood Fish. U of Arkansas P. стр. 118—19. ISBN 978-1-55728-929-2. 

Литература uredi

Спољашње везе uredi