Danica (časopis)

часопис

Danica je književni časopis koji je izlazio u Novom Sadu od 20. februara 1860. do 20. avgusta 1872. godine, tri puta mesečno,[1] svakog desetog, dvadesetog i poslednjeg dana u mesecu.[2]Časopis je pisan novim pravopisom.[3] Pokrenuo ga je i uređivao književnik i publicista Đorđe Popović.[1] "Danica" je okupila stotinak srpskih pisaca, među kojima Jakova Ignjatovića, Đuru Jakšića, Jovana Jovanovića Zmaja, Lazu Kostića, Ljubu Nenadovića i druge.[1]

Danica
List za zabavu i književnost
UrednikĐorđe Popović
Osnivanje20. februar 1860.
Jeziksrpski
Ukidanje20. avgust 1872.
SedišteNovi Sad

Časopis nije izlazio u periodu od avgusta 1871. do maja 1872. godine.[1]Od broja 23 (20. avgust) 1870. do 1. januara 1871, i od broja 22 (10. avgust) 1871. do 31. maja 1872.[3]

Originalna izdanja Danice danas se čuvaju u biblioteci Matice srpske.[2]

Saradnici

uredi

I zaista, časopis je imao zabavni i didaktički karakter. Kolika je bila popularnost ovog časopisa najbolje ilustruje anegdota koja kaže da je jedna mlada Srpkinja na samrtničkoj postelji tražila da joj donesu omiljeni list koji joj je toliko radosti doneo. Danica je imala odlike pravog romantičarskog časopisa. U njoj su se mogle naći pesme najuglednijih, i danas priznatih, pesnika romantičara: Jovana Jovanovića-Zmaja, Laze Kostića, Đure Jakšića, Jakova Ignjatovića, Stevana Kaćanskog, Koste Ruvarca, Milana Kujundžića - Aberdara, Jovana Ilića, crnogorskog kneza Nikole I i mnogih drugih. Tu su se mogle naći i neobjavljene pesme Branka Radičevića i Petra Petrovića Njegoša. Pored radova naših pesnika, Danica je objavljivala i priče i novele stranih pisaca: Edgara Alana Poa, Ivana Turgenjeva, Mihaila Ljermontova, Aleksandra Puškina; pesme Hajnriha Hajnea[1] i delove indijskog speva Mahabharata. Da bi pokrenula svoje čitaoce na saradnju, organizuju se konkursi za najbolju pesmu ili tekst posvećenu Savi Tekeliji, povodom stogodišnjice rođenja. Nagrada za najbolji tekst bila je 50 dukata.

Pored pozorišne, bila je negovana i književna kritika, a 1863. godine Jovan Andrejević počinje da objavljuje članke koji imaju estetički sadržaj pod naslovom „Odlomci estetički”. Redovno su izlazili aktuelne vesti i izveštaji vezani za rad Matice srpske, Matice ilirske i Matice dalmatinske. U rubrici „O raznim stvarima” (članci za svakog) mogla su se maći interesantna razmišljanja o pravdi, sujeti, istini itd.

Časopis je pored književnih nudila i druge sadržaje. Na njenim stranicama mogle su se pronaći "pregledalice" (mustre) za ručni rad, razne slike koje su se ticale mode, "pametar" (vremeplov) i dr.[2]

Podlistak

uredi

Na kraju svakog broja nalazio se „Podlistak” koji je bio podeljen na dva dela: književnost i glasnik. Vesti iz književnosti sadržale su vesti iz slovenskih i neslovenskih književnosti. Vesti su pružale korisne informacije o premijerama pozorišnih predstava i o novim izdanjima knjiga. Ponekad se na kraju nalazila i neka naivna šala i anegdota koja je terala devojke da crvene i stidljivo skrivaju poglede.

Ovako je izgledao časopis koji su sa velikim nestrpljenje čekale devojke i mlade žene koje su bile pismene i obrazovane, koje su provodile po nekoliko godina u Beču ili Pešti, koje su govorile nemački i francuski i svirale klavir, ali čitaoci „Danice” bile su i skromne devojke koje su po ceo dan radile po kućama i koje su bolje „znale ko je Marko i Lazar od nemačkog”. Čitajući i zabavljajući se, one su učile kako da budu dobre žene, domaćice, kako da budu „dobre Srpkinje”, a to je bila ideja koju je urednik „Danice” i imao.

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 133. 
  2. ^ a b v „Danica”. infogram.com. Pristupljeno 22. 1. 2022. 
  3. ^ a b „Popović, Đorđe-Danica: list za zabavu i književnost”. digital.bms.rs. Pristupljeno 22. 1. 2022. 

Literatura

uredi

Vidi još

uredi