Darosava je naselje u Srbiji u opštini Aranđelovac u Šumadijskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1813 stanovnika.

Darosava (Partizani)
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugŠumadijski
OpštinaAranđelovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1813
Geografske karakteristike
Koordinate44° 21′ 00″ S; 20° 28′ 00″ I / 44.35° S; 20.466666° I / 44.35; 20.466666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina289 m
Darosava (Partizani) na karti Srbije
Darosava (Partizani)
Darosava (Partizani)
Darosava (Partizani) na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj34305
Pozivni broj034
Registarska oznakaAR
Raskršće sa spomenicima

Selo je posle Drugog svetskog rata nosilo ime Partizani, a 29.03.2002. godine je vraćeno staro ime Darosava[1].

Geografija uredi

Darosava se nalazi severozapadno od planine Bukulje na granici Jaseničko – Kolubarskog sliva. To je aluvijalna kotlina sa 2992 hektara, isprepletana brežuljcima, blagim padinama, šumovitim kosama i uzanim ravnicama kojima teku omanje reke slivajući se u reku Peštan, najveću pritoku Kolubare. Selo je opasano brdima Šutica (472 m), Orlovica (482 m) i delom Vagana (463 m) sa jugoistočne strane, zatim sa istoka desnom pritokom Peštana – Radovim potokom sve do Žutog oglavka(355 m) i dalje severozapadnim vencom brdima Drenjak, Medvednjak (350 m) do brda Glavice (344 m), sa zapadne strane potokom Zlatovac i brdom Ostenjak (254 m), i uzvodno rekom Peštan. Sve pritoke ove reke su nestabilne sa vodom a ima ih sa obe strane korita. Leve pritoke su potoci: Šutica, Pločnik, Hajdučica i Vagan a desne su: Radov potok, Draškovac, Tresavac, Velika Crna reka, Poslovčica i Darosavica.[2]

Istorija uredi

Prirodna plodnost zemljišta i rudno bogatstvo privlačilo je ljude još u praistorijsko doba da se tu nastane. U dolini Velike Crne reke nađena su neolitska kamena oruđa u obliku čekića. U potezu Dubrava materijalni ostaci Rimljana ukazuju na postojanje naselja u dolini reke Darosavice. Staro rimsko groblje sa nadgrobnim natpisom po predanju ukazuje da je bilo naselje Dubrovčana (majstora) sa kovnicom u Zlatovcu, rudnikom olova na Rudniku i zlatne žice u Onjegu. Na Oglavku (Staro selo) ima tragova mađarskog groblja i bakarnog novca, što govori o pomoru mađarskog naroda u vreme nasilnog naseljavanja Ugara na ovim prostorima. Turski car Mehmed je 1454. godine ovladao ovim prostorima od Ostrvice do Beograda, a 1521. godine Turci su preuzeli Beograd od Ugara i sav narod deportovali u okolinu Carigrada, tako da su predeli zapusteli. Ono malo naroda što je ostalo ili se doselilo, 1690. godine je pobeglo preko Save i Dunava vođeni patrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem.

U toku Drugog svetskog rata Darosava je bila poznato utočište partizana, otud ime mesta u posleratnom periodu. Stanovništvo Darosave je stradalo od odmazde zbog podrške partizanima, o čemu postoji zapis na spomeniku civilnim žrtvama u Darosavi.

Etimologija uredi

Prvi naziv Darosava nađen je zapisan u XVII veku prema O. F. Ebselvic – u i to napisano kao ”Tarassawa“. Postoji više verzija o nastanku imena sela: prva verzija je da je u Kragujevačkoj nahiji ugrabljena devojka i darovana selu; druga verzija je da se voleše Dara i Sava pa otkud god iđaše naglas se dozivaše; treća, a i najpouzdanija verzija je da se naselje u Selištu uvećalo uz reku Darosavicu po kojoj je i dobilo ime Darosava. Prvo naseljavanje nastaje u Boćincu, potez Selište (Staro selo) između Zlatovca i Medvednjaka. Naselje se razvijalo doseljavanjem i priraštajem i tako se proširilo do Velike Crne reke. U knjigama je zabeleženo i to da je postojbina šljive crvenjače (ranke) Darosava, te se po njoj i zove Darosavka. Sigurno najznačajniji kulturno-istorijski spomenik je crkva brvnara - Hram Svetih apostola Petra i Pavla. Osim ove crkve postoji Crkva Svetog Simona Monaha u Darosavi.

Ovde se nalazi OŠ „Slavko Popović” Darosava.

Prvi doseljenici uredi

Selo je osnovano između Zlatovca i Medvenjaka, na mestu koje se zove Staro Selo. Prvi su doseljenici Bađići, danas izumrli i Vućići, koji ne znaju od kuda su starinom. Stare su porodice i Šestanovići, Rankovići, Stanojevići, Grujići i Pantelići. Od Stanojevića je jedan brat otišao u Srem, i od njega je danas tamo velika porodica. Od Grujića je bio poznati Jevrem Grujić. U starije porodice se ubrajaju i Stanojlovići i Tomaševići, zatim Ćirići, Kuzići, Jekići, Prokići, Pavići i Negovanovići.[3]

Demografija uredi

U naselju Darosava živi 1650 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,2 godina (40,0 kod muškaraca i 42,3 kod žena). U naselju ima 658 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,07.

Ovo naselje je skoro u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je blaži pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 2.602
1953. 2.358
1961. 2.474
1971. 2.526
1981. 2.426
1991. 2.095 2.076
2002. 2.023 2.067
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[5]
Srbi
  
2.015 99,60%
Hrvati
  
1 0,04%
Slovenci
  
1 0,04%
Muslimani
  
1 0,04%
nepoznato
  
5 0,24%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznate ličnosti iz Darosave uredi

Iz Darosave je Jevrem Grujić, ministar unutrašnjih poslova u vladi kneza Mihaila, ministar pravde, poslanik u Carigradu i Londonu.

Privreda uredi

U ovom mestu se stanovništvo pretežno bavi poljoprivredom i stočarstvom.

U Darosavi se nalazi fabrika "Šamot Darosava" koja postoji od 1935. godine. Fabrika proizvodi šamotne opeke, termoizolacione betone, mlevene vatrostalne materijale i dimnjačke cevi.

"Šamot Darosava" je deo Holding korporacije "Šamot", nekada najsnažnijeg nosioca razvoja Darosave i Aranđelovca. Za razliku od ostalih delova korporacije koji su stečaju, "Šamot Darosava" i dalje uspešno radi.

U samom centru naselja nalaze se i manje uslužne i trgovinske radnje.

Reference uredi

  1. ^ Posle Partizana opet Darosava, Glas Javnosti, 11. april 2002.
  2. ^ Srpski etnografski zbornik, knjiga LIX
  3. ^ Letopis, Mesta Srbije i običaji, Marina (Beč 1999).
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi