Deveti Maj (do početka 1990-ih godina Novo Selo) je naseljeno mesto u gradskoj opštini Palilula na području grada Niša, u Nišavskom okrugu. Nalazi se na aluvijalnoj terasi Južne Morave i Nišave, udaljeno oko 6 km zapadno od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 4.305 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 3.689 stanovnika). Prema popisu iz 2011. u Devetom Maju ima 4.795 stanovnika.

Deveti Maj
Ulaz u naselje
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaPalilula (Niš)
Stanovništvo
 — 2011.Rast 4.795
Geografske karakteristike
Koordinate43° 19′ 06″ S; 21° 48′ 53″ I / 43.3182254° S; 21.8146835° I / 43.3182254; 21.8146835
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Deveti Maj na karti Srbije
Deveti Maj
Deveti Maj
Deveti Maj na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj18250
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Istorija

uredi

Preistorijski nalazi (neolit) na lokalitetu zvanom Bubanj ukazuju na veoma staru naseljenost. U turskim izvorima starijeg perioda ne nailazi se na pomen Novog Sela, zbog čega se može pretpostaviti da je mlađeg postanka, na šta upućuje i njegov naziv. U turskom popisu iz 1498. godine, međutim, pominje se selo Donji Bubanj sa 41 domom i 5 vodenica, koje je zatim tajanstveno iščezlo (verovatno krajem 17. ili u prvoj polovini 18. veka). Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je naziv Donji Bubanj, a imalo je 40 kuća, 4 udovička domaćinstva, 6 samačka domaćinstva.[1] Istraživanja na lokalitetima Bubanj i KP Dom (grobovi, građevinski materijal) pokazala su da je ovde verovatno bila pozicija Donjeg Bubnja. Današnje naselje Deveti Maj (Novo Selo) je posebno, mlađe selo, izvan kontinuiteta sa Donjim Bubnjem i možda je postalo od izdvojenog, prekorečnog zaselka Popovca, a možda i nekim posebnim došljačkim zaseljavanjem. Oslobođenje 1878. godine ga je zateklo kao seoce u krčevinama na levoj obali Nišave sa 11 domova i 85 stanovnika, kojim gospodari Mustafa beg iz Niša.

Zahvaljujući dobroj zemlji i još više blizini prokupačkog puta i Niša, Novo Selo je već u međuratnom periodu počelo da privlači doseljenike. Naseljavanje je orijentisano kako prema seoskom naselju, tako i uz drum. Prvi se uz prokupački put, sa njegove severne strane, naselio 1921. godine Cvetan Stefanović, kovač, poreklom iz Aleksandrova. Njegovu prizemnu kuću i radnju otkupio je 1927. godine Jovan Jović, seoski stolar, poreklom iz Vranjske Banje. Dve godine kasnije (1929) na raskrsnici, na mestu današnje samoposluge počela je sa radom ciglana-crepana Milana Jovića i ortaka. Rušenjem njenog poslednjeg ostatka (dimnjaka) i primitivne mehane do nje 1946/47. godine nastala je „širina“, na kojoj će se potkraj osme decenije 20. veka smestiti samousluga, skver i pijaca. Godine 1930. selo je imalo 41 domaćinstvo i 344 stanovnika. Od 1930. do 1934. godine uz drum su se zaselila i dva mlina (oba su prestala s radom posle 1945. godine). Zahvaljujući njima prostor oko druma dobio je 1935/36. godine električnu struju, dok je seosko naselje ovu dobilo 1942/43. godine. Uspešan start prvih doseljenika i dobra poslovna pozicija na drumu i uz raskrsnicu privukla je i druge pridošlice zanatlije, pa su se do 1940. godine zaselili: 1 kovač (A. Mitrović iz Bubnja), 1 kolar (B. Stošić) i 1 potkivač (D. Stošić), čiju je potkivačnicu Sv. Kostić iz Lalinca 1937. godine prepravio u kafanu.

Posle 1945. godine duž trase puta za Prokuplje i u seoskom naselju počelo je zaseljavanje i drugih zanatlija (zidara, farbara, strugara, mehandžija, pekara, trgovaca, staklara), kao i domaćinstva stražara u KP Domu i radnika pridošlica. U jednom od predratnih mlinova (Nikodija Ignjatovića) uselio se manji fabrički pogon za preradu koža i krzna (posle integracije sa fabrikom „Đuka Dinić1980. godine prestao je sa radom). Počev od 1946/50. godine počela su se, pored drugih, doseljavati i domaćinstva sa Kosova kojih je 1983. godine bilo oko 80. Iza 1960. godine prema podvožnjaku i u starom selu počeli su se naseljavati penzionisani stražari KP Doma. Pored ovih, veliki broj doseljenika je došao iz Toplice, Dobriča, Crne Trave i leskovačkog kraja. Mnogi od njih su radili u inostranstvu, a zarađeni novac su plasirali u izgradnju velikih kuća.

Sledeći gornji proces i kao njegova posledica, došlo je potkraj osme decenije 20. veka do fizičkog spajanja Donjeg Međurova, Čokota i Novog Sela. Tako je krajem osme decenije nastala ovde prigradska konurbacija u kojoj je 1981. godine pulsiralo 1507 domaćinstava i 5805 stanovnika. U ovom procesu izmenila se i ekonomsko-socijalna struktura domaćinstava Novog Sela: godine 1971. bilo je 31 poljoprivredno, 38 mešovitih i 305 nepoljoprivrednih domaćinstava. Nije se, međutim, izmenio spontani (stihijni) i ruralni izgled naselja. Godine 1979. urađen je detaljan urbanistički plan naselja. Zanimljivo je da je nakon ovog čina naseljavanje zastalo, a novi došljaci se radije orijentišu na sela i terene izvan domašaja urbanističkog plana.

Saobraćaj

uredi

Do Devetog Maja se može doći gradskim linijama

  • 10 Ćele Kula - Jura - Naselje 9. Maj (prevoznik - "Niš Ekspres") i
  • 36 Trg Kralja Aleksandra - Naselje 9. Maj - Mramor (prevoznik - "Niš Ekspres"), kao i prigradskim linijama
  • 25 PAS Niš - Donje Međurovo - Čokot - Naselje 9.Maj (prevoznik - "Niš Ekspres"),
  • 26 PAS Niš - Naselje 9. Maj (do ambulante u naselju 9. Maj) - Lalinac (prevoznik - "Niš Ekspres"),
  • 33 PAS Niš - Naselje 9. Maj - Mramor - Krušce - Lalinske Pojate - Sečanica (prevoznik - "Niš Ekspres"),
  • 36L PAS Niš - Naselje 9. Maj - Mramor - Mramorsko Brdo - Mramorski Potok (prevoznik - "Niš Ekspres"),
  • 39 PAS Niš - Naselje 9. Maj - Mramor - Supovac - Sečanica (prevoznik - "Niš Ekspres", od 01.02.2020 "Lasta" , Beograd)

Demografija

uredi

U naselju Deveti Maj živi 3878 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,6 godina (38,9 kod muškaraca i 40,3 kod žena). U naselju ima 1423 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,36.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 607
1953. 630
1961. 746
1971. 1.412
1981. 2.976
1991. 3.689 3.619
2002. 4.305 4.520
2011. 4.795
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
4.160 96,63%
Romi
  
24 0,55%
Crnogorci
  
18 0,41%
Makedonci
  
11 0,25%
Bugari
  
10 0,23%
Jugosloveni
  
6 0,13%
Hrvati
  
5 0,11%
Ukrajinci
  
1 0,02%
Mađari
  
1 0,02%
nepoznato
  
55 1,27%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference

uredi
  1. ^ „Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE. Arhivirano iz originala 15. 03. 2012. g. Pristupljeno 15. 07. 2010. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura

uredi
  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. pp. 155-156.

Spoljašnje veze

uredi