Desimir Žižović Buin

српски сликар

Desimir Žižović Buin (Gornji Branetići, 23. april 1920 — Gornji Branetići, 6. decembar 1996) bio je srpski slikar i strip crtač. Osim stripa, bavio se i slikarstvom i vajarstvom. Najpoznatiji je kao autor stripa Mirko i Slavko.

Desimir Žižović
tvorac stripa o Mirku i Slavku
Lični podaci
Datum rođenja(1920-04-23)23. april 1920.
Mesto rođenjaGornji Branetići, Kraljevstvo SHS
Datum smrti6. decembar 1996.(1996-12-06) (76 god.)
Mesto smrtiGornji Branetići, SRJ

Nosio je nadimak „Buin“ kao i njegov otac. Bio je poznat kao boem i šaljivdžija, omiljen u kafanskoj i kulturnoj javnosti Gornjeg Milanovca.

Mladost uredi

Završio četiri razreda osnovne škole u rodnim Gornjim Branetićima. Bio je samouki crtač, slikar, vajar i dizajner. U svom okruženju ostao je upamćen i kao vrstan majstor sedam zanata: kolar, kovač, kaldrmdžija, zidar, stolar, opančar i klesar.[1]

Drugi svetski rat uredi

Nakon Nemačke invazije i okupacije Jugoslavije pristupa Četničkim odredima Jugoslovenske vojske. U sastavu Takovskog odreda pod komandom Zvonka Vučkovića učestvuje u oslobođenju Gornjeg Milanovca septembra 1941. godine. Kasnije prelazi u Vrhovnu komandu JVUO kod akademika Dragiše Vasića gde je radio kao ilustrator za listove Mladi Ravnogorac i Ravnogorski borac (list koji je uređivao Dragiša Vasić). Pretpostavlja se da je Buin jedini pripadnik Vasićevog štaba koji je preživeo kraj rata.[2] Nakon dolaska Crvene armije u Srbiju u jesen 1944. godine četnička glavnina prelazi u Bosnu dok Buin ostaje Srbiji gde ga mobilišu partizani. Učestvovao je u strahovitim bitkama na Sremskom frontu 1944/45. godine.

Po jednoj anegdoti, nakon zarobljavanja prvog tenka od Nemaca (u akciji koju su zajedno izveli partizani i četnici), na tenku je sa jedne strane nacrtao grb kraljevine Jugoslavije, a sa druge zvezdu petokraku. [3]

Stripovi uredi

U početku je bio ilustrator i autor svih stripova u Dečjim novinama iz Gornjeg Milanovca, sve do 1959. U tom periodu Desimir Žižović je nacrtao stripove Kraljević Marko i Musa Kesedžija, po srpskoj epskoj pesmi, Nemušti jezik, Magelan, Rudnička ofanziva, Poslednji osvetnik, Pustolovine pevca Pece, Pijuko Pecin brat i ono što je najvažnije, u 23. broju od 25. novembra 1958. započeo strip Nikad robom iz kojeg će izrasti popularna edicija istog imena, i dva najpopularnija junaka srpskog i jugoslovenskog stripa Mirko i Slavko.[4] Stripovi o Mirku i Slavku, sa svojih 450 epizoda, su prevedeni na sve svetske jezike, čak i na kineski.[1]

Prema jednoj izjavi Desimira Žižovića, Mirko i Slavko su nastali po uzoru na grafike Đorđa Andrejevića - Kuna.[5]

Po uzoru na strip, 1973. je snimljen i film Mirko i Slavko, u režiji Branimira Torija Jankovića.

Ostali radovi uredi

Kao kamenorezac izradio stotine spomen-ploča i spomen-česmi (krajputaši Slobodanu Peneziću Krcunu i Svetoliku Lazareviću). Autor je „Brke” za šljivovicu „Takova”.[6]

Kontroverze uredi

  • Autor stripa o partizanskim kuririma prethodno je radio ilustracije za list Mladi Ravnogorac.
  • Mirko i Slavko su u svakoj epizodi ubijali dosta Nemaca, ali ni u jednoj epizodi nisu ubili nekog četnika.

Reference uredi

  1. ^ a b Milorad Bošnjak: Kako je srpski Dizni osvajao svet
  2. ^ Politika: Sećanje na četničkog oca partizanskih kurira
  3. ^ Ova priča o tenku je objavljena u nekom od brojeva Takovskih novina (bilo bi dobro da neko nađe u kom).
  4. ^ Zdravko Zupan
  5. ^ Slobodan Ivkov
  6. ^ Miladinović 2016.

Literatura uredi

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi