Divič je naseljeno mjesto u gradu Zvornik, Republika Srpska, BiH. Prema popisu stanovništva iz 2013. u naselju je živjelo 930 stanovnika.[1]

Divič
Divič i Zvorničko jezero
Administrativni podaci
DržavaBosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
OpštinaZvornik
Stanovništvo
 — 2013.Pad 930
Geografske karakteristike
Koordinate44° 21′ 56″ S; 19° 06′ 46″ I / 44.3656° S; 19.1128° I / 44.3656; 19.1128
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina160-525 m
Površina1,62 km2
Divič na karti Bosne i Hercegovine
Divič
Divič
Divič na karti Bosne i Hercegovine
Ostali podaci
Poštanski broj75400
Pozivni broj056

Geografija

uredi

Nalazi se na 160-525 metara nadmorske visine, površine 1,62 km2, udaljeno oko 3 km od gradskog centra. Sjedište je istoimene mjesne zajednice. Zbijenog je tipa. Smješteno je u podnožju brda Mlađevac, na poluostrvu okruženom vodom Zvorničkog jezera. Na području sela postoji pet izvora (Bunarić, Dobra, Karlišek, Konjska i Hadžina voda).[2]

Istorija

uredi

Na lokalitetu Ograda otkriveni su ostaci rimske utvrde, koja se sastojala od osmatračnice i zgrade za smještaj straže. Žrtvenik s posvetom Jupiteru ukazuje na to da je tu boravilo odjeljenje neke rimske kohorte. Kada je početkom osamdesetih godina XIX vijeka započeta izgradnja puta Zvornik-Sarajevo, selo Divič je, po nalogu austrougarskih vlasti, premješteno na lokalitet Ada, odnosno sadašnju lokaciju, jer je većina kuća u naselju bila na trasi puta. Ostalo je samo nekoliko kuća na brdu iznad lokaliteta Bijele vode (Tabaci) i han ispod ceste, koji se zadržao do Drugog svjetskog rata. Divič je imao čaršiju sa dućanima, koja se nalazila uz glavni drum. Ovaj dio Diviča zvao se Vakuf, i između dva svjetska rata imao je sedam dućana, han, dvije kafane, trafiku, dvije pekare i mesnicu. Poslije 1918. do pedesetih godina HH vijeka, gotovo svi Divičani bavili su se splavarenjem. Radili su kao najamna radna snaga kod bogatih preduzetnika.[2] Na sredini Drine kod Diviča su se nalazila velike stene, koje su lokalno nazivane Bremena a splavari su ih zvali "Stene smrti".[3] Do izgradnje HE "Zvornik" (1955), Drina je zaobilazila Divič u velikom luku, a na mjestu na kome je sada brana elektrane bila je 1905-1952. divička vodenica. Do izgradnje elektrane gotovo sve kuće u Diviču bile su pokrivene šindrom ("parmakuše"). Osnovna škola počela je da radi 1945, a 2014. radila je kao petogodišnja u sastavu OŠ "Sveti Sava", Zvornik. Prema predanju, od sredine XVI vijeka u selu je postojala džamija, koja je zbog dotrajalosti srušena 1935, a na njenom mjestu je 1936. sagrađena nova. Ta džamija stradala je 1992, a obnovljena je 2011. godine. U ataru sela nalazi se muslimansko groblje, sa dosta starih nišana, među kojima se veličinom ističe nišan Tatar-hana. U blizini se nalazi i turbe zvano Turbe-tekija.[2] Tokom ratnih sukoba u Bosni naselju je promenjeno ime u Sveti Stefan.

Sport

uredi

Prvi fudbalski klub, pod imenom "Splavar", formiran je 1947. godine. Četiri godine kasnije promijenio je ime u FK "Sonda", a sa izgradnjom hidroelektrane, postao je FK "Turbina". Fudbalski klub "Mladost" osnovan je 1971, a sredinom sedamdesetih godina izgrađeno je fudbalsko igralište. Klub je ugašen 1992, a obnovio je rad 2006. godine. Brodarska društvo, u kojem su bili zastupljeni motonautika, jedriličarstvo, skijanje na vodi i kajakaštvo, osnovano je 1971. godine. Do 1992. svake godine organizovalo je takmičenje u sportovima na vodi. Na Zvorničkom jezeru u Diviču 2002. održano je državno prvenstvo BiH u kajaku i kanuu na mirnim vodama, a 2007. međunarodno klupsko prvenstvo. Na stijeni iznad Zvorničkog jezera postoji hotel. U selu djeluje ogranak KUD-a "Preporod", Zvornik. Selo je dobilo električnu energiju 1950, vodovod i kanalizaciju 1970, a telefonske priključke 1986. godine.[2]

Stanovništvo

uredi

Divič je 1879. imao 127 domaćinstava i 489 stanovnika (muslimana) ; 1910. - 479 stanovnika; 1948. - 796; 1971. - 1.183; 1991. - 1.388 (1.358 Muslimana, po pet Srba i Jugoslovena, četiri Hrvata i 16 iz reda ostalih); 2013. - 229 domaćinstava i 637 stanovnika. Brojnije bošnjačke porodice su: Atlić, Bajić, Bikić, Đihić, Efendić, Kavazbašić, Kapidžić, Kuljanin, Musić, Okanović, Pašić, Pezerović, Ćarmehić, Uzunić, Halilović, Hadžiavdić, Hadžiefendić, Šrndić. Prema porodičnim predanjima, stanovništvo je porijeklom iz Valjeva, Užica, Sokolske nahije i Hercegovine. U Drugom svjetskom ratu poginulo je 16 civila. Sa desne strane puta Zvornik-Vlasenica 1957. podignuta je spomen-česma poginulim borcima NOVJ i civilima ovog kraja. U Odbrambeno-otadžbinskom ratu 1992-1995. stradalo je 57 mještana[2]

Nacionalnost[4] 2013. 1991. 1981. 1971.
Muslimani 1.360 (97,98%) 1.259 (98,66%) 1.170 (98,90%)
Srbi 4 (0,28%) 1 (0,07%) 4 (0,33%)
Hrvati 4 (0,28%) 0 0
Jugosloveni 7 (0,50%) 14 (1,09%) 1 (0,08%)
ostali i nepoznato 13 (0,93%) 2 (0,15%) 8 (0,67%)
Ukupno 930 1.388 1.276 1.183
Demografija
Godina Stanovnika
1879. 489
1910. 479
1948. 796
1953. 863
1961. 1.032
1971. 1.183
1981. 1.276
1991. 1.388
2013. 930

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik”. popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala 18. 11. 2021. g. Pristupljeno 18. 11. 2021. 
  2. ^ a b v g d Enciklopedija Republike Srpske. 3, D-Ž. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2020. str. 135-136. ISBN 978-99976-42-37-0. 
  3. ^ "Vreme", 16. jul 1938
  4. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

Spoljašnje veze

uredi