Dom učenika srednjih škola Niš

Dom učenika srednjih škola Niš
Vrsta: Državna ustanova
Osnovan: 7. novembar 1926.
Dan doma:
Sedište: Niš, Kosovke Devojke 6
 Srbija
Direktor: Sandra Popović
Pomoćnici:

Bojan Milošević, upravnik u objektu „Dimitrije Tucović“

Vladimir Pejčić, upravnik u objektu „Stevan Sinđelić“

Broj zaposlenih: 52
Broj učenika: 305+32
Obrazovni profil: Četvorogodišnji
Broj objekata: Dva
Veb prezentacija http://www.domucenikasrednjihskolanis.rs/

Dom učenika srednjih škola Niš je vaspitno obrazovna ustanova namenjena učenicima koji pohađaju školu van njihovog mesta boravka. U njemu su za ovu kategoriju srednjoškolaca obezbeđeni: smeštaj, ishrana, uslovi za učenje i realizaciju obrazovnih i vaspitnih aktivnosti i sadržaja, zabavni i sportski život.[1][2] O uspehu obrazovno-vaspitnog procesa koji se sprovodi u Domu najbolje govori podatak da su školsku 2010/2011 godinu, učenici završili sa prosečnom ocenom 4,64.

Dom učenika srednjih škola Niš, nastavlja tradiciju Englesko-srpskog dečjeg doma, osnovanog 1926. u niškom naselju Jagodin-mala, i misiju dobročinstva Srpskog potpornog fonda u Londonu, inicijatora „graditelja“ i osnivača Doma.[3][4]

Nazivi uredi

Engleski dom • Englesko-srpski dečji dom u Nišu • Dom srednjoškolske omladine „Stevan Sinđelić“ • Dom učenika srednjih škola Niš

Namena uredi

Domu učenika srednjih škola Niš, u skladu sa Zakonom o učeničkom standardu Republike Srbije, je školska ustanova koja je prvenstveno namenjena da obezbeđuje; smeštaj, ishranu i vaspitni rad učenicima srednjih škola i deci sa posebnim potrebama na osmogodišnjem i srednjem školovanju.[5] Za tu namenu u svom sastavu Dom ima dva objekata u gradu, namenjena da tokom jedne školske godine obezbede smeštaj za 309 učenika koji redovno pohađaju neku od niških srednjih škola, i 32 (33) učenika osnovnih i srednjih škola sa posebnim potrebama, a nemaju prebivalište u Nišu.

Za usluge u okviru osnovne delatnosti ustanove, učenici se biraju po konkursu.[6] Značajan broj štićenika, pripada učenicima koji pohađaju neku od škola za deficitarna zanimanja.[7] Smeštaj učenika u Domu organizuje se odvojeno prema polu i uzrastu, u skladu sa mogućnostima ustanove.

Za vreme praznika i raspusta, kada učenici ne borave u njemu, pojedini delovi objekata Doma stavljaju se u funkciju smeštaja organizovanih grupa, a neki od njih su organizovani i kao hosteli.

Programska služba Doma tokom cele godine osmišljava i organizuje različite sportsko-rekreativne, kulturno-obrazovne i zabavne programe kako za učenike, tako i za druge korisnike objekata. U tom cilju Dom se bavi i drugim delatnostima: propagandom, izdavaštvom i marketingom u cilju popunjavanja svih raspoloživih kapacitete.

Istorija uredi

Prvi svetski rat i okupacija odnele su oko milion i po života, trećinu srpskog stanovništva, a zemlja je pretrpela ogromnu materijalnu štetu. Ogromna ratna razaranja kojima je Niš, i njegova šira okolina, bio izložen u Prvom svetskom ratu, bila su praćena velikim brojem poginulih, umrlih od zaraznih bolesti i osakaćenih, nakon oslobođenja grada 1918. godine. Stanje u gradu bilo je stravično. Poseban trag u Nišu ostavila je velika epidemija tifusa, praćena velikim brojem umrlih. Ulicama je tih posleratnih dana besciljno lutao veliki broj dece, ratne siročadi, u potrazi za hranom i smeštajem.

Imajući u vidu teško stanje u gradu, niški predsednik opštine obratio se za pomoć privatnom i nezavisnom humanitarnom udruženju, Srpskom potpornom fondu u Londonu[a] sa predlogom da se on prihvati pomoći i izdržavanja mnogobrojne siročadi, koja je samo manjim delom bila prikupljena i smeštena u tzv „Domu siročadi kod niškog starog groblja“.[8]

 
Karington Vajld
 
Bista Karington Vajld ispred Engleskog doma

Tako je zahvaljujući razumevanju članova Srpskog potpornog fonda u Londonu, osnovano posebno odeljenje za pomoć srpskoj deci, koje je prihvatilo i upravu nad „Niškim domom siročadi“. Za upravnicu doma Fond je postavilo Engleskinju gospođicu Florens Mo, koja je od 1919. godine upravljala zajedno sa Engleskinjom Džin Rankin. Obe su bile učesnice Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, angažovane kao sanitetske sestre u srpskoj i savezničkim vojskama, i obe su prošle i Albansku Golgotu i proboj Solunskog fronta.[10]

 
Porodični portret Englesko–srpskog doma iz 1931.
Na slici Engleskinje Florens Mo, Džin Rankin i Karington Vajld

Dom od osnivanja do oktobra 1944. uredi

Engleskinje Florens Mo i Džin Rankin, nakon što su se uverile u tešku situaciju u niškim dečjim domovima, pokrenule su inicijativu i zahtevale od niškog episkopa Dositeja i Londona, da se u gradu Nišu podigne nova zgrada doma za siročad. Kako je odgovor iz Londona bio pozitivan, započeta je izgradnja Doma u Jagodin-mali u Nišu, na crkvenom imanju, koje je ustupila uprava crkve Svetog Pantelejmona u Nišu.[4][10]

Izgradnju i opremanje doma na sebe je preuzeo Centralni odbor Englesko-srpskog dečjeg doma u Nišu, koji je staranje oko realizacije projekta prepustio mis Florens Mo i predratnom srpski diplomata u Londonu Aleksandru Jovičiću koji je u ime Srpskog potpornog fonda neposredno rukovodio i nadgledao podizanje ovog zdanja.[10]

Dom je izgrađen i osvećen 7. novembra 1926. Gospođa Karington Vajld je tim povodom doputovala u Niš, da bi sa visokim izaslanicima engleske i srpske vlade obeležila svečano otvaranje doma. Kneginja Olga i knez Pavle Karađorđević su svojim ličnim prisustvom uveličali skup, „što je doprinelo velikom slavlju cele niške varoši“.

Zgrada Englesko-srpskog dečjeg doma u Nišu imala je dva sprata, sa posebnim prostorijama za mušku i žensku decu, zajedničku trpezariju, igralište i baštu u kojoj su deca gajila povrće i cveće. Dužnost upravnika doma od 1919. do 1927. godine obavljala je Florens Mo.

Podaci o radu doma do Drugog svetskog rata su jako oskudni. Na početku tok perioda Dom je primio pedeset dečaka i devojčica, starosti od pet do dvadeset godina, ali vrlo brzo ih je bilo preko dvesta. Prema jednom izveštaju iz 1929. kroz Englesko-srpski dečji dom u Nišu, prošlo je 185 štićenika.

Po kapitulaciji Jugoslavije dolasku okupatora, Nemaca i Bugara u Niš 1941. godine, Englesko-srpski dečji dom je korišćen za potrebe Nemačke Nemačke. Kako su godine 1941. odbile nalog nemačkih snaga da napuste Niš, Florens Mo i Džin Rankin su jedno vreme tokom Drugog svetskog rata, bile i zatočene u logoru na Crvenom krstu u Nišu.

Dom od 1945. do danas uredi

Nakon završetka Dugog svetskog rata, Englesko-srpski dečji dom u Nišu, koji je dvadeset godina (1926-1946) bio pod engleskom upravom, predat je na upravljanje Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. Nakon preuzimanja, od novostvorene narodne vlasti, dom je dobio naziv Dom srednjoškolske omladine „Stevan Sinđelić“. U njemu su 1945. godine pretežno smeštena deca palih boraca, kao deca siromašnih roditelja uzrasta od 5 do 20 godina. Štićenici Doma su pohađali osnovnu školu, škole učenika u privredi i neku od srednjih škola.[3]

 
Pomoćna zgrade u dvorištu „Engleskoag doma“ (stara škola), adaptirana za smeštaj učenika 1946. godine

Prvobitni kapacitet Doma od 80 mesta vrlo brzo je prerastao potrebe, pa je u Domu smešteno i do 140 dece. Naknadnim preuređenjem pomoćne zgrade u dvorištu Doma,[b] obezbeđeno je još 20-25 mesta.

U prvom kvartalu 1946. godine za direktora doma je postavljen M. Milovanović, koji je na ovoj dužnosti ostao do kraja 1946. godine. U Domu, te godine još uvek su bile; jedna od osnivačica Doma Florens Mo i još tri engleskinje Ranke, Gana i Geram, koje su obavljale dužnost vaspitačica i administrativnih radnica.

Slede novi direktori doma: Dimitrije Petrović, Dragoljub Stojanović, Bora Dimitrijević, Sreten Jović, Marija Ranđelović i drugi sve do današnjeg direktorke Sandre Popović.[10]

Tih poratnih godina Dom je bio stecište dečaka i devojčica, dece poginulih boraca Narodnooslobodilačke borbe naroda Jugoslavije i žrtava fašističkog terora iz svih krajeva tadašnje Jugoslavije. Zahvaljujući staranju u ovom Domu veliki broj dece, uspešno je završio svoje školovanje i danas obavlja ili je obavljao značajne dužnosti na prostorima bivše SFR Jugoslavije.[10]

Godine 1950. nakon ukidanja nekoliko internata školske omladine, deo učenika je premešten u Dom srednjoškoleske omladine „Stevan Sinđelić“.[10]

Objekat „Dimitrije Tucović“, koji se danas nalazi u sastavu Doma, sagrađen je 1946. godine. Po osnivanju jedno vreme bio je Železnička škola sa internatom za učenike. Godine 1965. Nakon izvršena adaptacija i u jedan deo objekata smeštena je Gimnazije „Svetozar Marković“, a druga polovina je nastavila da radi kao internat za smeštaj učenika. Dom je u 2005. godini u celosti renoviran, u skladu sa savremenim potrebama za ovu vrstu ustanova.


Organizacija uredi

U Domu je zaposleno 52 izvršioca na neodređeno vreme. Kadrovska struktura zaposlenih je sledeća: sa visokom školskom spremom 22, višom 4, petim stepenom 1, srednjom spremom 5, trećim stepenom 8, drugim stepenom 6 i sa prvim stepenom 6. Svi zaposleni su po vrsti poslova sistematizovani Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova i zadataka raspoređeni u nekoliko organizacionih jedinica u Domu.

Dom srednjoškolske omladine „Stevan Sinđelić“ uredi

Objekat Dom učenika „Stevan Sinđelić“, poznatiji među nišlijama kao „Engleski dom“, osnovan 1926. godine, najstariji je objekat u sastavu ustanove. Dom je prvobitno bio namenjen za smeštaj siročadi iz Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, a 25 godina kasnije i dece iz Drugog svetskog rata.

Dom je prvobitno bio namenjen za smeštenaj i školovanje dece u Nišu, uzrasta od 6 do 20 godina. Dvadeset godina objakat je pod nazivom „Engleskog doma“ bio pod engleskom upravom, da bi po završetku Drugog svetskog rata bio predat na upravljanje Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. U ovom organizacionom obliku i nameni Dom je funkcionisao nekoliko godina, da bi mu namena bila preinačena u ustanovu za smeštaj i vaspitanje učenika, koji dolaze iz mesta koja ne pripadaju opštini Niš, da u Nišu pohađaju neku od srednjih škola.

Do danas objekti u sastavu ovog doma su više puta rekonstruisani u skladu sa potrebama i materijalnim mogućnostima vremena u kojem se živelo. U dvadeset soba, četvorokrevetnih i šestokrevetnih i u dvema dvokrevetnim sobama (namenjenim nagrađenim učenicima), ukupni smeštajni kapacite doma je 96 mesta.

Učenici imaju zajedničku prosoriju sa TV-om i kompjuterima, namenjenu za kulturno-zabavni život, zatim prostoriju za učenje u kojoj se nalazi biblioteka opremljena školskom lektirom i neophodnom literaturom. Takođe, u domu se nalazi teretana opremljena potrebnim i adekvatnim spravama.

Rad u objektu organizovan je u četiri vaspitne grupe sa po 24 učenika u grupi, „koji su pod stalnim nadzorom 4 vaspitača, koji pružaju pomoć pri učenju, staraju se o redovnosti pohađanja nastave, o bezbednosti i zdravlju učenika“. Posebna pažnja se poklanja i slobodnom vremenu učenika tako da se u Domu veoma uspešno realizuje rad u petnaestak sekcija: fudbal, stoni-tenis, streljaštvo, odbojka, košarka, šah, folklor, muzička (klasična, etno i popularna), moderan ples, dramsko-recitatorska, literarna, estetsko uređenje doma, foto sekcija, likovna i primenjena umetnost.

U ovom Domu, u kome su uglavnom smešeni odlični učenici, većina učenika pohađa Umetničku i Muzičku školu, zatim Građevinsku, Ekonomsku, Ugostiteljsko-turističku, Gimnazije, Školu mode i lepote.

Dom srednjoškolske omladine „Stevan Sinđelić“
     

Dom učenika „Dimitrije Tucović“ uredi

Objekat Dom učenika „Dimitrije Tucović“ izgrađen je 1946. godine, za potrebe Železničke škole sa internatom za učenike.

Toko 1965. izvršena je podela zgrade na približno dva jednaka dela i njena adaptacija za potrebe Gimnazije „Svetozar Marković“ i internata za smeštaj učenika.

Dom je ponovo renoviran 2005. godine, i tada je opremljen uglavnom trokrevetnim sobama sa sopstvenim kupatilom, i pratećim prostorijama sa sledećim sadržajima: klub, tv-sala, teretana, konferencijska sala (u kojoj se održavaju filmske večeri, tribine i predavanja), biblioteka (u kojoj učenici mogu da uče i pozajmuju neophodnu školsku literaturu), trpezarija za obedovanje.

Godine 2011. završena je, prethodne godine započeta nadgradnja objekta, čime su kapaciteti prošireni za još 50 mesta, tako da u domu danas ima mesta za 241 učenika.

Rad u objektu organizovan je u šest vaspitnih grupa sa po 22 do 24 učenika u grupi. Posebna pažnja se poklanja i slobodnom vremenu učenika tako da se u Domu veoma uspešno realizuje rad u petnaestak sekcija: fudbal, stoni-tenis, streljaštvo, odbojka, košarka, šah, folklor, muzička (klasična, etno i popularna), moderan ples, dramsko-recitatorska, literarna, estetsko uređenje doma, foto sekcija, likovna i primenjena umetnost.

U Domu boravi i 30-33 učenika ometenih u razvoju, škole „14. oktobar“ iz Niša, o kojima brinu vaspitači defektolozi u četiri vaspitne grupe.

Službe uredi

Dom učenika srednjih škola u Nišu obavlja delatnost preko sledećih službi:

  • Vaspitne službe
  • Službe ishrane
  • Finansijske službe
  • Službe za higijensko-tehničko održavanje

U navedenim službama Doma, zaposleno je 52 lica, sa sledećom školskom spremom: 22 visokom, 4 višom, 1 petim stepenom, 5 srednjom, 8 trećim stepenom, 6 drugim stepenom i 6 prvim stepenom.

Publikacije uredi

 

Napomene uredi

  1. ^ Srpski potporni fond u Londonu — the Serbian Relief Fund, 1914–1921, osnovan je 23. septembra 1914. na inicijativu prijatelja Srbije u Engleskoj. Delovanje fonda održavano je dobrovoljnim prilozima iz Velike Britanije i iz zemalja britanskog Komonvelta (Kanade, Australije, Novog Zelanda, Indonezije, Indije, Južne Afrike...). Donacijama je prikupljeno ukupno 790.000 funti sterlinga, a u sanitetskom i drugom materijalu u vrednosti od 250.000. Od osnivanja pa do kraja svog postojanja Srpski potporni fond jbio je i ostao privatno i nezavisno humanitarno udruženje.
  2. ^ U ovoj zgradi je nekada bila osnovna škola

Izvori uredi

  1. ^ Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Službeni glasnik RS", broj 72/09 i 52/2011),
  2. ^ Zakon o društvenoj brizi o deci ("Službeni glasnik RS", br. 49/92, 29/93, 53/93, 67/93, 28/94, 47/94, 48/94, 25/96, 29/01, 16/02, 62/03, 64/03, 101/05, 18/10),
  3. ^ a b Stojanović D. Engleski dom. „Dom srednjoškolske omladine Stevan Sinđelić - Niš“, Niš,1978.
  4. ^ a b Protić M. Pavlović B, Englesko-srpski dom u Nišu, Zbornik radova XXI naučnog sastanka, Niš 16-18. septembar 1971.
  5. ^ Zakonom o učeničkom standardu Republike Srbije ("Sl glasnik RS", br. 18/2010)
  6. ^ Pravilnik o smeštaju i ishrani učenika i studenata Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 36/10 i 55/12)
  7. ^ Zakon o srednjoj školi, ("Sl glasnik RS", br. 50/92, 53/93, 67/93, 48/94, 24/96, 23/2002, 25/2002 - ispr., 62/2003 - dr zakon, 64 / 2003 - ispr. dr zakona, 101/2005 - dr zakon i 72/2009 - dr zakon)
  8. ^ Slavica Popović-Filipović Srpski potporni fond i gospođa Gertruda Karington Vajld Projekat Rastko / Istorija / Istorija medicine Posećeno: 11.5.2013
  9. ^ "Politika", 12. maj 1940
  10. ^ a b v g d đ Enciklopedija Niša, Socijalne i zdravstvene ustanove U: tom III, Istorija, Gradina, Niš, (1955), str. 462–463

Spoljašnje veze uredi