Neron Klaudije Druz Germanik (14. januar 38 — leto 9. p. n. e.)[1] bio je istaknuti rimski vojskovođa i član Julijevsko-klaudijevske dinastije. Poznat i pod imenima[n 1] Decim Klaudije Druz, Druz Klaudije Neron[2] kao i Druz Stariji, Druz I, Neron Druz

Druz Stariji
Bista, muzej u Briselu
Lični podaci
Puno imeDecim Klaudije Druz
(po rođenju)
Neron Klaudije Druz Germanik
Datum rođenja14. januar 38. p. n. e.
Mesto rođenjaRim,
Datum smrti14. septembar 9. p. n. e.
(29 god.)
Mesto smrtiGermanija,
današnja Nemačka,
Porodica
SupružnikAntonija Mlađa
PotomstvoGermanik Julije Cezar, Livila, Klaudije
RoditeljiTiberije Klaudije Neron
Livija Druzila
DinastijaJulijevci-Klaudijevci

Druz Stariji bio je član klaudijevske (lat. gens Clavdii) grane carske porodice. Njegov otac, Tiberije Klaudije Neron bio je iz istaknute patricijske porodice. Njegova majka, Livija, takođe pripadala klaudijevcima koji su bila jedna od najstarijih patricijskih porodica u Rimu. Druz Stariji bio je posinak prvog rimskog cara Oktavijana Avgusta, mlađi brat cara Tiberija, otac cara Klaudija i istaknutog generala Germanika kao i deda cara Kaligule i pradeda cara Nerona.

Druz je ostao upamćen kao uspešan general, najviše zvog osvajanja u Germaniji. Tokom svojih brojnih pohoda na granicama tadašnjeg carstva, Druz je sa rimskom vojskom nekoliko puta prelazio reku Rajnu a postao je i prvi rimski vojskovođa koji je dostigao reke Vezer i Labu. Uspešno ratujući protiv nekoliko Germanskih plemena na Rajni i Labi, Druz je proširio rimsku vlast do gornjeg toka reke Vezer.

Porodica uredi

Druz je rođen iz braka Livije Druzile sa Tiberijem Klaudijem Neronom. Njegov stariji brat, budući car Tiberije, rođen je 42. p. n. e. Druz je verovatno rođen sredinom marta ili aprila 38. p. n. e. Sudeći po antičkim izvorima, Livija je i bila trudna sa Druzom kada se razvela od svog prvog muža, Tiberija Nerona, da bi se odmah potom udala za Oktavijana.[3] Prema glasinama, Druzov pravi otac bio je sam Oktavijan, mada za to ne postoje dokazi. Po dolasku na vlast, Druzov sin, Klaudije, ohrabrivao je ove glasine čime je želeo da poveže svoje poreklo sa Oktavijanom.

Prema Svetoniju, Druzu je na rođenju dat prenomen (lat. praenomen) Decim, jedno od tri najuobičajnijih imena u starom Rimu. Ime Neron bilo je tradicionalni kognomen (treće ime) kod klaudijeveca. Ime Druz poticalo je od porodice njegove majke.

Druz i njegov brat Tiberije odgajani su u kući njihovog oca sve do njegove smrti 33. p. n. e. Druz i njegov brat Tiberije bili su veoma bliski. Tiberije je svog najstarijeg sina nazvao po bratu, a Druz je učinio isto, iako su najstariji sinovi u Rimu obično dobijali imena po ocu ili dedi.

Mladost i brak uredi

Braća Tiberije i Druz odgajani su u Avgustovom domu. Prilikom Avgustovog trijumfa 29. godine p. n. e., nakon njegove pobede nad Marko Antonijem i Kleopatrom u bici kod akcija, Tiberije i Druz vozili su se u Avgustovim kočijama.

 
Bista Livije, majke Druza Starijeg i cara Tiberija

Nekoliko godina kasnije, Avgust se ozbiljno razboleo. Tiberije i Druz označeni su kao njegovi potencijalni naslednici pa su uskoro i otpočeli svoje političke karijere. Kao i Tiberije, Druz je izabran za kvestora.

Druz se, 16. p. n. e. oženio Antonijom Mlađom, ćerkom Marka Antonija i Avgustove sestre, Oktavije Mlađe. Druz i Antonija važili su za skladan par. Iz braka sa Antonijom, Druz je imao troje dece, Germanika, Klaudija i Livilu (Livila znači "mala Livija"). Time je Druz bio brat, otac, deda, odnosno pradeda rimskih careva Tiberija, Klaudija, Kaligule i Nerona.

Vojnička karijera uredi

Izgleda da je Avgust bio veoma naklonjen Druzu. On i Tiberije otpočeli su uspešne političke karijere, a uskoro su se oprobali i kao vojni zapovednici. Druz je poduzeo pohod protiv odmetnika u Reciju, alpskoj provinciji koja je osvojena pod Avgustom. Tiberije i Druz zajedno su savladali odmetnike i zadobili počasti u Rimu.

Druz je svoju vojnu karijeru nastavio kao Avgustov legat u Galiji. Kao pretor, Druz je imao moć da vrši civilnu i vojnu vlast u trima rimskim provincijama u Galiji.[4] Druz je doprineo razvoju gradskih sredina u Galiji, pa je čak i jedna merna jedinica dobila ime po njemu pes Drusianus Druzova stopa, koja je imala oko 33.3 centimetra. Ova mera koristila se u Samarobrivi[n 2] [5][6]

Kao guverner Galije, Druz je uspostavio svoje sedište u Lugdunumu[n 3] gde je nameravao da oformi savet galskih provincija (lat. concilium Galliarum).[7] Glavni zadatak ovog saveta bio je biranje sveštenika koji bi priređivao igre i svečanosti u čast cara Avgusta i samog Rima,[8] svakog 1. avgusta na oltaru koji je Druz sagradio.

Druzov sin i budući car, Klaudije, rođen je u Lugdunumu, istog dana kada je oltar inaugurisan.[9]

Osvajanja u Germaniji uredi

 
Mapa Druzovih osvajanja u Germaniji, 12 — 9. p. n . e.

Negde oko 14. p. n. e. Druz je otpočeo izgradnju vojnih uporišta duž reke Rajne i sklopio savez sa Batavcima, lokalnim germanskim plemenom. Sa nekoliko legija pod svojom komandom, Druz je planirao prodor ka Germaniji. Na proleće 12. godine p. n. e., sa dve legije, Druz je ploveći nizvodno rekom Ems prodro u današnje područje Donje Saksonije, primoravši lokalno germansko pleme da prizna rimsku vlast i sklopi savez sa Rimom.[10] Druzove snage je tokom plovidbe rekom Ems napalo pleme Bruktera. Nakon što je porazio neprijatelja, Druz se sa vojskom povukao da prezimi u Galiji.

Po povratku u Rim, Druz je za svoje vojne uspehe nagrađen pozicijom gradskom pretora (lat. praetor urbanus). Druzova postignuća - plovidba Severnim morem, prodor u neprijateljsku teritoriju i sklapanje novih saveza sa stranim narodima - izazvala su uzbuđenje u Rimu stoga su ovi događaji ovekovečeni na novcu.[11]

Ne želeći da se zadržava u Rimu, Druz je već 11. p. n. e. ponovo obnovio svoje napore u Germaniji. Sa skoro pet legija, Druz je napredovao rekom Lipe i pobedio dva germanska plemena. Druzove snage prodrle su čak do reke Vere u centralnoj Nemačkoj. Međutim, dolazak zime, manjak zaliha i nepovoljna znamenja primorali su Druza na povlačenje. Povlačeći se nazad ka Galiji, Rimljani su upali u zasedu plemena Heruska ali su uspeli da odbiju napad i savladaju neprijatelja. Vojska je proglasila Druza za imperatora[n 4] [12]

Da bi demonstrirao svoju superiornost na neprijateljskom terenu, Druz je stacionirao nekoliko vojnih garnizona u Germaniji.

Vrativši se u Rim, Druz je ponovo nagrađen ovacijom[n 5] Uz to, Druz je dobio prokonzulska ovlašćenja a sledeće godine (9. p. n. e.) je izabran za konzula. Ponovo napustivši Rim, Druz je postigao novu seriju pobeda u Germaniji, nad Hatima a potom otpočeo pohod protiv Markomana. Tokom svoje kampanje u Germaniji, rečeno je da je Druz pobedio bar trojicu germanskih poglavica u borbi prsa u prsa. Ovake borbe imale su veliki značaj u germanskoj kulturi.[13]

Smrt uredi

Tokom pohoda u Germaniji, Druz je pao sa konja i zadobio teške povrede. Uskoro mu se pridružio Tiberije. Malo pre smrti, Druz je napisao pismo svom bratu Tiberiju, požalivši se na stil Avgustove vladavine. Svetonije prenosi kako je Druz pre smrti odbio da se vrati u Rim. Povorka sa njegovim telom putovala je sve do Rima gde je njegov pepeo sahranjen u Avgustovom mauzoleju. Na putu do Rima, Tiberije je pešice pratio bratovljevu pogrebnu povorku.

Nasleđe uredi

Druz je ostao veoma popularan među svojim vojnicima koji su mu podigli spomenik u Mogontiakumu. Ruševine ovog spomenika postoje i danas. U čast Druzovih pobeda u Germaniji, njegovoj porodici dodeljena je počasna titula Germanik[n 6] Druzov najstariji sin tako je ostao upamćen pod imenom Germanik Julije Cezar a ime Germanik kasnije su koristili i carevi Klaudije, Kaligula i Neron.

Po Avgustovom dekretu, na dan Druzovog rođenja i smrti u Mogontiaku su održavane svečanosti u njegovu čast. Avgust pominje Druzova osvajanja u Germaniji u listi svojih postignuća (Res Gestae Divi Augusi):

Povratio sam mir provincijama Galiji i Hispaniji, kao i Germaniji, koja uključuje okean od Kadiza do ušća reke Labe. Moji brodovi plovili su okeanom od ušća reke Rajne do istočnih teritorija i granica zemlje Kimbra, gde ranije nijedan Rimljanin nije kročio ni kopnom ni morem, a Kimbri, Haridi i Senoni i ostali Germani što naseljavaju te zemlje poslaše poslanstva da traže moje i prijateljstvo rimskog naroda.

— Avgust, Res Gestae Divi Augusti 26, preveo Tomas Bušnel (2011). Dozvolom autora postavljeno na Vikizvorniku

Kada je Klaudije postao car, 41. godine, počastvovao je svog oca igrama koje su održavane u cirkusu svakog 14. januara, na Druzov rođendan. Scene njegovih pobeda u Germaniji prikazane su na novcu.[14]

Porodično stablo uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Druz Klaudije Neron I
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Tiberije Klaudije Neron
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Klaudija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Druz Stariji
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Marko Livije Druz Klaudijan
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Livija Druzila
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Aufidija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. ^ Ne treba ga mešati sa njegovim dedom Druzom Klaudijem Neronom I, kao i njegovim bratancima Druzom Julijem Cezarom i Neronom Klaudijem Druzom.
  2. ^ Današnji Amijen u Francuskoj.
  3. ^ Današnji grad Lion, Francuska.
  4. ^ U ovo vreme je imperator još uvek bila počasna titula koja se dodeljivala pobedničkom rimskom generalu. Tek kasnije postaje deo titulature rimskih vladara.
  5. ^ Latinski ovatio, jedna vrsta trijumfa. Za razliku od punog trijumfa, ovatio je dodeljivan generalima koji bi postigli pobedu nad inferiornim neprijateljskim snagama, poput odmetnika, pirata ili robova.
  6. ^ U prevodu Pobednik Germanije.

Izvori uredi

Reference uredi

  1. ^ Svet. Klaudije, 1
  2. ^ De Imperatoribus Romanis - Enciklopedija rimskih careva, Tiberije
  3. ^ Hurley 2001, str. 106.
  4. ^ Powell (2011), str. 48–49.
  5. ^ Powell (2011), str. 53–54.
  6. ^ Powell (2011), str. 48, 61, 70.
  7. ^ Powell (2011), str. 56.
  8. ^ Powell (2011), str. 56–57.
  9. ^ Powell (2011), str. 99.
  10. ^ Powell (2011), str. 74, 77.
  11. ^ Powell (2011), str. 79.
  12. ^ Powell (2011), str. 89.
  13. ^ Powell (2011), str. 94–95.
  14. ^ Osgood (2011), str. 60–61.

Literatura uredi