Dušan Nikoliš (Sjeničak, kod Vrginmosta, 1891Beograd, 7. januar 1942) bio je novinar i prevodilac, učesnik Prvog svetskog rata i Narodnooslobodilačkog rata.

dušan nikoliš
Lični podaci
Datum rođenja(1891-00-00)1891.
Mesto rođenjaSjeničak, kod Vrginmosta, Austrougarska
Datum smrti7. januar 1942.(1942-01-07) (50/51 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Profesijanovinar
Porodica
SupružnikPaula Jurak Nikoliš
Delovanje
Učešće u ratovimaPrvi svetski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaAustrougarska vojska
Srpska vojska
19141918.

Biografija uredi

Rođen je 1891. u selu Sjeničak, kod Vrginmosta. Bio je najstarije od sedmoro dece sveštenika Mihajla Nikoliša i njegove supruge Katarine.[1]

Gimnaziju je završio u Karlovcu, a potom je studirao medicinu na Praškom univerzitetu. Na početku Prvog svetskog rata, 1914. mobilisan je u 26. karlovačku regimentu Austrougarske vojske i poslat na front prema Kraljevini Srbiji. Potom je prebačen u Galiciju i na ruski front, gde je uspeo da prebegne na rusku stranu. Godine 1915. je Dunavom stigao u Srbiju i sa srpskom vojskom se povlačio preko Albanije na Krf. Na Solunskom frontu, tokom 1917. i 1918, radio je u vojnoj bakteriološkoj laboratoriji poljskog naučnika-bakteriologa Ludvika Hiršfelda.[1]

U međuratnom periodu, radio je u Beogradu u Centralnom presbirou kao novinar i prevodilac sa češkog jezika. Preko svog brata, lekara Gojka Nikoliša, koji je bio član ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), povezao se sa komunistima i bio njihov simpatizer. Imao je i simpatije prema Sovjetskom Savezu. Za vreme građanskog rata u Španiji, tokom 1936-1939. pomagao je u slanju pomoći jugoslovenskim dobrovoljcima, koji su se borili u redovima Internacionalnih brigada. Godine 1940. išao je u Francusku, gde je pokušao da iz logora Girs, na jugu Francuske, izvuče jugoslovenske dobrovoljce, među kojima i svog brata Gojka.[1]

Krajem jula 1941, uhapsila ga je Specijalna policija, jer je otkrila da je bio povezan sa sovjetskim obaveštajcem Mustafom Golubićem. U zatvoru Specijalne policije, na Obilićevom vencu, teško je mučen, usled čega je 7. januara 1942. preminuo. Izdahnuo je na rukama slikara Stevana Bodnarova, sa kojim je bio zatvoren u istoj ćeliji.[1]

Spomen-ploča sa njegovim imenom nalazi se u Aleju streljanih rodoljuba 1941—1944. na Novom groblju u Beogradu.

Paula Jurak uredi

Paula Jurak Nikoliš (Beč, 26. jun 1906Beograd, 11. septembar 1944) bila je Dušanova supruga i takođe je stradala u toku Narodnooslobodilačkog rata. U predratnim godinama, zajedno sa suprugom, radila je na skupljanju pomoći za jugoslovenske dobrovoljce, koji su se nakon građanskog rata u Španiji, nalazili po logorima u Francuskoj. Za vreme okupacije, posle hapšenja supruga, napustila je okupirani Beograd i određeno vreme boravila na Kosovu. Prilikom povratka u Beograd, uhapšena je od strane agenata Specijalne policije, koji su je tokom isleđivanja strahovito maltretirali i tukli. U logor Banjica prebačena je 17. juna 1942. godine. Tokom boravka u logoru, zajedno sa drugim zatvorenim ženama, od raznih odevnih predmeta radila je razne ručne radove. Bila je prava umetnica u tom poslu, davala je drugima ideje za rad i pokazivala im kako da rade. U očekivanju streljana, do duboko u noć je pravila lutke i dečje igračke. Streljana je 11. septembra 1944. na Jevrejskom groblju u Beogradu, u poslednjoj grupi žena iz logora Banjica. Prilikom odlaska na streljanje, grupa logorašica, u kojoj su se pored nje nalazile Radmila Šnajder, Jovanka Bukumirović, Olga Vučković, Zora Ilić Obradović, Anka Tešić i dr, u hodniku logora je prema ranijem dogovoru napala stražare i zamenika komandanta Petera Krigera. U komešanju, jedan sražar je uspeo da oslobodi ruku i opali iz revolvera, nakon čega su došli drugi stražari i savladali zatvorenice, od kojih su mnoge ubijene na licu mesta.[2]

Reference uredi

  1. ^ a b v g Ćirković 2009, str. 374.
  2. ^ Žene Srbije 1975, str. 173.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi