Evgenij Vasilev (bug. Евгений Василев; Sofija, 6. januar 1973 — Lozna, Zavidovići, 10. septembar 1995) bio je bugarski dobrovoljac Vojske Republike Srpske.[1]

Evgenij Vasilev
Evgenij Vasilev
Lični podaci
NadimakVasilije
Datum rođenja(1973-01-06)6. januar 1973.
Mesto rođenjaSofija, NR Bugarska
Datum smrti10. septembar 1995.(1995-09-10) (22 god.)
Mesto smrtiLozna, Zavidovići, Republika Srpska
Vojna karijera
VojskaUN (1992–1993)
VRS (1993–1995)
Učešće u ratovimaRat u Bosni i Hercegovini
Odlikovanja Medalja zasluga za narod Republike Srpske

Biografija

uredi

Evgenij Ljubenov Vasilev rođen je 6. januara 1973. godine u Sofiji, glavnom gradu Bugarske. Po profesiji je bio policajac.

Bio je vojnik mirovne misije Ujedinjenih nacija u Kambodži nakon čega se dobrovoljno prijavio u Vojsku Republike Srpske 1993. godine i postao deo Četvrte ozrenske brigade.

Nakon žestokih borbi sa višestruko brojnijim neprijateljem, srpski branioci Vozuće i doline Krivaje morali su da počnu sa povlačenjem. Krenuli su u proboj prema slobodnoj teritoriji Ozrena. Evgenij je poginuo u rejonu Lozne u borbi sa neprijateljem prilikom proboja, 10. septembra 1995. godine, kao i mnogi borci VRS koji su se zadesili na tom ratištu.[1] Iako je postradao od granate, telo su mu obezglavili arapski mudžahedini jedinice El Mudžahid.

Ukazom predsednika republike, posthumno je odlikovan Medaljom zasluga za narod, 1996. godine.[1]

 
Protojerej Slađan Vasić i Evgenijev brat Aleksandar na njegovom grobu u Sofiji, 2020. godine

Prvobitno je sahranjen kod manastira Vozuće koji su mudžahedini nakon bitke porušili i oskrnavili. Ekshumiran je bez lobanje i identifikovan maja 1997. godine. Nakon identifikacije, njegovi posmrtni ostaci su uz sve vojne počasti ispraćeni sa banjalučkog Novog groblja u rodnu Sofiju, u kojoj je sahranjen 21. maja 1997. godine.

U sklopu obeležavanja godišnjice stradanja Srba Vozuće, naselja u dolini Krivaje i južnog Ozrena, u Crkvi Svetog velikomučenika Georgija u Stogu je 10. septembra 2017. godine otkrivena i osveštana spomen-ploča u čast Vasilevu. Opevan je i u pesmi Grupe Prkos, 2021. godine.

Privatni život

uredi

Njegov brat Aleksandar je 1999. godine takođe bio srpski dobrovoljac (kao pripadnik Vojske Jugoslavije) za vreme rata na Kosovu i Metohiji gde je tri puta ranjavan.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b v „Oproštaj od junaka”. Glas Srpske. Pristupljeno 7. 12. 2023. 

Spoljašnje veze

uredi