Evgenij Vasilev
Evgenij Vasilev (bug. Евгений Василев; Sofija, 6. januar 1973 — Lozna, Zavidovići, 10. septembar 1995) bio je bugarski dobrovoljac Vojske Republike Srpske.[1]
Evgenij Vasilev | |
---|---|
![]() Evgenij Vasilev | |
Lični podaci | |
Nadimak | Vasilije |
Datum rođenja | 6. januar 1973. |
Mesto rođenja | Sofija, NR Bugarska |
Datum smrti | 10. septembar 1995.22 god.) ( |
Mesto smrti | Lozna, Zavidovići, Republika Srpska |
Vojna karijera | |
Vojska | UN (1992–1993) VRS (1993–1995) |
Učešće u ratovima | Rat u Bosni i Hercegovini |
Odlikovanja | ![]() |
Biografija
urediEvgenij Ljubenov Vasilev rođen je 6. januara 1973. godine u Sofiji, glavnom gradu Bugarske. Po profesiji je bio policajac.
Bio je vojnik mirovne misije Ujedinjenih nacija u Kambodži nakon čega se dobrovoljno prijavio u Vojsku Republike Srpske 1993. godine i postao deo Četvrte ozrenske brigade.
Nakon žestokih borbi sa višestruko brojnijim neprijateljem, srpski branioci Vozuće i doline Krivaje morali su da počnu sa povlačenjem. Krenuli su u proboj prema slobodnoj teritoriji Ozrena. Evgenij je poginuo u rejonu Lozne u borbi sa neprijateljem prilikom proboja, 10. septembra 1995. godine, kao i mnogi borci VRS koji su se zadesili na tom ratištu.[1] Iako je postradao od granate, telo su mu obezglavili arapski mudžahedini jedinice El Mudžahid.
Ukazom predsednika republike, posthumno je odlikovan Medaljom zasluga za narod, 1996. godine.[1]
Prvobitno je sahranjen kod manastira Vozuće koji su mudžahedini nakon bitke porušili i oskrnavili. Ekshumiran je bez lobanje i identifikovan maja 1997. godine. Nakon identifikacije, njegovi posmrtni ostaci su uz sve vojne počasti ispraćeni sa banjalučkog Novog groblja u rodnu Sofiju, u kojoj je sahranjen 21. maja 1997. godine.
U sklopu obeležavanja godišnjice stradanja Srba Vozuće, naselja u dolini Krivaje i južnog Ozrena, u Crkvi Svetog velikomučenika Georgija u Stogu je 10. septembra 2017. godine otkrivena i osveštana spomen-ploča u čast Vasilevu. Opevan je i u pesmi Grupe Prkos, 2021. godine.
Privatni život
urediNjegov brat Aleksandar je 1999. godine takođe bio srpski dobrovoljac (kao pripadnik Vojske Jugoslavije) za vreme rata na Kosovu i Metohiji gde je tri puta ranjavan.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ a b v „Oproštaj od junaka”. Glas Srpske. Pristupljeno 7. 12. 2023.