Epigrafika (od grč. ἐπιγραφή, epi-graphē, napisano (grč. ἐπιγραφεω, lat. scribere) na (grč. ἐπι) trajnom materijalu [1]) je nauka koja se bavi pisanim spomenicima na tvrdim materijalima kao što su kamen, terakota, staklo, kost, metal i mozaik, za razliku od paleografije koja se bavi pisanim spomenicima na mekim materijalima (papirus, pergament, tkanina, papir).

Kamen iz Rozete u Britanskom muzeju

Proučavanje drevnih rukopisa, obično napisanih tušem, zasebno je polje, paleografija.[2] Epigrafika se takođe razlikuje od ikonografije, jer se ograničava na smislene simbole koji sadrže poruke.

Opseg uredi

 
Natpis na postolju statue Mišela Neja iz Pariza

Epigrafika je primarno oruđe arheologije kada se radi o pismenim kulturama.[3] Kongresna biblioteka SAD klasifikuje epigrafiku kao jednu od pomoćnih istorijskih nauka.[4] Epigrafika takođe pomaže u identifikaciji falsifikata:[5] epigrafski dokazi bili su deo diskusije o Jakovljevoj kosturnici.[6][7]

 
Arabeskni epigraf sa raznim magrebskim arapskim natpisima u Mertlovom dvoru u Alhambri.

Karakter pisanja, predmet epigrafije, stvar je sasvim odvojena od prirode teksta, koji se sam po sebi proučava. Tekstovi ispisani u kamenu obično su za javni uvid i stoga se bitno razlikuju od pisanih tekstova svake kulture. Međutim, nisu svi ispisani natpisi javni, u mikenskoj Grčkoj je za dešifrovane tekstove „Linearnog B” otkriveno da se u velikoj meri koriste za ekonomsko i administrativno vođenje evidencije. Neformalni natpisi su „grafiti” u svom izvornom smislu.

Epigrafika i druge nauke uredi

Iako je primarno povezana sa arheologijom, domen epigrafike može da se podudara sa domenom drugih istorijskih disciplina. Epigrafika koristi podatke koje joj pruža paleografija, koja istražuje pismo, čitajući natpise dolazi u dodir sa političkom, administrativnom, pravnom i religijskom istorijom. Natpisi na novcu, gemama i kamejama spadaju u domen i numizmatike i epigrafike itd. I pored sličnosti epigrafika ima svoje metode proučavanja, za razliku od arheologije koja istražuje samo nalazište i u direktnom je kontaktu sa predmetima, epigrafika tumači natpise bilo na predmetima bilo na reprodukcijama ili u literaturi.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ R. Bloh, Latinska epigrafika, Arheološko društvo Jugoslavije, Beograd, 1971.
  2. ^ Brown, Julian. „What is Palaeography?” (PDF). UMassAmherst. Pristupljeno 21. 9. 2018. 
  3. ^ Bozia, Eleni; Barmpoutis, Angelos; Wagman, Robert S. (2014). „OPEN-ACCESS EPIGRAPHY. Electronic Dissemination of 3D-digitized. Archaeological Material” (PDF). Hypotheses.org: 12. Pristupljeno 21. 9. 2018. 
  4. ^ Drake, Miriam A. (2003). Encyclopedia of Library and Information Science. Dekker Encyclopedias Series. 3. CRC Press. ISBN 0-8247-2079-2. 
  5. ^ Orlandi, Silvia; Caldelli, Maria Letizia; Gregori, Gian Luca (novembar 2014). Bruun, Christer; Edmondson, Jonathan, ur. „Forgeries and Fakes”. The Oxford Handbook of Roman Epigraphy. Oxford Handbooks. ISBN 9780195336467. doi:10.1093/oxfordhb/9780195336467.013.003. Pristupljeno 21. 9. 2018. 
  6. ^ Silberman, Neil Asher; Goren, Yuval (September—October 2003). „Faking Biblical History: How wishful thinking and technology fooled some scholars—and made fools out of others”. Archaeology. sv. 56 br. 5. Archaeological Institute of America. str. 20—29. JSTOR 41658744. Pristupljeno 2011-04-27.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  7. ^ Shanks, Hershel. „Related Coverage on the James Ossuary and Forgery Trial”. Biblical Archaeology Review. Arhivirano iz originala 2011-09-07. g. Pristupljeno 2012-02-27. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi