Естуарски крокодил

Estuarski krokodil (lat. Crocodylus porosus) je najveća živa vrsta krokodila i gmizavaca. Živi u odgovarajućoj okolini širom Jugoistočne Azije i Severne teritorije u Australiji.

Estuarski krokodil
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Crocodylinae
Rod:
Crocodylus
Binomno ime
Crocodylus porosus
Areal rasprostranjenja

Izgled i veličina uredi

Prosečan odrasli mužjak estuarskog krokodila je od 4.8 do 5 metara dugačak i teži otprilike oko 770 kilograma. Ženke su mnogo manje od mužjaka, i dugačke su od 2.1 do 2.7 metara.[1] Za razliku od ostalih krokodila čija su tela više vitkije linije, estuarski ima širu građu tela, kao i osobinu da ima manje oklopnih ploča na vratu. Ovo dovodi do teorije da je ovaj krokodil zapravo aligator.[1]

 
Slatkovodni krokodil

Najveći izmeren primerak je ubijen 1978. godine na Sumatri - bio je 8,6 metara dugačak i imao je masu od 2152 kilograma. Postojale su mnoge kontroverzije o pravoj izmerenoj veličini ovih gmizavaca. Najduži izmeren primerak, od njuške do repa, je bila zapravo koža uginulog estuarskog krokodila i imala je dužinu od 6,2 metra. S obzirom na to da koža ima osobinu da se neznatno skupi nakon odvajanja od ostatka tela, procenjuje se da je prava dužina ovog primerka iznosila 6,3 metra, kao i to da je imao masu od 1200 kilograma.[2].

Ginisova knjiga rekorda je prihvatila tvrdnju da 7 metara dugačak estuarski krokodil živi u Orisi, Indiji, iako tačna merila nisu izvršena.

Očekivana životna starost estuarskih krokodila je približno 70 godina.[3]

Rasprostranjenost uredi

Širom svog staništa, kao na primer u Tajlandu, Kambodži i u Vijetnamu, broj estuarskih krokodila je ozbiljno smanjen i ova vrsta je tamo veoma retka i njeno stanje dovedeno čak do nestanka u tim zemljama. Raštrkane populacije obitavaju u Indoneziji i Maleziji, dok u nekim regionima, na primer na Borneu žive velike populacije. Prosečan broj krokodila u južnom Pacifiku, kao npr. oko Solomonovih ostrva je jako mali, i populaciji na Vanuatu uskoro preti izumiranje.

Estuarski krokodili su nekada živeli na široko na zapadu sve do od istočnih obala Afrike i Sejšela. Tada se smatralo da su to populacije nilskih krokodila, ali se kasnije dokazalo suprotno.[1]

Stanište uredi

Estuarski krokodili generalno naseljavaju tropske, vlažne regione oko slatkovodnih močvara i reka, gde se sele do estuara tokom sušnih sezona, a ponekad putuju daleko sve do mora. Žestoko brane svoju teritoriju, a dominantni mužjaci zauzimaju najpodesnije delove rečnih zaliva i potoka. Zbog ovoga, mlađi krokodili su naterani da se povuku u više ivične rečne sisteme i ponekad do okeana. Ovo objašnjava teoriju o njihovom širokom arealu rasprostranjenja (od zapadnih obala Indije do severne Australije). Estuarski krokodili plivaju brzinom od 24 do 28 kilometara na čas na kratkim razmerama, ali kada krstare vodom, plivaju brzinom od tek 3 do 5 km/h.

Ishrana i lov uredi

 
Imaju moćne vilice koje služe za ubijanje plena.

Ovi ogromni gmizavci su vrhunski grabljivci sposobni da ubiju plen veličine odraslog vodenog bivola, bilo na vodi ili kopnu. Bilo je i slučajeva kada su napadali ljude. Mladunci su, pak, ograničeni na sitan plen, poput insekata, vodozemaca, rakova i riba. Odrasli krokodili se hrane majmunima, divljim svinjama, dingozima, većim gušterima, domaćom stokom, pticama, ajkulama[4][5] i ljudima.[6] Tokom dana su pospani, ne kreću se mnogo, jer najčešće love noću. Veoma su pokretni u vodi, odakle prave dinamične i burne pokrete kada je u pitanju lov, dok su i na kopnu vrlo okretni i brzi.

Plen lovi iz zasede. Obično čeka da mu se životinja dovoljno približi pre nego što eksplozivno napadnu, bez ikakvog upozorenja. Koriste svoju ogromnu snagu kako bi odvukli žrtvu do vode. Većinu plena ubije sam stisak moćnih vilica, iako neki budu nenamerno udavljeni. Pritisak koje stvaraju vilice ovih krokodila je dovoljan da smrska lobanju odraslog vodenog bivola.

Reference uredi

  1. ^ a b v 'Crocodylus porosus' (Schneider, 1801) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. januar 2006), by Adam Britton from the Crocodilian Species List.
  2. ^ „Which is the largest species of crocodile?”. Arhivirano iz originala 18. 06. 2009. g. Pristupljeno 03. 04. 2008. 
  3. ^ Saltwater Crocodile (Crocodylus porosus), Pristupljeno 5. 4. 2013.
  4. ^ No Bull: Saltwater Crocodile Eats Shark
  5. ^ Fotografije estuarskog krokodila kako jede ajkulu
  6. ^ „Mother's tug-of-war with child-eating crocodile”. Arhivirano iz originala 29. 10. 2007. g. Pristupljeno 17. 07. 2021. 

Spoljašnje veze uredi