Жабљи раставић

Žablji rastavić (lat. Equisetum palustre) vrsta je biljke iz familije rastavića Equisetophyta (Equisetaceae). Žablji rastavić je još poznat i kao močvarna ili žablja preslica. Osim uz močvare, ova zeljasta biljka raste na vlažnim livadama i pašnjacima.[2]

Žablji rastavić
1. rizom, 2. izgled nadzemnog stabla, 3. spora sa hapterama
Naučna klasifikacija uredi
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Klasa: Polypodiopsida
Potklasa: Equisetidae
Red: Equisetales
Porodica: Equisetaceae
Rod: Equisetum
Vrsta:
E. palustre
Binomno ime
Equisetum palustre
Sinonimi[1]
  • Equisetum majus Garsault
  • Equisetum braunii J.Milde
Žablji rastavić može izazvati ozbiljne zdravstvene smetnje ili čak i smrt!

Za ove biljke je karakteristično prisustvo razgranatih izdanaka sastavljenih iz članaka i čvorova sa pršljenasto raspoređenim listovima. Po tome se razlikuju od drugih biljaka i donekle liče na alge-hare ili golosemenice kao što je efedra.

Iz puzavog, dihotomo (račvasto) razgranatog rizoma, razvijaju se istovremeno i fertilni i sterilni nadzemni izdanci, jednostavni ili razgranati, izrazito člankoviti i do pola metra visoki. Na sebi imaju do 10 ili 12 uzdužnih brazdi između kojih su glatka ili sasvim malo hrapava rebra. S obzirom da se istovremeno javljaju i fertilna i sterilna stabla, ova vrsta pripada grupi aestivalia, a sama pojava se naziva dimorfizam. Stablo je u centru šuplje, a ta centralna šupljina je manja od polovine prečnika stabla. Grananje je, ako ga ima, pršljenasto, a grane su najčešće vertikalne. Rukavci su zeleni, prema gore rašireni i sa zupcima, kojih može biti do 6 i imaju crni vrh. Na vrhu stabla je mrkocrn sporonosni klas dug do 30cm i okruglastog oblika. Ovi klasovi se mogu javiti i na vrhovima bočnih grana. Sporonosi od juna do septembra.[3][4]

Sterilni i fertilni izdanci su jednaki i istovremeno se razvijaju. Visoki su 10-60 cm i 1-3 mm u prečniku, jednostsvni ili češće slabo razgranati. Na stablima se nalazi 6—10 uzdužnih brazda, između kojih su glatka ili malo hrapava rebra. Središnja šupljina je manja od polovine prečnika staba. Ohrea zelena, broj zubaca isti kao broj rebara, zelene boje sa crnkastim vrhom i širokim suvokožastim obodom, za trećinu kraći od ostalog dela rukavca. Grančice su mu obično uperene ka vrhu, ređe raširene i nadole povijene, najčešće za 5 rebara. Sporonosni klas je mrkocrn, dug 10 - 30 mm.[4][5]

Javlja se od juna do septembra, na vlažnim i močvarnim livadama, na zabarenim odnosno tresetnim staništima, kao i u vlažnim šumskim fitocenozama.

Rasprostranjenost

uredi

Naseljava umerena i hladna područja Evrope, Azije i Severne Amerike. Zastupljen je u svim državama Balkanskog poluostrva.[3]

Otrovnost

uredi

Toksičnost ove biljke potiče od triterpenskog saponina ekvizetonina (koga može biti do 5%) i akonitinske kiseline. Prisutni su i alkaloidi nikotin, ekvizetin (palustrin) i 3-metoksipiridin. Sadrži i flavonoide kao što je ekvizetrin. Dokazan je i jedan prisutni antivitaminski faktor koji u telu životinja dovodi do deficita vitamina B1.

Ova biljka je veoma otrovna za stoku, kako u svežem stanju, tako i u senu. U senu je opasnija, jer prilikom ispaše stoka izbegava ovu biljku zbog grube i oštre stabljike (zbog prisustva silicijum-dioksida). Kod stoke se javljaju nervne smetnje i naglo opadanje mlečnosti. Kod konja deluje kumulativno, nakon dužeg vremena i tada životinja ima poremećaj u kretanju. Efekat trovanja se ublažava davanjem životinji ovsa i kvasca, jer su bogati vitaminom B1.[6]

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ The Plant List, Equisetum telmateia Ehrh.
  2. ^ Simonović 1959.
  3. ^ a b Mišić, Ljubomir; Lakušić, Radomir (1990). Livadske biljke. Priroda Jugoslavije. 5. Sarajevo; Beograd: Svjetlost; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. ISBN 978-86-01-02501-1. 
  4. ^ a b Marin, Petar; Veljić, Milan; Janaćković, Peđa (2009). Praktikum iz sistematike viših biljaka : sa ključevima za identifikaciju. Beograd: Biološki fakultet Univerziteta. ISBN 978-86-7078-053-8. 
  5. ^ Boža, Pal; Veljić, Milan; Marin, Petar; Anačkov, Goran; Janaćković, Peđa (2004). Praktikum za determinaciju viših biljaka. Novi Sad: Old commerc[e]. ISBN 978-86-85047-01-5. 
  6. ^ Kojić, Momčilo; Janjić, Vaskrsija (1991). Otrovne biljke : upoznavanje otrovnih biljaka : otrovne materije u biljkama : delovanje otrovnih materija biljaka. Beograd: Naučna knjiga. ISBN 978-86-23-23012-7. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi