Žitinje (alb. Zhiti) je naselje u opštini Vitina, na Kosovu i Metohiji. Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine Žitinje, površine 875 ha. Žitinje se nalazi u Gornjoj Moravi, nedaleko od Vitine. Po turskom popisu iz 1455. godine u selu je bilo 25 srpskih domova. Selo je imalo crkvu posvećenu Svetoj Bogorodici, koja je razrušena. Na njenim temeljima je 1890. godine podignuta nova crkva Sv. Trojice. Pored seoske reke nalaze se ruševine još jedne crkve, koja je bila posvećena ili Sv. Nikoli, ili Sv. Trojici.

Žitinje
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskopomoravski
OpštinaVitina
Geografske karakteristike
Koordinate42° 24′ 16″ S; 21° 22′ 20″ I / 42.4044° S; 21.3722° I / 42.4044; 21.3722
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina535 m
Žitinje na karti Srbije
Žitinje
Žitinje
Žitinje na karti Srbije
Ostali podaci
Registarska oznakaGL

U selu nema više Srba, selo je etnički očišćeno krajem jula 1999. godine, od strane Albanaca, nekoliko meštana je ubijeno i sve srpske kuće su najpre opljačkane, a zatim spaljene i porušene. Do 1999. godine, selo je brojalo oko 140 srpskih kuća. U selu su ubijeni: Vasiljković Petar, Đorić Spasoje, Stanković Vlastimir i Aksić Milica.

Demografija uredi

Naselje ima mešovit etnički sastav. Broj stanovnika na popisima:

Poreklo stanovništva po rodovima uredi

Podaci datiraju iz 1929. godine)[1]

Srpski rodovi:

  • Gegići (3 kuća, sv. Bogorodica), starosedeoci.
  • Đorčići (5 kuća, sv. Jovan), vrlo stari doseljenici iz Bugarske.
  • Krstići (13 kuća, sv. Arhanđeo). Starinom su iz Sevca u Sirinićkoj Župi. U Sevcu su živeli do 1790. godine. Nakon iseljavanja iz Sevca žive po malo u Gornjoj Stubli, Partešu i Koretištu, zatim kupuju imanje od Turaka Novobrđana oko 1810. godine. Današnji potomci su: Arsići, Mihajlovići, (Đorići — podogranak Maksimović), (Živkovići — podogranak Vasiljković), (Stankovići — podogranak Zafirović), Pavići, (Savići — podogranci Aksići, Kostići i Spasići).
  • Stanojević ili Kondžolos (1 kuća, sv. Vrtolomej); preseljen iz Žegre oko 1840. godine.
  • Perić ili Kolokotra (1 kuća, sv. Đorđe); preseljen iz Požaranja oko 1860. godine.
  • Adži-Perci ili Jovići (2 kuća, sv. Đorđe); preseljeni iz Trpeze oko 1880. godine. Pre toga su živeli u Ribniku. Potiču od roda Adži-Perci u Pasjanu. Starinom su iz Nosalja.
  • Maksimović (1 kuća, sv. Đorđe); preseljen iz Gornjeg Livoča oko 1890. godine, a daljom starinom je iz Vladova.
  • Dogandžić (1 kuća.), doseljen od istoimenog roda, Grbići (2 kuća.), doseljeni od istoimenog roda, Batinski (1 kuća.), Krstić (1 kuća.), Milošević (1 kuća.), svi slave sv Nikolu, i svi su doseljeni iz Štrpca u Sirinićkoj Župi 1913. godine na kupljena imanja. Daleka starina im je u tetovskoj strani.
  • Kecići (2 kuća, sv. Petka), doseljeni iz Štrpca 1913. godine, od istoimenog roda. Dalja starina im je u okolini Peći u Metohiji.
  • Vlasačević (1 kuća, sv. Nikola), doseljen iz Štrpca 1913. godine, od istoimenog roda.
  • Trnić (1 kuća, sv. Nikola); preseljen 1921. god. iz roda Trnića u Vrbovcu kod Krstića kao prizetko. Starinom su iz Šašara.

Srpska prezimena koja su se javljala u selu:

  • Aksić, Antić, Arsić, Vasiljković, Dimić, Đorić, Živković, Zafirović, Ilić, Jakovljević, Kecić, Kostić, Maksimović, Marjanović, Misirliovski, Mihajlović, Pavić, Perić, Petković, Savić, Spasić, Stajić, Stanišić, Stanković, Stanojević, Trnić, Urošević i druga.

Rod pravoslavnih Roma:

  • Nedeljković (1 kuća, ranije sv. Vasilije, sada sv. Nikola); preseljeni iz Klokota 1924. godine.

Poislamljeni i poarbanašeni Srbi:

  • Od roda Gegića dve su kuće prešle u islam oko 1860. godine i ušle u Fis Tsač.
  • Od roda Krstića tri su kuće prešle u islam oko 1860. godine. Poislamljene i poarbanašene Krstiće zovu još i Ramini po novom imenu Rama koje je prilikom prelaska u islam uzeo Jova Krstić, i ovi su ušli u Fis Tsač.

Albanski rodovi:

Reference uredi

  1. ^ Podaci: „Naselja“ knj.28 (dr. Atanasije Urošević: Gornja Morava i Izmornik, Srpski Etnografski zbornik

Vidi još uredi