Zambija

држава у јужној Африци

Zambija (engl. Zambia), ili zvanično Republika Zambija (engl. Republic of Zambia) država je bez izlaza na more u centralnom delu istočne Afrike.[6][7] Graniči se sa Demokratskom Republikom Kongo na severu, Tanzanijom na severoistoku, Malavijem na istoku, Mozambikom, Zimbabveom, Bocvanom na jugu i sa Angolom na zapadu. Prvo ime je bilo Severna Zambezija a zatim Severna Rodezija. Zambija je dobila ime po reci Zambezi koja je većim delom južna granica zemlje.

Republika Zambija
Republic of Zambia  (engleski)
Krilatica: Једна Замбија, једна нација
(engl. One Zambia, One Nation)
Položaj Zambije
Glavni gradLusaka
Službeni jezikengleski
Vladavina
 — PredsednikHakainde Hičilema
 — PotpredsednikMutale Nalumango
Istorija
Nezavisnost24. oktobar 1964.
Geografija
Površina
 — ukupno752.614[1] km2(38)
 — voda (%)1
Stanovništvo
 — 2014.[2][3][4]15.023.315(70)
 — gustina13 st./km2
Ekonomija
ValutaZambijska kvača
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC +2
Internet domen.zm
Pozivni broj++260

[5]

Prvobitno naseljen koisanskim narodima, ovaj region je bio zahvaćen bantu ekspanzijom u trinaestom veku. Prateći evropske istraživače u osamnaestom veku, Britanci su krajem devetnaestog veka kolonizovali region u britanske protektorate Baroceland-Severozapadna Rodezija i Severoistočna Rodezija. Oni su spojeni 1911. godine i formirali su Severnu Rodeziju. Tokom većeg dela kolonijalnog perioda Zambijom je upravljala administracija imenovana iz Londona po savetu Britanske južnoafričke kompanije.[8]

Dana 24. oktobra 1964. Zambija je postala nezavisna od Ujedinjenog Kraljevstva, a premijer Kenet Kaunda postao je inauguracioni predsednik. Kaundina socijalistička Ujedinjena nacionalna nezavisna partija (UNIP) održala je vlast od 1964. do 1991. Kaunda je imao ključnu ulogu u regionalnoj diplomatiji, blisko sarađujući sa Sjedinjenim Državama u potrazi za rešenjima sukoba u Južnoj Rodeziji (Zimbabveu), Angoli i Namibiji.[9] Od 1972. do 1991. Zambija je bila jednopartijska država sa UNIP-om kao jedinom legalnom političkom strankom pod motom „Jedna Zambija, jedna nacija” koju je osmislio Kaunda. Njega je nasledio Frederik Čiluba iz socijaldemokratskog Pokreta za višestranačku demokratiju 1991. godine, započinjući period društveno-ekonomskog rasta i decentralizacije vlade. Zambija je od tada postala višestranačka država i doživela je nekoliko mirnih prenosa vlasti.

Zambija sadrži bogate prirodne resurse, uključujući minerale, divlje životinje, šume, pitku vodu i obradive površine.[10] Svetska banka je 2010. godine Zambiju proglasila jednom od najbrže ekonomski reformiranih zemalja na svetu.[11] Sedište Zajedničkog tržišta za istočnu i južnu Afriku (COMESA) je u Lusaki.

Geografija uredi

Položaj uredi

Države sa kojima se Zambija graniči su: Zimbabve, Tanzanija, Demokratska Republika Kongo, Malavi, Mozambik, Namibija, Angola i Bocvana. Površina države iznosi 752.618 km².

Geologija i reljef uredi

Većinu Zambije zauzima visoravan čija se visina kreće od 1000 do 1500 m, ispresecana dubokim rečnim dolinama i tektonskim kanalima. Teren se uspinje prema istoku, gde se u brdima Mafinga nalazi najviša tačka Zambije sa visinom od 2301 m. Veliki deo južne granice prema Zimbabveu čini reka Zambezi na kojoj se nalaze Viktorijini vodopadi, među najpoznatijima na svetu. Glavni i najveći grad je Lusaka (1,2 miliona stanovnika). Ostali veći gradovi su Ndola (550.000), Kitve (500.000), Kabve (260.000), Čingola (240.000), Mafulira (220.000) i Luanšija (180.000). Gradovi Ndola, Kabve, Čingola i Mafulira se nalaze u „bakarnom pojasu“ koji je regija duga oko 200 km i široka oko 80 km, a proteže se uz granicu sa Zambijom u oblasti sa velikim prirodnim zalihama bakra i drugih metala. Rudarska eksploatacija u ovoj oblasti počela je 1930. godine i ona predstavlja imigracionu oblast u koju radi potrage za poslom dolazi stanovništvo iz svih delova Zambije.

Vode uredi

Flora i fauna uredi

Klima uredi

Istorija uredi

Starosedeoce Zambije, Bušmane i Hotentote, pre 2.000 godina potisnuli su bantu narodi. U 8. veku na području gornjeg Zambezija narod Baroce osnovao je svoju državu, a severno od nje formirao se plemenski savez naroda Bemba. Najveći deo doseljenika došao je u ove krajeve u 15. veku s dolaskom naroda Luba i Lunda iz susednog Konga i Angole. Narod Nguni, koji potiče s juga, pridružio im se u 19. veku. Osim malobrojnih portugalskih istraživača Evropljani nisu došli u dodir s teritorijom Zambije sve do sredine 19. veka kada na ovo područje prodiru zapadni istraživači, misionari i trgovci.

Tako 1855. godine engleski istraživač Dejvid Livingston za Evropu otkriva slapove na reci Zambezi i naziva ih po kraljici Viktoriji. Godine 1888. Sesil Rouds, predstavnik britanskih trgovačkih i političkih interesa, dobio je od ovdašnjih poglavica koncesiju za iskorištavanje rudnih bogatstava, a još iste godine Severna Rodezija (današnja Zambija) i Južna Rodezija (sadašnji Zimbabve) proglašene su za područja britanske interesne sfere. Pod direktnu vlast britanske krune Severna Rodezija je potpala 1924. godine. Dve Rodezije zajedno s Njasom formiraju 1953. godine Federacija Rodezije i Njase.

Severna Rodezija je u to vreme bila poprište nemira, što uzrokuje krizu upravljanja Federacijom. Crnačka većina je zahtevala veće učešće u vladi, odnosno tražila je okončanje kolonijalizma, što dovodi u oktobru i decembru 1962. do raspisivanja izbora za Zakonodavno veće. Pobeđuju Udružena narodna stranka nezavisnosti – UNIP i Afrički narodni kongres Zambije – ZANC, koji u koaliciji ne sarađuju naročito složno. Veće zahteva otcepljenje Severne Rodezije od Federacije i potpunu samoupravu utemeljenu na novom ustavu i širim demokratskim pravima. Po raspadu Federacije 31. decembra 1963. nastaje dana 24. oktobra 1964. nezavisna Republika Zambija. Prvi predsednik bio je Kenet Kaunda.

Krajem šezdesetih godina Kaunda je izvršio nacionalizaciju, započeo s razvojem socijalističke privrede i društva, a 1972. godine uveo je jednopartijski politički sistem. U početku je njegova vladavina imala mnoge pozitivne efekte (ujedinjenje zemlje, izgradnja škola i bolnica, podizanje životnog standarda), ali je kasnije zemlja zbog pada cene bakra zapala u ekonomsku krizu. Na višepartijskim izborima 1991. godine pobedio je opozicioni lider Frederik Čiluba. Tržišna ekonomija nije znatno uticala na ekonomski oporavak zemlje. Na izborima 2001. godine izabran je novi predsednik Levi Mvanavasa, a 2008. Rupija Banda.

Administrativna podela uredi

Privreda uredi

Iako je velika većina stanovnika zemlje zaposlena u poljoprivredi, glavni pokretač zambijske privrede je rudarstvo. Zemlja ima velika nalazišta bakra, a vadi se i kobalt. U postkolonijalnom razdoblju zambijska privreda je uglavnom stagnirala ili nazadovala, delom i zbog nacionalizacije rudarske industrije i posledica lošeg upravljanja, a delom i zbog nepovoljnog svetskog tržišta bakra, glavnog izvoznog proizvoda. U poslednjih nekoliko godina program privatizacije i liberalizacije te rast cena bakra na svetskom tržištu pomogli su ekonomski oporavak zemlje. Izvozi se i značajna količina struje koja se dobija u hidroelektranama. BDP je za 2004. procenjen na 900 američki dolara po stanovniku (mereno po PPP-u).

Stanovništvo uredi

U Zambiji živi oko 70 etničkih grupa koje uglavnom govore bantu jezicima. Najveće su Bemba, Njandža-Čeva, Tonga, Lunda, Luvale, Kaonde i Lozi. Najzastupljenija religija je hrišćanstvo, blizu 96%, ostale religije su islam i hinduizam sa manje od 1% zastupljenosti.

Zambija je u afričkim razmerima prilično urbanizovana – u gradovima živi 44% stanovništva. Virusom HIV-a zaraženo je 16,5% odraslog stanovništva (nešto manje od milion ljudi).

Kultura uredi

U Zambiji postoji mala zajednica Jugoslovena a sada državljana svih država sa prostora SFR Jugoslavije.

Reference uredi

  1. ^ United Nations Statistics Division. „Population by sex, rate of population increase, surface area and density” (PDF). Pristupljeno 9. 11. 2007. 
  2. ^ Central Statistical Office, Government of Zambia. „2010 Census Population Summaries” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 14. 11. 2017. g. Pristupljeno 6. 3. 2018. 
  3. ^ Nacionalna agencija za statistiku [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. novembar 2014)
  4. ^ Census of Population and Housing National Analytical Report 2010 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. novembar 2017) Central Statistical Office, Zambia
  5. ^ „Amended Constitution of Zambia”. Government of Zambia. Pristupljeno 15. 10. 2016. 
  6. ^ „United Nations Statistics Division - Standard Country and Area Codes Classifications”. Arhivirano iz originala 13. 07. 2011. g. Pristupljeno 09. 04. 2014. 
  7. ^ Henderson, Ian (1970). „The Origins of Nationalism in East and Central Africa: The Zambian Case”. The Journal of African History. 11 (4): 591—603. ISSN 0021-8537. JSTOR 180923. doi:10.1017/S0021853700010471. 
  8. ^ „History | Zambian High Commission”. www.zambiapretoria.net. Pristupljeno 26. 5. 2020. 
  9. ^ Andy DeRoche, Kenneth Kaunda, the United States, and Southern Africa (London: Bloomsbury, 2016).
  10. ^ Karlyn Eckman (FAO, 2007). Gender Mainstreaming In Forestry In Africa Zambia.
  11. ^ Ngoma, Jumbe (18 December 2010). "World Bank President Praises Reforms In Zambia, Underscores Need For Continued Improvements In Policy And Governance". World Bank.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi