Ivo Pranjković (Kotor Varoš, 17. avgust 1947)[1] je hrvatski lingvista.[2]

Ivo Pranjković
Datum rođenja(1947-08-17)17. avgust 1947.(76 god.)
Mjesto rođenjaKotor VarošJugoslavija
(danas Bosna i Hercegovina)
NarodnostJugosloven, Hrvat
ObrazovanjeFilozofski fakultet u Zagrebu
Zanimanjelingvista

Biografija uredi

Ivo Pranjković je Hrvat iz Bosne i Hercegovine, rođen u Kotor Varoši. Nakon završetka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, odlazi na Filozofski fakultet u Zagreb, gdje stiče bačelorsku diplomu. Na tom fakultetu 1974. godine postaje član Departmana za hrvatski jezik. Od 1974. godine je na istom departmanu, u početku kao lektor, zatim asistent, docent, vanredni profesor. Od 1996. bio je redovni profesor, a od 2018. godine je profesor emeritus.[3]

Kao diplomirani lingvista i filolog sa širokim spektrom interesovanja, Pranjković je napravio značajne doprinose u nekoliko oblasti lingvistike. Objavio je više stotina radova iz oblasti gramatike, stilistike, normativistike i istorije hrvatskog jezika u 19. i 20. vijeku.[4]

Pored lingvističke teorije i istorije, Pranjković je učestvovao u mnogim sporovima i komentarima u štampi, posebno sa svojim velikim suparnikom, Stjepanom Babićem. Njegovi članci su prikupljeni u nekoliko knjiga. Pranjković je polemisao sa skoro svakim hrvatskim lingvistom starije generacije. Kritikovao je njihove perspektivne pristupe jeziku. Ipak, francuski lingvista Pol-Luj Tomas i hrvatski lingvista Snježana Kordić opisali su i kritikovali purstičke i perspektivne tendencije čak i u Pranjkovićevim publikacijama.[5][6][7][8][9]

Pranjković je član Međunarodnog slavističkog komiteta, Hrvatskog filološkog društva, Matice hrvatske, HKD Napredak i Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije – Visoko.[3]

Djela[10] uredi

  • Koordinacija u hrvatskom književnom jeziku, 1984
  • August Musić, 1989
  • Adolfo Veber Tkalčević, 1993
  • Kronika hrvatskoga jezikoslovlja, 1993
  • Hrvatska skladnja, 1993
  • Sintaksa hrvatskoga jezika i povijest hrvatskoga jezika u XIX stoljeću, 1995
  • Turopoljski vjekopisi, 1996
  • Lingvistički komentari, 1997
  • Jezikoslovna sporenja, 1997
  • Hrvatski jezik 3, udžbenik, 1998
  • Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene, 2000
  • Druga hrvatska skladnja. Sintaktičke rasprave, 2001
  • Hrvatski enciklopedijski rječnik, 2002
  • Jezik i beletristika, 2003
  • Gramatika hrvatskoga jezika: za gimnazije i visoka učilišta, 2005
  • Jezik i beletristika, 2005
  • Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine od 14. do sredine 18. stoljeća, 2005
  • Gramatika hrvatskoga jezika, 2006
  • Filološki vjekopisi, 2006
  • Sučeljavanja: Polemički dueli oko hrvatskoga jezika i pravopisa, 2008
  • Franjevačko spisateljstvo na hrvatskome jeziku, 2008
  • Jezični varijeteti i nacionalni identiteti: Prilozi proučavanju standardnih jezika utemeljenih na štokavštini, 2009
  • Ogledi o jezičnoj pravilnositi, 2010
  • O aktualnome sociolingvističkom i lingvopolitičkom statusu standardnih jezika na novoštokavskoj osnovici, 2010
  • Hrvatski jezik u 19. stoljeću, 2010
  • Domašaji i ograničenja lokalističke teorije padeža, 2010
  • Komunikacijski aspekt gramatičkoga opisa, 2010
  • Red riječi, 2011
  • Načini izražavanja imperativnosti, 2012
  • Gramatička značenja, 2013
  • Anićev školski rječnik hrvatskoga jezika, 2015
  • Povijest hrvatskoga jezika 4. knjiga: 19 stoljeće, 2015
  • Jezično savjetništvo hrvatskih vukovaca, 2015
  • Gramatika u riječima i riječi u gramatici, 2016
  • Povijest hrvatskoga jezika 5. knjiga: 20. stoljeće - prvi dio, 2018

Reference uredi

  1. ^ „Matica hrvatska - Ivo Pranjkovic”. matica.hr. 
  2. ^ „Crnogorski jezik je vestacka kreacija”. B92.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  3. ^ a b „Odsjek za kroatistiku”. kroat.ffzg.unizg.hr. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  4. ^ „Pregled po znanstveniku: Ivo Pranjković (MB: 38493)”. www.bib.irb.hr. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  5. ^ Thomas, Paul-Louis (2003). „Le serbo-croate (bosniaque, croate, monténégrin, serbe): de l’étude d’une langue à l’identité des langues” [Serbo-Croatian (Bosnian, Croatian, Montenegrin, Serbian): from the study of a language to the identity of languages]. Revue des études slaves (na jeziku: French). Paris. 74 (2-3): 315. ISSN 0080-2557. OCLC 754204160. Šablon:ZDB. Pristupljeno 11. 12. 2012.  (ÖNB).
  6. ^ Kordić, Snježana (2004). „Autizam hrvatske filologije (odgovor Ivi Pranjkoviću)” [Autism of Croatian philology (response to Ivo Pranjković)] (PDF). Književna republika (na jeziku: Croatian). Zagreb. 2 (7-8): 254—280. ISSN 1334-1057. OCLC 536005889. Šablon:ZDB. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 08. 2012. g. Pristupljeno 02. 11. 2014.  (CROLIB).
  7. ^ Kordić, Snježana (2005). „U službi politike (odgovor Ivi Pranjkoviću)” [In service to politics (response to Ivo Pranjković)] (PDF). Književna republika (na jeziku: Croatian). Zagreb. 3 (7-8): 171—200. ISSN 1334-1057. OCLC 536005889. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 21. 09. 2015.  (CROLIB).
  8. ^ Kordić, Snježana (2005). „Kroatistika i nacionalizam (odgovor Ivi Pranjkoviću)” [Croatistics and nationalism (response to Ivo Pranjković)] (PDF). Književna republika (na jeziku: Croatian). Zagreb. 3 (9-12): 211—238. ISSN 1334-1057. OCLC 536005889. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 09. 2013. g. Pristupljeno 07. 10. 2013.  (CROLIB).
  9. ^ Kordić, Snježana (2009). „Neprimjeren opis jezika: recenzija knjige Josipa Silića i Ive Pranjkovića, Gramatika hrvatskoga jezika [An inappropriate description of language: Review of the book Josip Silić and Ivo Pranjković, Croatian Grammar] (PDF). Znakovi i poruke (na jeziku: Croatian). 2 (1): 93—110. ISSN 1840-3239. Arhivirano iz originala (PDF) 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 26. 03. 2015. 
  10. ^ „Hrvatska znanstvena bibliografija - Lista radova”. bib.irb.hr. Pristupljeno 12. 12. 2018.