Imotsko polje je kraško polje između Dalmacije u Hrvatskoj i Hercegovine u BiH. Zahvata površinu od 95 km², pravcem severozapad-jugoistok na dužini od 33,3 kilometra i širine 1-6 kilometara. Sastoji se iz dva dela — Gornjeg polja (22,8 km²) i Donjeg polja (72,2 km²). Donje je najčešće plavljeno, a u jugoistočnom delu može se izdvojiti još jedno manje polje - Grudsko (10 km²).

Imotsko polje

Kroz Imotsko polje teče nekoliko reka — Ričina, Vrljika, Grudski potok, čije se vode gube u ponorima ili presušuju tokom leta. Najvažnija je višeimena Ričina, Sija ili Suvaja (jer presušuje), koja se uliva u Blato (u zapadnom delu polja). Odatle ističe kao Jaruga i uliva se u Vrljiku, koja izvire u severozapadnoom delu polja, teče do jugoistočnog dela gde ponire i izbija kao Tihaljina, nastavlja kao Mlade, te se kao Trebižat uliva u reku Neretvu. Prokopavanjem tunela uspostavljena je veštačka veza između Vrljike i Tihaljine. Zbog male propusne moći ponora poplave su bile česte, što je prokopavanjem tunela ograničeno. Grudski potok teče prema jugoistočnom delu polja.

Dno polja nalazi se na oko 260 metara nadmorske visine i sačinjeno je od dolomita. Urušavanjem krečnjačkih stena stvorene su brojne provalije tokom vremena, a danas su one ispunjene vodom i predstavljaju mala jezera. Stanovništvo se u prošlosti najviše bavilo gajenjem kukuruza, a danas naročito je rasprostranjena vinova loza i duvan. Najveće naselje je Imotski prema kome je polje i dobilo naziv. Tle Grudskog polja je znatniim delom isprano, pa je male vrednosti za poljoprivredu, pa je zato delomično pokriveno šumom.

Takođe, polje je i poznato pod imenom Imotsko-bekijsko, po kraju Bekiji koji se nalazi u zapadnoj Hercegovini. Teritorijalno, u Hrvatskoj se nalazi 45 km², a u Bosni i Hercegovini 50 km² polja.

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • Enciklopedija Jugoslavije (1960), knjiga 4, JLZ, Zagreb, pp. 357;
  • Josip Roglić: Antropogeografske osobine Imotskog polja, Glasnik Geografskog društva, Beograd 1937, 23;
  • Josip Roglić: Imotsko polje. Fizičko–geografske osobine, Posebna izdanja Gografskog društva, Beograd 1938, 18;
  • Tekst dr Josipa Roglića, akademika JAZU univ. prof PMF Zagreb u Enciklopediji Jugoslavije JLZ „Miroslav Krleža“ Zagreb 1988. Tom 5. pp. 549–550.