Kalijum nitrit je so kalijuma čija je molekulska formula KNO2.

Kalijum-nitrit
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.028.939
E-brojevi E249 (konzervansi)
RTECS TT3750000
UNII
  • InChI=1/K.HNO2/c;2-1-3/h;(H,2,3)/q+1;/p-1
    Ključ: BXNHTSHTPBPRFX-REWHXWOFAI
  • [K+].[O-]N=O
Svojstva
KNO2
Molarna masa 85,10379 g/mol
Agregatno stanje bela ili blago žuta čvrsta supstanca
higroskopna
Gustina 1,914986 c/cm³
Tačka topljenja 440,02°C (raspada se)
281 g/100 mL (0°C)
413 g/100 mL (100°C)
Rastvorljivost rastvoran u alkoholu, amonijaku
Opasnosti
Oksidant (O)
Škodljiv (Xn)
Opasan po životnu sredinu (N)
R-oznake R8 R25 R50.
S-oznake S45 S61
NFPA 704
Tačka paljenja ne gori
Smrtonosna doza ili koncentracija (LD, LC):
235 mg/kg
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni
Kalijum-nitrat
Drugi katjoni
Natrijum-nitrit
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
DaY verifikuj (šta je DaYNeN ?)
Reference infokutije

Dobija se redukcijom kalijum nitrata olovom :

KNO3 + Pb → KNO2 + PbO

ili usled njegovog termičkog razlaganja:

2KNO3 → 2KNO2 + O2

Kalijum nitrit je bela ili zlatna čvrsta supstancija. Gustina kalijum nitrita iznosi 1,92 g/cm³. Veoma dobro se rastvara u vodi (na temperaturi 20°C 281 g na 100 cm³ H2O, na temperaturi 100°C 413 g na 100 cm³).[3][4] Rastvor ima slabe bazne osobine. Temperatura topljenja kalijum nitrita iznosi 440 °C. Na većoj temperaturi on se razlaže:

4KNO2 → 2K2O + 2N2 + 3O2

Kalijum nitrit je oksidans, mada pod nekim uslovima može da pokaže redukcione osobine.

U velikim količinama kalijum nitrit ima smrtonosno dejstvo (LD50zečevi(preko usta) iznosi 200 mg/kg). Sem toga, usled reakcije KNO2 sa aminima koji nastaju usled razlaganja belančevina u organizmu mogu da nastanu kancerogena jedinjenja.

Kalijum nitrit se koristi za proizvodnju boja, u fotografiji, za konzerviranje hrane (oznaka EWG - E249). Zbog štetnog dejstva kalijum nitrita preporučuje se ograničavanje njihove upotrebe.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  uredi
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Lide David R., ur. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. ISBN 978-0-8493-0487-3. 
  4. ^ Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0911910131. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi