Kamehameha II (oko 1797 — 14. jul 1824), u Londonu; njegovo rođeno ime bilo je Liholiho) je bio vladar Kraljevine Havaji od 1819. do 1824. godine . Bio je sin kralja Kamehameha I i njegove prve žene Keopuolani. On je nasledio presto nakon očeve smrti 1819. godine, ali je stvarni vladar bila poslednja udovica Kamehamehe I, Kaahumanu.[1]

Kralj Kamehameha II
Lični podaci
Puno imeKalaninui kua Liholiho
Datum rođenjaoko (1797{{month}}{{{day}}})1797.
Mesto rođenjaHilo (Havaji), Kraljevina Havaji
Datum smrti14. jul 1824.(1824-07-14) (26/27 god.)
Mesto smrtiLondon, Engleska
GrobKraljevski mauzolej
Porodica
Supružnik
RoditeljiKamehameha I
Keopuolani
staratelj Kaahumanu
DinastijaKamehameha
Kralj Havajskih ostrva
Period18191824
PrethodnikKamehameha I
NaslednikKamehameha III

Potpis

Uveo je hrišćanstvo kao popularnu religiju i kao rezultat toga zabranio neke rituale starosedelaca, uključujući javne hula nastupe. Kamehameha II je ukinuo sistem kapu 1819. godine. Kitolovci, trgovci i prvi misionari stigli su u zemlju 1820. Sa sobom su doneli i bolesti, nakon čega je umrlo oko polovine stanovništva. Na putovanju za London 1824. da se upozna sa britanskim kraljem Džordž IV, u poseti u Londonu, on i njegova žena su umrli od morbila. Njegov brat Kamehameha III ga je nasledio.

Biografija uredi

Kamehameha II je rođen oko 1797. godine na ostrvu Havaji, prvorođeni sin Kamehameha I sa najuzvišenijom suprugom Keopuolani. Prvobitno je bilo planirano da se rodi u mestu Kukaniloko na ostrvu Oahu, ali kraljičina bolest sprečava putovanja.[2]

Uz brigu njegovoga oca i pouzdanog sluge Hanapi, koji je uzeo dete da ga uzgaja u zemljama Kaholave i Hilo (Havaji), nakon pet ili šest meseci ga je preuzela baka po majci Kekuiapoiva Liliha, se brinula o njemu. Kamehameha I ga je tada stavila na čuvanje kraljice Kaahumanu (druga supruga Kamehameha I), koja je postavljena za zvaničnog staratelja Liholiha.

Francuz Žan Baptist Rives stigao je na ostrva početkom 19. veka. Rives je kraljevske prinčeve naučio engleski i francuski, postajući bliski prijatelj (aikane). Među ostalim pratiocima bili su Čarls Kanaina, Kekuanaoa i Lanui.[3]

Bio je imenovan Iolani Liholiho. Njegovo prvo ime značilo je „kraljevski jastreb“ dok je njegovo drugo ime: Liholiho kontrakcija Kalaninui Liholiho (velika nebeska crnina).

Uspon uredi

 
Kraljevska jahta „Ponos Havaja"

Nakon očeve smrti Kamehamehe I 1819. godine, stupio je na presto, ali pravi vladar bila je poslednja udovica, kraljica Kaahumanu nije nameravala da mu da stvarno vođstvo. Kada je Liholiho zaplovio ka obalama Kalaoa Hilo (Havaji) (tadašnje prestonice), pozdravila ga je noseći mu u susret Kamehamehe I kraljevski crveni ogrtač i najavila ljudima na obali i iznenađenom Liholihu: „Nas dvoje ćemo vladati zemljom“. Liholiho, mlad i neiskusan, nije imao drugog izbora. Bio je prisiljen da preuzme samo ceremonijalnu ulogu; administrativnu vlast je vodila Kaahumanu, i postala prvi Keoua Nui regenta na Havajima. Liholiho je uzeo titulu „kralj Kamehameha II“, ali je više voleo da ga zovu Iolani, što znači („nebeski“) ili („kraljevski jastreb“).[4]

Vladavina uredi

Kamehameha II se najviše pamti po Ai Noa, kršenju drevnog rituala Kapu (tabu) sistema verskih zakona, uključujući i predstave Hula (ples) u javnosti, nakon šest meseci njegove vladavine kada je sedeo za jednom stolom sa Kaahumanu i njegovom majkom Kepuolani zajedno su jeli. Usledilo je raspadanje drevne svešteničke klase sveštenika i uništavanje hramova i slika.

Kralj Kamehameha I zaveštao je njegovog ratnog Boga Ku-ka-ili-moku, i njegove hramove njegovom rođaku Kekuaokalaniju. On je zahtevao od Liholiho da povuče svoje ukaze protiv drevne havajskog tradicije, sveštenstva, i da dozvoli obnovu hramova i otpusti vrhovnog poglavara Kalanimoku, ali su regent Kaahumanu i Kamehameha I sve su zahteve odbili. U bitci kod Kuamoa na ostrvu Havaji, kraljeve bolje naoružane snage, predvođene Kalanimokuom, pobedili su poslednje branitelje havajskih bogova, hramova i sveštenstva drevnih rituala religije. Prvi hrišćanski misionari stigli su samo nekoliko meseci kasnije na Havajska ostrva.

Nikada se nije zvanično preobratio u hrišćanstvo jer je odbio da se odrekne četiri od svojih pet žena i ljubavi prema alkoholu. Poput svog oca, oženio se sa nekoliko rođakinja visokog ranga, bio je („poslednji havajski poligamijski kralj”). Omiljena supruga bila mu je polusestra Kamamalu. Kinau, Kamamaluina punokrvna sestra, bila mu je druga supruga, koja se kasnije ponovo udala i postala Kuhina Nui. Princeza Kalanipauahi bila je njegova nećakinja njegovog polubrata Pauli Kaoleiokua. Kasnije se ponovo udala i rodila princezu Ruth Kelikolani. Kekauluohi je bila polusestra Kamamalu i Kinau po majci Kalakua Kaheiheimalie koja je bila jedna od supruga njegovog oca. Princeza Kekauonohi bila je Liholihova nećakinja i unuka Kamehameha I, a kasnije će postati kraljevski guverner ostrva Maui i Kauai.

Znalo se da je impulsivan. Na primer, 16. novembra 1820 je kupio kraljevsku jahtu poznatu kao Kleopatrina teglenica za 8000 litara ulja od sandalovine (preko milion funti), procenjuje se da vredi oko 80.000 dolara u to vreme. Pre nekoliko godina prodala ga je porodica Krovninsheld iz Salema, Masačusets za 15.400 dolara. Kamehameha II bio je prilično ponosan na svoj brod; po rečima Čarlesa Bularda, agenta brodovlasnika:

„Ako želite da znate kako Religija stoji na ostrvima, mogu vam reći - tolerišu se sve sekte, ali kralj obožava teglenicu".

 
Skica u Londonu pred njegovu smrt

Pokušao je da stekne naklonost misionara nudeći im besplatne eskurzije raskošnim brodom i redovno je zabavljao strane posetioce izborom alkoholnih pića. 18. aprila 1822. bila je potrebna velika popravka jahte jer je većina drveta istrulila. Platio je da mu se drvo isporučuje sa severozapadnog Pacifika radi popravki, a zatim je svoj brod preimenovao u Haaheo o Havaii („Ponos Havaja"). Nakon opravke 10. maja 1823, srušen je manje od godinu dana kasnije.[5]

U leto 1821. godine bio je na malom brodu sa ciljem putovanja prema plaži Eva, zapadno od Honolulua. Na brodu je bilo nekoliko plemića kao poglavica Kapiolani i guverner Boki sa oko 30 ljudi. Naredio je brodu da umesto toga putovanja pređe opasan kanal sve do ostrva Kauai, uprkos tome što na brodu nije imao kompas, karte i odredbe mesta. Nekako su stigli do Kauaija. Kada su stigli, lokalni poglavica Kaumuali nije ispalio topove na nenaoružani brod već je dočekao mladog kralja. Na kraljevsku jahtu je stigla i kraljevska zabava koja je trajala više od mesec dana. Onda je jedne noći nakon što je pozvao Kaumualija na brod, Kamehameha II iznenadno je naredio da jahta plovi u noći. Po povratku u Honolulu, Kaumuali je „oženjen" sa Kaahumanu i držan je u kućnom pritvoru u egzilu do njegove smrti.

Kobna poseta Velikoj Britaniji uredi

 
Havajska kraljica Kamamalu

Još jedno njegovo putovanje pokazalo se kobnim. 16. aprila 1822. engleski misionar Viliam Elis stigao je sa Jedrenjakom škuna Prince Regent od šest pušaka kako bi proširio svoju sve veću kolekciju brodova. To je bio poklon Džordža IV, kralja Velike Britanije, u znak zahvalnosti Kamehameha II napisao je pismo tražeći bliže diplomatske veze. Želeo je da putuje u London, ali njegovi savetnici, uključujući Keopuolanija i Kaahumanua, bili su protiv te ideje. Nakon smrti majke Keopuolani 16. septembra 1823, odlučio se da krene na put.

U novembru 1823. godine, Kamehameha II i kraljica Kamamalu naručili su britanski brod lov na kitove L'Aigle (na francuskom „orao“) pod kapetanom Valentine Starbuk da ih odvede u London. U pratnji su bili guverner Boki i kraljica Liliha, kao i druge poglavice i pratioci, uključujući Manuia, Naihe Kukui, Kanehoa (Džejms Jang), Naiveu i Naukane, koji su već bili u Americi (gde je promenuo ime u Džon Kohe) nazad za Englesku.

U februaru 1824 stigli su u Rio de Žaneiro novo nezavisno carstva Brazila, gde su sreli Pedro I od Brazila. Car je Kamehamehi II poklonio ceremonijalni mač optočen dijamantima sa zlatnim plaštem, a za uzvrat mu je uručen domaći havajski ogrtač od perja napravljen od retkog tropskog ptičjeg perja, 2018. godine je izgoreo u požaru koji je uništio Brazilski nacionalni muzej. Kraljica Kamamalu dobija dijamantski prsten; zauzvrat nudi ogrlicu od žutog perja.

Stigli su 17. maja 1824. u Portsmut, a sutradan su se uselili u hotel Kaledonian u Londonu. Ministar spoljnih poslova Georg Kaning imenovao je Frederika Geralda Binga (1784–1871) da nadgleda njihovu posetu. Bing je bio gospodski poslužitelj, peti sin Džohn Bing-a, 5. Viskont Torington i prijatelj Beau Brumel-a, poznat više po svojoj hrapavoj modi, nego po diplomatiji. Lokalna štampa je njihov dolazak dočekala sa mešavinom radoznalosti i podsmeha. Nisu bili sigurni kako da zovu kralja, pišući njegovo ime „Liholiho" na razne načine, poput „Rheo Rhio". Neki su napravili kalambure na činjenici da je Bingov nadimak bio „Pudlica" i na havajskom ʻilio ʻiliobi značilo je „pas pasa“ i da je britansko ime kraljevine bilo „Sendvič ostrva“. Bing se pobrinuo da imaju odgovarajuću odeću za sve svoje javne nastupe.

Dana 28. maja u njihovu čast održan je prijem sa 200 gostiju, uključujući nekoliko vojvoda. Obišli su London, posetivši Vestminstersku opatiju, ali on je odbio da uđe jer nije želeo da oskrnavi njihovo mesto sahrane. Po rečima Bila Maiohoa, kustosa kraljevskog mauzoleja na Havajima, Liholiho, kralj Kamehameha II, odbio je da zakorači tamo, jer nije bio u krvnoj vezi. To su bili kraljevi, on je osećao da nema pravo da prilazi kovčezima. On čak nije ni za korak stopom stupio unutra, nije hteo da oskrnavi njihova grobna mesta njegovim prisustvu ili pojačanim stopalima u tom području. Posetili su operu i balet, Kraljevska opera u Londonu 31. maja, Pozorište Druri Lejn 4. juna, u Rojal Boku. Kamamalu i Kamehameha II bili su neobičan prizor za Britance koji su videli malo starosedelaca Havaja, štaviše, Kamamalu je bila visoka preko dva metra. Nekoliko sudskih članova imalo je naslikane portrete porodice Haiter.

 
U kraljevskoj loži u Londonu, 1824

Kralj Džordž IV konačno je zakazao sastanak za 21. jun, ali je morao biti odložen jer se Kamamalu razbolela. Havajski sud je dobio morbili, na koje nisu imali imunitet. Verovatno su oboleli od svoje posete Kraljevskom vojnom azilu (danas Kraljevskoj vojnoj školi vojvode od Jorka) 5. juna. Kraljica Kamamalu je umrla, 8. jula 1824. Ožalošćeni Kamehameha II umro je šest dana kasnije 14. jula 1824. godine.

Ogromne gužve stvorile su se 17. jula u hotelu Kaledonian kada je položen u kovčeg. Dana 18. jula posmrtna tela su bila smeštena u kripti crkve Svetog Martina, gde su čekali prevoz kući. Boki guverner je preuzeo vođstvo nad delegacijom i konačno imao audijenciju kod kralja Džordžu IV. Kanehoa (Džejms Jang), sa pokazao vrhunskim veštinama engleskog jezika koje je znao od njegovog engleski oca Džonn Jang, poverena su mu zvanična pisma o uvodu i služio je kao novi prevodilac. Rives i Starbuk optuženi su za pogrešno trošenje kraljevske riznice i otpušteni ​​su.

U avgustu 1824. godine posmrtna tela krenula su za Havaje ogromnom fregatom kraljevske mornarice HMS-Blonde pod komandom kapetana Džordž Gordon.

Fregat je stigla u Honolulu 6. maja, 1825. Kalanimoku je primio pismo od Rives-a o smrti, pa su se havajski kraljevi okupili u njegovoj kući gde su tela dneta za sahranu. Marinci i posada sa broda napravili su svečanu povorku, brodski kapelan pročitao je anglikansku molitvu, a američkom misionaru je bilo dozvoljeno da se moli na havajskom jeziku.Sahranjeni su na zemljištu palače Iolani u koralnoj kući koja je trebalo da bude havajska verzija grobnica koju je Liholiho video u Londonu. Na kraju su preseljeni u Kraljevski mauzolej na Havajima poznat kao Mauna Ala. Kamehameha II nasledio je njegov mlađi brat Kauikeaouli, koji je postao kralj Kamehameha III.

Godine 1824. u poseti Engleskoj kralju Džordžu IV, kralj Kamehameha II i njegova supruga Kamamalu umrli su od morbila.

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Kamehameha II na Vikimedijinoj ostavi