Kamij Lorans (franc. Camille Laurens), pravo ime Lorans Riel (franc. Laurence Ruel) rođena u Dižonu, Francuska, 6. novembra 1957. godine, francuska je književnica, član žirija za književnu nagradu Femina.[1][2]

Kamij Lorans
Kamij Lorans
Lični podaci
Puno imeLorans Riel
Datum rođenja(1957-11-06)6. novembar 1957.(66 god.)
Mesto rođenjaDižon, Francuska

Biografija uredi

Diplomirala je savremenu književnost. Bila je predavač u Ruenu, a potom u Maroku. U Maroko je otišla 1984. godine i tamo je provela dvanaest godina.[3] Danas živi i radi u Parizu i predaje na Institutu političkih nauka. Dobitnik je nagrada Femina i Renodo gimnazijalaca u 2000. godini.[1] Dva puta je nominovana za nagradu Gonkur.[3]

Prvi roman Index napisala je 1991. godine sa svojim mužem, psihoanalitičarem, Ivom Mezijerom. Roman je nominovan za nagradu Gonkur.[3] Za njim slede romani Romance i Les Travaux d'Hercule. Sva tri romana su napisana u Marakešu.[4] Godine 1995. napisala je priče Philippe, a 1998. roman L'Avenir. Slede zatim romani U tom zagrljaju (Dans ces bras-là) 2000, L'Amour 2003, Cet absent-là 2004, Ni ti ni ja (Ni toi ni moi) 2006, Romance nerveuse 2010, i poslednji roman Mogla bih to biti ja (Celle que vous croyez) 2016 koji je izazvao buru u javnosti. Osim knjiga, Kamij Lorans je autorka i eseja o ulozi žena u umetnosti.[3][4]

Objavljuje hronike u prestižnim časopisima – L’Humanité, Le Monde, Libération, a romani su joj prevedeni na oko trideset jezika.[1]

Dela uredi

Romani uredi

  • Indeks (Index), 1991.
  • Romansa (Romance), 1992.
  • Herkulovi trudovi (Les Travaux d'Hercule), 1994.
  • L'Avenir, 1998.
  • U tom zagrljaju (Dans ces bras-là), 2000.
  • L'Amour, 2003.
  • Cet absent-là, 2004.
  • Ni ti ni ja (Ni toi ni moi), 2006.
  • Romance nerveuse, 2010.
  • Mogla bih to biti ja (Celle que vous croyez), 2016.

Priče uredi

  • Philippe, 1995.

Eseji uredi

  • Quelques-uns, recueil de textes lexicologiques, 1999.
  • Le Grain des mots, recueil de textes lexicologiques, 2003.
  • Tissé par mille, recueil de textes lexicologiques, 2008.
  • Les Fiancées du diable – enquête sur les femmes terrifiantes, beau-livre, éditions du Toucan, 2011.
  • Le Syndrome du coucou, 2011.
  • Encore et jamais, variations, 2013.
  • La Petite Danseuse de quatorze ans, 2017.

Nagrade uredi

  • Književna nagrada Femina 2000. godine.
  • Nagrada Renodo gimnazijalaca 2000. godine.

Reference uredi

  1. ^ a b v „Kamij Lorans”. laguna.rs. Pristupljeno 8. 3. 2022. 
  2. ^ „Camille Laurens”. goodreads.com. Pristupljeno 9. 3. 2022. 
  3. ^ a b v g „KAMIJ LORANS”. serbianshop.com. Pristupljeno 9. 3. 2022. 
  4. ^ a b „CAMILLE LAURENS”. academiegoncourt.com (na jeziku: francuski). Pristupljeno 9. 3. 2022. 

Spoljašnje veze uredi