Kanton Tičino (skraćenica TI, ital. Il Canton Ticino, nem. Kanton Tessin, franc. Canton du Tessin) je kanton u južnom delu Švajcarske. Glavni grad je Belincona, a najveći grad i privredno središte kantona je grad Lugano. Značajan je i grad Lokarno.

Tičino
Tessin
Tessin
Ticino
Položaj
Država  Švajcarska
Admin. centarBelincona
Pristupanje1803.
Površina2.812 km2
Stanovništvo2010.
 — broj st.333.753
 — gustina st.118,69 st./km2
Broj okruga8
Braj opština135
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Geografija uredi

 
Karta kantona Tičino sa podelom na okruge i opštine
 
Najveći grad Lugano, 1905-1910.

Sa istoka, juga i zapada, Tičino je okružen teritorijom Italije. Na severu se graniči sa kantonima Uri i Vale, a na severoistoku sa kantonom Graubinden.

Kanton Tičino je jedan od srednje velikih u državi.

Kanton Tičino je većim delom planinski, sa vencima Alpa. U severnom delu Alpi su izrazito visoki, dok se ka jugu postepeno spuštaju u doline, koje južno od kantona, u Italiji, prelaze u Padsku niziju. Prvi, visoki deo kantona naziva se Sopraćeneri, dok je južni, niži deo Sotoćeneri. Najviši vrh je na 3.402 metra.

Prvi deo je i za hladnijom i oštrijom kontinentalnom klimom, dok je drugi sa izmenjenom umereno kontinentalnom klimom, pa je to najtopliji i najosunčaniji deo Švajcarske. Tičino je poznat i po veoma čestim udarima groma.

Na jugu nalaze se dva pogranična jezera: veće Mađore i manje, Lugansko jezero. Najvažnija reka je Tičino. Njena dolina je poznata pod imenom Rivijera.

Oko 75% zemljišta je pogodno za naseljavanje i privređivanje. Od toga oko 1/3 površine je pod šumom. Na jugu je zemljište mahom obrađeno (voćnjaci, oranice).

Istorija uredi

U doba praistorije ovo područje bilo naseljeno Keltima. Kasnije, u 1. veku p. n. e., područje Tičina je potpalo pod Stari Rim. Po slomu Starog Rima ovim prostorom gospodari više vlasti (Ostrogoti, Langobardi, Franci). Oko 1100. godine stanje se smiruje i područje Tičina na duže vreme potpada pod kneževe Milana i Koma.

Od 15. veka ovim područjem je politički i vojno vladao kanton Uri. Oblasti oko gradova Lugana i Belincone su se 1803. ujedinile i priključile Švajcarskoj konfederaciji. Iste godine oblasti su izdvojene u zaseban kanton, jedini pretežno italijanski.

Tokom 19. veka to je bio najsiromašniji deo Švajcarske. I danas je kanton Tičino među siromašnijim oblastima u državi, ali je, sa druge strane, najbogatije većinski italijansko područje.

Okruzi uredi

  1. Belincona - sedište Belincona,
  2. Blenio - sedište Akvarosa,
  3. Valemađa - sedište Ćevio,
  4. Leventina - sedište Fajdo,
  5. Lokarno - sedište Lokarno,
  6. Lugano - sedište Lugano,
  7. Mendrizio - sedište Mendrizio,
  8. Rivijera - sedište Bjaska.

Stanovništvo i naselja uredi

Kanton Tičino je imao preko 330 hiljada stanovnika 2010. g., od čega su oko 25% stranci (mahom Italijani iz Italije).

Jezik: Tičino je jedini švajcarski kanton u kome preovlađuje italijanski jezik (83,1%). To je jedini zvanični jezik u Tičinu. Prate ga nemački (8,3%) i srpski jezik (1,7%).

Veroispovest: Rimokatolici su najbrojnija verska zajednica (75,9%). Jedina značajna verska manjina su protestanti (6,9%), a zatim slede pravoslavci (2,4%) i muslimani (1,9%). Ateisti čine oko 12,2% stanovništva kantona.

Najveći gradovi su:

Privreda uredi

Glavne privredne grane su: finansijske usluge, turizam, vinarstvo i proizvodnja električne energije iz hidrocentrala.

Galerija uredi

Spoljašnje veze uredi