Karlo II Napuljski
Karlo II Napuljski ili Karlo Hromi (1254—5. maj 1309) je bio kralj Napulja (1285—1309) i kralj Albanije (1285—1301) iz dinastije Anžujaca.[1][2]
Karlo II Napuljski | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1248. |
Mesto rođenja | Napulj, |
Datum smrti | 5. maj 1309.54/55 god.) ( |
Mesto smrti | Napulj, Napuljska kraljevina |
Porodica | |
Supružnik | Marija Ugarska |
Potomstvo | Karlo Martel Anžujski, Louis of Toulouse, Robert Napuljski, Filip I Tarentski, Raymond Berengar of Andria, Peter Tempesta, John, Duke of Durazzo, Margareta od Anžua i Mena, Blanš Anžujska, Eleonora Anžujska, Marija Napuljska |
Roditelji | Karlo I Anžujski Beatris od Provanse |
Dinastija | Dinastija Kapeta-Anžu |
Kralj Sicilije (Kralj Napulja) | |
Prethodnik | Karlo I Anžujski |
Naslednik | Robert Napuljski |
Grof Provanse | |
Prethodnik | Beatris od Provanse |
Naslednik | Robert Napuljski ili Remon Berengar |
Otac mu je Karlo I Anžujski.
U zarobljeništvu uredi
Zarobio ga je aragonski admiral Ruđer di Laurija 1284. u pomorskoj bici. Tada je gotovo cela anžujska flota bila zarobljena. Bio je zarobljenik kod aragonskog kralja i kralja Sicilije Pedra III Aragonskog. Otac Karlo I Anžujski je umro 1285, a Karlo II Napuljski nasleđuje Napuljsko kraljevstvo boraveći u zarobljeništvu.
Aragonci nisu hteli da oslobode Karla II Napuljskog, jer su Anžujci polagali pravo na celu bivšu kraljevinu Siciliju, koja je obuhvatala i jug Italije (zvan Napuljsko kraljevstvo) i ostrvo Siciliju. Aragonci su držali ostrvo Siciliju. Zahtevali su da se Anžujci odreknu polaganja prava na ostrvo Siciliju i da zadrže samo Napuljsko kraljevstvo.[traži se izvor]
Oslobođen posle odricanja polaganja prava na Siciliju uredi
Engleski kralj Edvard I je 1288. bio posrednik koji je pomirio dve strane. Karlo II Napuljski je oslobođen iz zarobljeništva. Odrekao se polaganja prava na ostrvo Siciliju, koja ostaje u aragonskom posedu. Karlo II Napuljski je takođe morao da nagovori svoga rođaka Karla III Valoa da odustane od polaganja prava na Aragon.
Karlo je oslobođen posle zakletve da odustaje od polaganja prava na Siciliju. Ostavio je svoja tri sina kao taoce i obećao je da će platiti 30.000 maraka i da će se vratiti u zarobljeništvo, ako ne ispuni uslove za 3 godine.
Obnavlja se rat protiv Aragona uredi
Kada se vratio iz zarobljeništva papa Nikola IV oslobađa ga zakletve i kruniše ga kao kralja Sicilije 1289, a kralja Aragona Alfonsa III Aragonskog ekskominicira. Ipak Karlo Napuljski nikad nije uspio biti kralj cele Sicilije. Bio je samo kralj juga Italije, tj. Napuljske kraljevine.
Karlo III Valoa obnavlja Aragonski krstaški rat i udružuje se sa Kastiljom protiv Aragona. Pošto je bio pritisnut sa više strana aragonski kralj Alfonso III Aragonski pristaje na uslove mira u Taraskonu 1291. godine. Papa mu priznaje da je kralj Aragona, a Alfonso obećava da će povući aragonsku vojsku sa Sicilije, da neće pomagati svoga brata koji je bio kralj Sicilije i da će papi plaćati danak. Alfonso je umro 1291, pre nego što je taj sporazum stupio na snagu, tako da je Đaume I Sicilijanski ujedinio dva kraljevstva, Siciliju i Aragon. Upravu nad Sicilijom je predao bratu Federiku III Sicilijanskom.[traži se izvor]
Sporazum iz Ananjija uredi
Novi papa Bonifacije VIII bio je izabran 1294. godine. Bio je posrednik između Karla i Đaumea, koji sklapaju 1295. nečasni Sporazum iz Ananjija. Po odredbama sporazuma, Ćaume se ženi Karlovom ćerkom, dobija papin blagoslov za Sardiniju i Korziku. Međutim Anžujcima predaje Siciliju i čak obećava pomoć Anžujcima u slučaju da Sicilijanci odbiju da im Anžujci ponovo vladaju. Pokušali su da podmite Federika III Sicilijanskog da prihvati taj dogovor. Međutim narod Sicilije je bio protiv Anžujaca, pa zajedno sa Fridrihom odbijaju Sporazum iz Ananjija, a Federika III Sicilijanskog proglašavaju kraljem Sicilije.
Konačni mir uredi
Nastavio se rat Napuljskog kraljevstva, pape i Karla III Value protiv Sicilije. I Aragon je pomagao Karlu II Napuljskom u ratu protiv Sicilije. Međutim nisu uspevali da zauzmu ostrvo. Filip I Tarantski, sin Karla II Napuljskog, zarobljen je 1299. godine. Konačni mir je sklopljen 1302. mirom u Kaltabeloti. Po odredbama tog mirovnog sporazuma, Karlo II Napuljski je priznat kao kralj Napuljske kraljevine, Federiko III Sicilijanski kao kralj Sicilije, a Karlova ćerka se udaje za Federika.[traži se izvor]
Porodično stablo uredi
16. Luj VII | ||||||||||||||||
8. Filip II Avgust | ||||||||||||||||
17. Adela od Šampanje | ||||||||||||||||
4. Luj VIII | ||||||||||||||||
18. Balduin V od Enoa | ||||||||||||||||
9. Izabela od Enoa | ||||||||||||||||
19. Margarita I Flandrijska | ||||||||||||||||
2. Karlo I Anžujski | ||||||||||||||||
20. Sančo III od Kastilje | ||||||||||||||||
10. Alfonso VIII od Kastilje | ||||||||||||||||
21. Blanca of Navarre | ||||||||||||||||
5. Blanka od Kastilje | ||||||||||||||||
22. Henri II Plantagenet | ||||||||||||||||
11. Eleonora Engleska, kraljica Kastilje | ||||||||||||||||
23. Eleonora Akvitanska | ||||||||||||||||
1. Karlo II Napuljski | ||||||||||||||||
24. Alfonso II od Aragona | ||||||||||||||||
12. Alfonso II od Provanse | ||||||||||||||||
25. Sanća od Kastilje | ||||||||||||||||
6. Ramon Berengar IV od Provanse | ||||||||||||||||
26. Rainou, Count of Forcalquier | ||||||||||||||||
13. Garsenda, grofica od Forkalkjea | ||||||||||||||||
27. Gersend of Forcalquier | ||||||||||||||||
3. Beatris od Provanse | ||||||||||||||||
28. Humbert III od Savoje | ||||||||||||||||
14. Toma I od Savoje | ||||||||||||||||
29. Beatrice of Viennois | ||||||||||||||||
7. Beatriče Savojska | ||||||||||||||||
30. Vilijam I, grof Ženeve | ||||||||||||||||
15. Margarita od Ženeve | ||||||||||||||||
31. Beatrice de Faucigny | ||||||||||||||||
Reference uredi
- ^ „Charles II king of Naples”. Britannica. Pristupljeno 19. 1. 2021.(jezik: engleski)
- ^ „charles ii of naples and the kingdom of jerusalem”. JStor. Pristupljeno 19. 1. 2021.(jezik: engleski)