Karlo II Napuljski

Karlo II Napuljski ili Karlo Hromi (12545. maj 1309) je bio kralj Napulja (1285—1309) i kralj Albanije (1285—1301) iz dinastije Anžujaca.[1][2]

Karlo II Napuljski
Karlo II Napuljski
Lični podaci
Datum rođenja1248.
Mesto rođenjaNapulj,
Datum smrti5. maj 1309.(1309-05-05) (54/55 god.)
Mesto smrtiNapulj, Napuljska kraljevina
Porodica
SupružnikMarija Ugarska
PotomstvoKarlo Martel Anžujski, Louis of Toulouse, Robert Napuljski, Filip I Tarentski, Raymond Berengar of Andria, Peter Tempesta, John, Duke of Durazzo, Margareta od Anžua i Mena, Blanš Anžujska, Eleonora Anžujska, Marija Napuljska
RoditeljiKarlo I Anžujski
Beatris od Provanse
DinastijaDinastija Kapeta-Anžu
Kralj Sicilije (Kralj Napulja)
PrethodnikKarlo I Anžujski
NaslednikRobert Napuljski
Grof Provanse
PrethodnikBeatris od Provanse
NaslednikRobert Napuljski ili Remon Berengar

Otac mu je Karlo I Anžujski.

U zarobljeništvu uredi

Zarobio ga je aragonski admiral Ruđer di Laurija 1284. u pomorskoj bici. Tada je gotovo cela anžujska flota bila zarobljena. Bio je zarobljenik kod aragonskog kralja i kralja Sicilije Pedra III Aragonskog. Otac Karlo I Anžujski je umro 1285, a Karlo II Napuljski nasleđuje Napuljsko kraljevstvo boraveći u zarobljeništvu.

Aragonci nisu hteli da oslobode Karla II Napuljskog, jer su Anžujci polagali pravo na celu bivšu kraljevinu Siciliju, koja je obuhvatala i jug Italije (zvan Napuljsko kraljevstvo) i ostrvo Siciliju. Aragonci su držali ostrvo Siciliju. Zahtevali su da se Anžujci odreknu polaganja prava na ostrvo Siciliju i da zadrže samo Napuljsko kraljevstvo.[traži se izvor]

Oslobođen posle odricanja polaganja prava na Siciliju uredi

Engleski kralj Edvard I je 1288. bio posrednik koji je pomirio dve strane. Karlo II Napuljski je oslobođen iz zarobljeništva. Odrekao se polaganja prava na ostrvo Siciliju, koja ostaje u aragonskom posedu. Karlo II Napuljski je takođe morao da nagovori svoga rođaka Karla III Valoa da odustane od polaganja prava na Aragon.

Karlo je oslobođen posle zakletve da odustaje od polaganja prava na Siciliju. Ostavio je svoja tri sina kao taoce i obećao je da će platiti 30.000 maraka i da će se vratiti u zarobljeništvo, ako ne ispuni uslove za 3 godine.

Obnavlja se rat protiv Aragona uredi

Kada se vratio iz zarobljeništva papa Nikola IV oslobađa ga zakletve i kruniše ga kao kralja Sicilije 1289, a kralja Aragona Alfonsa III Aragonskog ekskominicira. Ipak Karlo Napuljski nikad nije uspio biti kralj cele Sicilije. Bio je samo kralj juga Italije, tj. Napuljske kraljevine.

Karlo III Valoa obnavlja Aragonski krstaški rat i udružuje se sa Kastiljom protiv Aragona. Pošto je bio pritisnut sa više strana aragonski kralj Alfonso III Aragonski pristaje na uslove mira u Taraskonu 1291. godine. Papa mu priznaje da je kralj Aragona, a Alfonso obećava da će povući aragonsku vojsku sa Sicilije, da neće pomagati svoga brata koji je bio kralj Sicilije i da će papi plaćati danak. Alfonso je umro 1291, pre nego što je taj sporazum stupio na snagu, tako da je Đaume I Sicilijanski ujedinio dva kraljevstva, Siciliju i Aragon. Upravu nad Sicilijom je predao bratu Federiku III Sicilijanskom.[traži se izvor]

Sporazum iz Ananjija uredi

Novi papa Bonifacije VIII bio je izabran 1294. godine. Bio je posrednik između Karla i Đaumea, koji sklapaju 1295. nečasni Sporazum iz Ananjija. Po odredbama sporazuma, Ćaume se ženi Karlovom ćerkom, dobija papin blagoslov za Sardiniju i Korziku. Međutim Anžujcima predaje Siciliju i čak obećava pomoć Anžujcima u slučaju da Sicilijanci odbiju da im Anžujci ponovo vladaju. Pokušali su da podmite Federika III Sicilijanskog da prihvati taj dogovor. Međutim narod Sicilije je bio protiv Anžujaca, pa zajedno sa Fridrihom odbijaju Sporazum iz Ananjija, a Federika III Sicilijanskog proglašavaju kraljem Sicilije.

Konačni mir uredi

Nastavio se rat Napuljskog kraljevstva, pape i Karla III Value protiv Sicilije. I Aragon je pomagao Karlu II Napuljskom u ratu protiv Sicilije. Međutim nisu uspevali da zauzmu ostrvo. Filip I Tarantski, sin Karla II Napuljskog, zarobljen je 1299. godine. Konačni mir je sklopljen 1302. mirom u Kaltabeloti. Po odredbama tog mirovnog sporazuma, Karlo II Napuljski je priznat kao kralj Napuljske kraljevine, Federiko III Sicilijanski kao kralj Sicilije, a Karlova ćerka se udaje za Federika.[traži se izvor]

Porodično stablo uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Luj VII
 
 
 
 
 
 
 
8. Filip II Avgust
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Adela od Šampanje
 
 
 
 
 
 
 
4. Luj VIII
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Balduin V od Enoa
 
 
 
 
 
 
 
9. Izabela od Enoa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Margarita I Flandrijska
 
 
 
 
 
 
 
2. Karlo I Anžujski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Sančo III od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
10. Alfonso VIII od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Blanca of Navarre
 
 
 
 
 
 
 
5. Blanka od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Henri II Plantagenet
 
 
 
 
 
 
 
11. Eleonora Engleska, kraljica Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Eleonora Akvitanska
 
 
 
 
 
 
 
1. Karlo II Napuljski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Alfonso II od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
12. Alfonso II od Provanse
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Sanća od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
6. Ramon Berengar IV od Provanse
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Rainou, Count of Forcalquier
 
 
 
 
 
 
 
13. Garsenda, grofica od Forkalkjea
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Gersend of Forcalquier
 
 
 
 
 
 
 
3. Beatris od Provanse
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Humbert III od Savoje
 
 
 
 
 
 
 
14. Toma I od Savoje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Beatrice of Viennois
 
 
 
 
 
 
 
7. Beatriče Savojska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Vilijam I, grof Ženeve
 
 
 
 
 
 
 
15. Margarita od Ženeve
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Beatrice de Faucigny
 
 
 
 
 
 

Reference uredi

  1. ^ „Charles II king of Naples”. Britannica. Pristupljeno 19. 1. 2021. (jezik: engleski)
  2. ^ „charles ii of naples and the kingdom of jerusalem”. JStor. Pristupljeno 19. 1. 2021. (jezik: engleski)

Spoljašnje veze uredi