Katarina Branković
Katarina Branković je bila celjska grofica, žena Ulriha II i ćerka srpskog despota Đurđa Brankovića i Jerine.[2]
Katarina Branković | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1418/1420.[2][3] |
Mesto rođenja | Vučitrn, |
Datum smrti | 1491/1492.[2][3] |
Mesto smrti | Konče, |
Religija | srpsko pravoslavlje[3] |
Porodica | |
Supružnik | Ulrih II Celjski |
Potomstvo | Jelisaveta Celjska |
Roditelji | Đurađ Branković Jerina Branković |
Biografija uredi
Katarina se udala 20. aprila 1434. za celjskog grofa Ulriha II.[2] To je bio politički brak sa namjernom da osigura zapadnu podršku Srpskoj despotovini.[3] Njena sestra Mara Branković je bila udata za sultana Murata II da bi se obezbjedila podrška sa istoka.[3] Katarina je rodila troje djece, Hermana (†1451), Georga (†1441) i Elizabetu (1441—1455). Papa Pije II je jednom rekao da je Katarina lijepa i poštena (lat. alioquin facie et moribus honestam).[3] Naručila je „Varaždinski apostol”, rukom pisana pravoslavna liturgijska knjiga i najstariji sačuvani ćirilički rukopis sa teritorije današnje Hrvatske, od grupe od tri prepisivača 1453. ili 1454. godine.[2]
Nakon muževljeve pogibije u Opsadi Beograda 1456, Katarina se odrekla svih svojih poseda u današnjoj Sloveniji i Hrvatskoj osim Krškog u zamjenu za određenu godišnju naknadu od 2.000 dukata, a 1460. godine je prodala sve svoje posjede u Slavoniji Fridrihu III za 29.000 zlatnih guldena.[3] Proputovala je Italiju, Krf, Dubrovnik, da bi se na kraju vratila u Staru Srbiju (današnju Makedoniju) kod svoje sestre Mare, udovice sultana Murata II. Zajedno sa sestrom je pomogla pri zaključavanju Carigradskog mira nakon Mletačko-turskog rata.[3] Sa tim ciljem, slala je delegate u Veneciju između 1470. i 1472. godine, i zajedno sa sestrom je vodila mletačke izaslanike u Istanbul.[3] Nakon sestrine smrti, 1487. godine, preuzela je brigu o svetogorskim manastirima.[3] Prije smrti se odrekla svojih posjeda u Krškom u zamjenu za godišnju naknadu. Umrla je 1491. u selu Konče, gdje je i sahranjena u lokalnoj crkvi posvećenoj Svetom Stefanu.[3]
Nasljeđe uredi
Danas u Zagrebu postoji srpska pravoslavna opšta gimnazija „Kantakuzina Katarina Branković“. Mitropolija zagrebačko-ljubljanska dodeljuje Orden Kantakuzine Katarine Branković. Manastir Rmanj se u narodu smatra njenom zadužbinom.
Porodično stablo uredi
16. Mladen | ||||||||||||||||
8. Branko Mladenović | ||||||||||||||||
4. Vuk Branković | ||||||||||||||||
2. Đurađ Branković | ||||||||||||||||
20. Pribac Hrebeljanović | ||||||||||||||||
10. Lazar Hrebeljanović | ||||||||||||||||
5. Mara Lazarević Branković | ||||||||||||||||
22. Vratko Nemanjić | ||||||||||||||||
11. Milica Hrebeljanović | ||||||||||||||||
1. Katarina Branković | ||||||||||||||||
3. Jerina Branković | ||||||||||||||||
Vidi još uredi
Reference uredi
Spoljašnje veze uredi
- „von Cilli family”. Genealogy.eu (na jeziku: engleski).
- „The Brankovici”. Genealogy.eu (na jeziku: engleski).