Katolička propaganda u srpskim zemljama

Katolička propaganda u srpskim zemljama pripremljena je u poslednje dve decenije 16. veka, odmah nakon ubistva Mehmed-paše-Sokolovića i izgradnje splitske luke. To posredno potvrđuje i Koči Bej u risalima.

Dva i po veka pre Bečkog ugovora, katolička propaganda postavila je temelje budućem srpskohrvatskom jeziku, 1604.

Kiparski rat, uprkos pobedi u Lepanta, pokazuje da je Otomansko carstvo bila prva vojna sila. Turski strah, u kombinaciji sa tekućom kontraformacijom, postavio je osnovu za novi koncept odvraćanja od osmanlijskih osvajanja. Sa svoje strane, Osmanlije su obnovili Pećku patrijaršiju, a zatim se razdvojili od rumelijskog — bosanskog pašaluka.

Dugi rat katalizira proces. Nakon Mohačke bitke i u vezi s reformacijom, osnovan je Ilirsko-mađarski koledž u Bolonji (1554-1781). Neposredno nakon ubistva Sokolovića, 1580. godine u Loretu, blizu Ankone, osnovan je Ilirski koledž. [1]

Nakon Žitvanskog mira, pod kojim je dodeljeno pravo katolika na crkve u Otomanskom carstvu, osnovan je Hrvatski koledž u Gracu i Beču (1608-1783) i Ilirski kolegij u Fermiju (1663-1746). [2]

Ova institucionalna okosnica, u kombinaciji sa propagandom vere, stvorila je uslove i postigla katolicizam u 17. veku od strane Srba, uglavnom u Dalmaciji, a manje u Slavoniji.

Ilirizam je u 19. veku koristio katoličku bazu na ilirskom jeziku, koju je stvorio Bartol Kašić.

Bartol Kašić i Aleksandar Komulović su prvi učitelji ilirskog jezika na Ilirskoj akademiji u Rimu, koju je 1599. osnovao Papa Kliment VIII. Papa Urban VIII obavezao je od 16. oktobra 1623. univerzitete u Bolonji, Padovi, Beču, Ingolštatu, Kelnu, Luvanu, Parizu, Tuluzu, Valensija, Salamanka i Alkala de Henares blizu Madrida da u svoje programe uvedu obaveznu studiju ilirskog jezika.

Katolička propaganda u 17. vijeku dala je značajne rezultate u Dalmaciji, a manje u Slavoniji. Tada su postavljeni temelji za latinizaciju Vlaha koji su dobili svoj vlaški statut. Katolička propaganda u bugarskim zemljama je slaba, ali je Erdelj u 17. veku postavio solidne temelje za buduću rumunsku naciju. Grof Đorđe Branković je žrtva ove katoličke propagande koja slabi u narednom veku prosvetljenja.

Od 1622. postoji sačuvana dokumentacija o pokrštavanju pravoslavnih Srba u rimokatolike o čemu je istraživao i pisao Marko Jačov.[3]

Katolička propaganda hrvatskim zemljama uredi

Katolička propaganda u 17. veku takođe je uticala na hrvatski identitet. Glagoljaši se potiskuju, a hrvatska glagoljica je zamenjena latinicom.

Tek je 2019. godine objavljen Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva.

Vidi još uredi

Reference uredi