Kanjon[1] je rečna dolina čija dubina premašuje polovinu raspona (raspon je rastojanje između vrhova strana).[2] To su veoma duboki delovi rečnih dolina, koji mogu biti usečeni i više stotina metara a čije je dolinsko dno svedeno na širinu rečnog toka.[3] Nagib strana kanjona u celini dostiže 60° a ima kanjona i sa potpuno vertikalnim stranama. Kanjoni se javljaju u oblastima koje su izložene mladim tektonskim pokretima izdizanja. Za njihovo usecanje potrebno je postojanje debelih stenovitih masa, snažnog rečnog toka i velikih padova na uzdužnom rečnom profilu. Uglavnom su formirani u planinskim oblastima, presecaju platoe ili planinske predele. Najkarakterističniji su za krečnjačke i bazaltne terene. Najveći i najpoznatiji kanjon na svetu je Veliki kanjon Kolorada, u SAD koji je usečen u peščarima. Dubok je do 2000 m a pruža se na dužini od 446 km. U svom najužem delu širok je 120 m. Drugi najveći kanjon na svetu je Kanjon Usak u Turskoj sa dužinom od 45 km i najvećom širinom od 500 m.

Kanjon Drine. Srednji tok reke.
Kanjon reke Tare

U našem regionu ali i u Evropi, najdublji je Kanjon reke Tare na deonici kod Obzira u Crnoj Gori. Tu njegova dubina iznosi 1300 m. Duboke kanjone u regionu usecaju i Morača (kanjon Platije, dubok do 900 m), reka Piva (kanjon ispod Pivske planine, dubok 1100 m), Drina (ispod Zvijezde, dubok 1000 m) itd. Poznati kanjoni u Srbiji su kanjoni Gradca, Đetinje, Resave itd. [4]

Formiranje uredi

 
Kanjon Kevo u Utsjokiju, Finska

Većina kanjona je nastala procesom dugotrajne erozije sa nivoa visoravni ili platoa. Litice se formiraju jer tvrđi slojevi stena otporni na eroziju i vremenske uslove ostaju izloženi na zidovima doline.

Kanjoni su mnogo češći u aridnim područjima nego u vlažnim područjima, jer fizičko vremenske prilike imaju više lokalizovani efekat u aridnim zonama. Vetar i voda iz reke se kombinuju da erodiraju i odseku manje otporne materijale kao što su škriljci. Smrzavanje i širenje vode takođe pomažu u formiranju kanjona. Voda prodire u pukotine između stena i smrzava se, razbacujući stene i na kraju uzrokujući da se veliki komadi odlome od zidova kanjona, u procesu poznatom kao klin od mraza.[5] Zidovi kanjona su često formirani od otpornih peščara ili granita.

 
Kanjon reke Snejk, Ajdaho

Ponekad velike reke teku kroz kanjone kao rezultat postepenog geološkog izdizanja. One se zovu urovljene reke, jer ne mogu lako da promene svoj tok. U Sjedinjenim Državama, reka Kolorado na jugozapadu i reka Snejk na severozapadu su dva primera tektonskog izdizanja.

Kanjoni se često formiraju u oblastima krečnjačkih stena. Kako je krečnjak rastvorljiv u određenoj meri, u steni se formiraju pećinski sistemi. Kada se pećinski sistem uruši, ostaje kanjon, kao na brdima Mendip u Somersetu i Jorkšir Dejlsu u Jorkširu u Engleskoj.

Kutijasti kanjon uredi

Kutijasti kanjon je mali kanjon koji je uglavnom kraći i uži od kanjona reke, sa strmim zidovima sa tri strane, omogućavajući pristup i izlazak samo kroz ušće kanjona. Kutijasti kanjoni su se često koristili u zapadnim Sjedinjenim Državama kao pogodni korali, sa ograđenim ulazima.[6]

Najveći kanjoni uredi

 
Veliki kanjon, Arizona, na ušću reke Kolorado i reke Mali Kolorado

Definicija „najvećeg kanjona“ je neprecizna, jer kanjon može biti velik po svojoj dubini, dužini ili ukupnoj površini kanjonskog sistema. Takođe, nepristupačnost glavnih kanjona na Himalajima doprinosi da se oni ne smatraju kandidatima za najveći kanjon. Definicija „najdubljeg kanjona“ je na sličan način neprecizna, posebno ako uključuje planinske kanjone, kao i kanjone presečene kroz relativno ravne visoravni (koje imaju donekle dobro definisanu kotu oboda).

Veliki kanjon Jarlung Cangpo (ili Kanjon Cangpo), duž reke Jarlung Cangpo u Tibetu, neki smatraju najdubljim kanjonom na svetu sa 5.500 m (18.000 ft). Nešto je duži od Velikog kanjona u Sjedinjenim Državama.[7] Drugi smatraju da je klisura Kali Gandaki na srednjem zapadu Nepala najdublji kanjon, sa 6.400 m (21.000 ft) razlike između nivoa reke i vrhova koji je okružuju.

Pretendirajući za najdublji kanjon u Americi su kanjon Kotahuasi i kanjon Kolka, u južnom Peruu. Oba su izmerena na dubini od preko 3.500 m (11.500 ft).

Veliki kanjon u severnoj Arizoni u Sjedinjenim Državama, sa prosečnom dubinom od 1.600 m (5.200 ft) i zapreminom od 4,17 triliona kubnih metara (147 kvadriliona kubnih stopa),[8] je jedan od najvećih svetskih kanjona. On je bio je među 28 finalista svetske ankete New7Wonders of Nature. (Neki su ga nazivali jednim od sedam svetskih čuda prirode.)[9]

Najveći kanjon u Africi je Kanjon reke Fiš u Namibiji.[10]

U avgustu 2013. objavljeno je otkriće Velikog kanjona Grenlanda, na osnovu analize podataka iz operacije Ledeni most. Nalazi se ispod ledenog pokrivača. Sa dužinom od 750 km (470 mi), veruje se da je to najduži kanjon na svetu.[11]

Dolina Kaperti u Australiji se obično navodi kao drugi najširi kanjon na svetu.[12][13]

Panoramski pogled na dolinu Kaperti u Australiji, drugi po veličini (u pogledu širine) bilo kog kanjona na svetu

Kanjoni na drugim planetarnim telima uredi

Venera ima mnogo kratera i kanjona na svojoj površini. Korita na planeti su deo sistema kanjona dužine više od 6.400 km.

Znameniti kanjoni Balkana uredi

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „canon”. Oxford Dictionaries. Oxford University Press. 
  2. ^ Society, National Geographic (20. 5. 2011). „canyon”. National Geographic Society (na jeziku: engleski). 
  3. ^ Ward Cameron (2005). „Understanding Canyon Formation”. Arhivirano iz originala 25. 04. 2001. g. Pristupljeno 27. 06. 2022. 
  4. ^ Petrović D., Manojlović P., (2003): Geomorfologija, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd.
  5. ^ „The Geology of the Grand Canyon”. Pristupljeno 2015-10-01. 
  6. ^ „box canyon”. Encarta World English Dictionary. 2009. Arhivirano iz originala 2009-12-17. g. Pristupljeno 2009-08-04. 
  7. ^ „China Virtual Museums: Canyon”. Kepu.net. 
  8. ^ „Park Statistics”. National Park Service. USA. 
  9. ^ Truong, Alice (1. 7. 2011). „Everything About the Grand Canyon”. Discovery Communications. Pristupljeno 5. 2. 2012. 
  10. ^ Cohen, Callan; Spottiswoode, Claire; Rossouw, Jonathan (2006). Southern African Birdfinder. str. 210. ISBN 978-1-86872-725-4. 
  11. ^ „Grand Canyon of Greenland Discovered under Ice”. news.discovery.com. 2017-05-10. Arhivirano iz originala 11. 05. 2016. g. Pristupljeno 27. 06. 2022. 
  12. ^ Fitzsimons, David (14. 12. 2015). „Capertee Valley: Australia's own Grand Canyon”. Daily Telegraph. Pristupljeno 28. 3. 2016. 
  13. ^ Kruszelnicki, Dr. Karl S. (22. 5. 2012). „Grand Canyon is not so grand › Dr Karl's Great Moments In Science”. ABC Science. Pristupljeno 28. 3. 2016. 
  14. ^ USGS/IAU (5. 6. 2008). „Tethys: Ithaca Chasma”. Gazetteer of Planetary Nomenclature. USGS Astrogeology. Pristupljeno 19. 12. 2011. 
  15. ^ „Valles Marineris”. Gazetteer of Planetary Nomenclature. USGS Astrogeology Science Center. Pristupljeno 2015-02-28. 
  16. ^ „Vallis Marineris”. Goddard Space Flight Center. NASA. 2002. Arhivirano iz originala 2007-07-11. g. Pristupljeno 2018-01-22. 
  17. ^ „Valles Marineris”. Welcome to the Planets. NASA. 2005. Pristupljeno 2018-01-22. 
  18. ^ Poggiali, Valerio; Mastrogiuseppe, Marco; Hayes, Alexander G.; Seu, Roberto; Birch, Samuel P. D.; Lorenz, Ralph; Grima, Cyril; Hofgartner, Jason D. (9. 8. 2016). „Liquid-filled Canyons on Titan”. Geophysical Research Letters. 43 (15): 7887—7894. Bibcode:2016GeoRL..43.7887P. S2CID 132445293. doi:10.1002/2016GL069679. hdl:11573/932488 . 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi