Википедија

Klaudije Ptolemej

Klaudije Ptolemej (2. vek)[2] iz Aleksandrije, poslednji od velikih helenskih matematičara, geografa,[3][4] astronoma, astrolog i muzički teoretičar. Verovatno rođen u Tebaidi u gradu zvanom Ptolemais Hermiasov, a umro u Aleksandriji. On je sakupio celokupno dotadašnje astronomsko znanje i objavio ga u svom kapitalnom delu Veliki zbornik astronomije. Ovo delo će pod nazivom Almagest u Evropu mnogo vekova kasnije doneti Arapi.[5][6]

Klaudije Ptolemej
Ranobarokni umetnički prikaz[1]
Datum rođenjaoko 100.[2]
Mesto rođenjaEgipat, Rimsko carstvo
Datum smrtic. 170 (starost 69–70)[2]
Mesto smrtiAleksandrija, Egipat, Rimsko carstvo
Zanimanje
Anahroni portret Klaudija Ptolemeja iz 16. veka

U Zborniku Ptolomej je prihvatio geocentrični sistem pa je govorio je da su zvezde zakačene za nebesku sferu, da se Zemlja nalazi u njenom centru, a da Sunce i planete (tzv. lutalice) kruže oko Zemlje. Neravnomerno kretanje planeta po nebeskom svodu (jer one prave petlje, ponekad idu „unazad") objasnio je kretanjem po epiciklima. Epicikl je kružnica po kojoj se kreće planeta, a centar kružnice se kreće oko Zemlje. Geocentrični sistem će biti odbačen u 16. i 17. veku u korist heliocentričnog sistema nakon Kopernikovih, Keplerovih i Galilejevih otkrića.

Poseban doprinos zemljopisnoj (geografskoj) nauci i kartografskoj spoznaji antičkoga sveta je dao delom Geografska uputstva (grč. Γεωγραφιϰὴ ὑφήγησις), kojim je stekao glas svetskog učenjaka. Delo od 8 knjiga, uključujući i karte tada poznatoga sveta, nije sačuvano u izvorniku već u mnogim srednjovekovnim prepisima (prepis Maksima Planuda na latinskom, Urbinski prepis ili Codex Urbinas Graecus iz 13. veka). Koordinatna mreža napravljena je u koničnoj projekciji s početnim meridijanom na Kanarima. U osmoj knjizi nalazi se karta pod naslovom Peta karta Evrope (lat. Quinta Europae Tabula) s vrlo temeljitim prikazom Ilirika i Panonije (imena antičkih lokaliteta i njihove koordinate).

Na području muzike, Ptolemej je ostavio trosveščano delo O harmoniji (grč. Ἁρμονιϰά), u kojem je sabrano najpreglednije znanje o antičkoj teoriji muzike. Sastoji se od rasprava o načelima harmonije i akustike, o teoriji intervala i rodova te o takozvanom savršenom sistemu (grč. σύστημα τέλειον), o odnosima tonova i delova duše te nebeskih tela, te od opisa mernih instrumenata helikona i monokorda. Ptolemej se zalagao za dvostruke kriterije presude valjanosti muzičkih dela: razumske, s pomoću matematičkih proračuna, i empirijske, na temelju sluha.[7]

Doprinosi uredi

 
Quadripartitum, 1622
 
Kretanje Sunca (žuto), Zemlje (plavo) i Mars a (crveno) prema heliocentričnom sistemu (levo) i geocentričnom sistemu ili 'Ptolemejevom sistemu' (desno).
Napomena: putanje planete su kružnice prema 'Kopernikovom sistemu' i putanja Marsa je dve godine (umesto stvarnih 1,88 godina) zbog jednostavnosti.
 
Ptolemejeva teorema izražava vezu između dijagonala i stranica tetivnoga četvorougla ili četverougla na čijim vrhovima se može opisati kružnica iz središta dijagonala.

Ptolomej je napisao nekoliko naučnih rasprava, od kojih će tri odigrati znatnu ulogu u razvoju islamske i evropske nauke. Prva od tih astronomska je rasprava koja je danas poznata kao Almagest (na grčkom, Η Μεγάλη Σύνταξις, Velika rasprava, izvorno Μαθηματική Σύνταξις, Matematička rasprava). Druga je Geografska uputstva, koja predstavlja temeljit prikaz zemljopisnoga znanja grčko-rimskoga sveta. Treća je astrološka rasprava poznata kao Tetrabiblos (Četveroknjižje) u kojoj on pokušava da horoskopsku astrologiju prilagodi tadašnjoj Aristotelovskoj filozofiji prirode. Takođe je objavio i velik broj astronomskih karata, koje su u razdoblju renesanse imale velik uticaj na razvoj evropskog zemljopisa i kartografije. Detaljno je razradio geocentrični sistem koji je po njemu nazvan Ptolomejev sistem.

Almagest uredi

Glavni članak: Geocentrični sistem

Almagest (arap. [taqrīr] al-mağasti: Najveće [delo]), naslov, u arapskom prevodu, Ptolemejevog kapitalnog dela Veliki naučni sistem [astronomije] napisana na grčkom (‛Hμεγίστη σύνταξıς) u 13 tomova, s potankim prikazom geocentričnog sistema. Uključuje i katalog 1022 zvezde s podatcima o njihovim položajima i zvezdanim veličinama. Katalog potiče verovatno od Hiparha.[8]

U delu od 13 knjiga Veliki matematički sistem astronomije (grč. Μεγάλη μαϑηματιϰὴ σύνταξις τὴς ἀστρονομίας), poznatijem kao Almagest, prema naslovu arapskog prevoda u kojem je sačuvano, sistematski je izložio antičku nauku o svemiru u okviru geocentričnog sistema. Taj se sistem (Ptolemejev sistem) zasniva na pretpostavci da se Sunce, planete i zvezde kreću oko Zemlje kao nepomičnog središta svemira. Iako se zasnivala na pogrešnoj pretpostavci, ta se teorija dobro slagala s posmatranjima kretanja planeta. Tek je Kopernikovom teorijom (1500) Ptolemejev sistem zamijenjen heliocentričnim sistemom. Almagest je naučni tekst s najdužom upotrebom, sve do početka 17. veka i Johana Keplera. Ptolemej je usavršio i matematičku teoriju kretanja Meseca, Sunca i planeta, u boljem skladu s opažanjima, izveo teoriju pomračenja i izneo nove geometrijske dokaze i teoreme. Hiparhov katalog položaja zvezda nadopunio je na 1022 zvezde.

Ptolemejeva hipoteza uredi

Glavni članak: Ptolemejev hipoteza

Ptolemejev hipoteza izražava vezu između dijagonala i stranica tetivnoga četvorougla: „U svakom je tetivnom četverouglu produkt dijagonala jednak zbiru produkata dužina suprotnih stranica”:

 

Ova se hipoteya primenjuje i u trigonometriji.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Since no contemporary depictions or descriptions of Ptolemy are known to have existed, later artists' impressions are unlikely to have reproduced his appearance accurately.
  2. ^ a b v Ptolemy na sajtu Enciklopedija Britanika
  3. ^ Istarska enciklopedija R. Matijašić: Klaudije Ptolemej
    Ptolemej, Klaudije (lat. Claudius Ptolemaeus, grč. Πτολεμαῒος), grč. zemljopisac, matematičar i astronom
  4. ^ Istarska enciklopedija R. Matijašić: antika
    Najvažniji su grč. i rim. povjesničari i zemljopisci – izvori za poznavanje istar. antike: Hekatej iz Mileta, → Pseudo-Skilak, Strabon, → Klaudije Ptolemej, → Tit Livije, → Plinije Stariji, → F.M.A. Kasiodor i → Anonim Ravenjanin.
  5. ^ „Ptolemy Egyptian astronomer, mathematician, and geographer”. Britannica. Pristupljeno 20. 1. 2021. (jezik: engleski)
  6. ^ „Ptolemy (85 - 165) - Biography”. MacTutor History. Pristupljeno 20. 1. 2021. (jezik: engleski)
  7. ^ Ptolemej, Klaudije, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  8. ^ Almagest, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.

Literatura uredi

  • Bagrow, L. (1. 1. 1945). „The Origin of Ptolemy's Geographia”. Geografiska Annaler. Geografiska Annaler, Vol. 27. 27: 318—387. ISSN 1651-3215. JSTOR 520071. doi:10.2307/520071. 
  • Berggren, J. Lennart, and Alexander Jones. 2000. Ptolemy's Geography: An Annotated Translation of the Theoretical Chapters. Princeton and Oxford: Princeton University Press. . ISBN 0-691-01042-0.  Tekst „pages” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • Campbell, T. (1987). The Earliest Printed Maps. British Museum Press. 
  • Hübner, Wolfgang, ed. 1998. Claudius Ptolemaeus, Opera quae exstant omnia Vol III/Fasc 1: ΑΠΟΤΕΛΕΣΜΑΤΙΚΑ (= Tetrabiblos). De Gruyter. . ISBN 978-3-598-71746-8.  Tekst „pages” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć) (Bibliotheca scriptorum Graecorum et Romanorum Teubneriana). (The most recent edition of the Greek text of Ptolemy's astrological work, based on earlier editions by F. Boll and E. Boer.)
  • Lejeune, A. (1989) L'Optique de Claude Ptolémée dans la version latine d'après l'arabe de l'émir Eugène de Sicile. [Latin text with French translation]. Collection de travaux de l'Académie International d'Histoire des Sciences, No. 31. Leiden: E.J.Brill.
  • Neugebauer, Otto (1975). A History of Ancient Mathematical Astronomy. I-III. Berlin and New York: Springer Verlag. 
  • Nobbe, C. F. A., ed. 1843. Claudii Ptolemaei Geographia. 3 vols. Leipzig: Carolus Tauchnitus. (Until Stückelberger (2006), this was the most recent edition of the complete Greek text.)
  • Peerlings, R.H.J., Laurentius F., van den Bovenkamp J.,(2017) The watermarks in the Rome editions of Ptolemy's Cosmography and more, In Quaerendo 47: 307-327, 2017.
  • Peerlings, R.H.J., Laurentius F., van den Bovenkamp J.,(2018) New findings and discoveries in the 1507/8 Rome edition of Ptolemy’s Cosmography, In Quaerendo 48: 139-162, 2018.
  • Ptolemy. 1930. Die Harmonielehre des Klaudios Ptolemaios, edited by Ingemar Düring. Göteborgs högskolas årsskrift 36, 1930:1. Göteborg: Elanders boktr. aktiebolag. Reprint, New York: Garland Publishing, 1980.
  • Ptolemy. 2000. Harmonics, translated and commentary by Jon Solomon. Mnemosyne, Bibliotheca Classica Batava, Supplementum, 0169-8958, 203. Leiden and Boston: Brill Publishers. . ISBN 90-04-11591-9.  Tekst „pages” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • Robbins, Frank E. (ed.) 1940. Ptolemy Tetrabiblos. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press (Loeb Classical Library). . ISBN 0-674-99479-5.  Tekst „pages” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • Sidoli, Nathan; J. L. Berggren (2007). „The Arabic version of Ptolemy's Planisphere or Flattening the Surface of the Sphere: Text, Translation, Commentary” (PDF). Sciamvs. 37. 8 (139). 
  • Smith, A.M. (1996) Ptolemy's theory of visual perception: An English translation of the Optics with introduction and commentary. Transactions of the American Philosophical Society, Vol. 86, Part 2. Philadelphia: The American Philosophical Society.
  • Solin, Heikke (2012), „names, personal, Roman.”, Ur.: Hornblower, Simon; Spawforth, Antony; Eidinow, Esther, The Oxford Classical Dictionary, Oxford University Press, Pristupljeno 8. 6. 2019 [mrtva veza].
  • Stevenson, Edward Luther (trans. and ed.). 1932. Claudius Ptolemy: The Geography. New York: New York Public Library. Reprint, New York: Dover, 1991. (This is the only complete English translation of Ptolemy's most famous work. Unfortunately, it is marred by numerous mistakes and the placenames are given in Latinised forms, rather than in the original Greek).
  • Stückelberger, Alfred, and Gerd Graßhoff (eds). 2006. Ptolemaios, Handbuch der Geographie, Griechisch-Deutsch. 2 vols. Basel: Schwabe Verlag. . ISBN 978-3-7965-2148-5.  Tekst „pages” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). (Massive 1018 pp. scholarly edition by a team of a dozen scholars that takes account of all known manuscripts, with facing Greek and German text, footnotes on manuscript variations, color maps, and a CD with the geographical data)
  • Taub, Liba Chia (1993). Ptolemy's Universe: The Natural Philosophical and Ethical Foundations of Ptolemy's Astronomy . Chicago: Open Court Press. ISBN 0-8126-9229-2. 
  • Ptolemy's Almagest, Translated and annotated by G. J. Toomer. Princeton University Press, 1998
  • Sir Thomas Heath, A History of Greek Mathematics, Oxford : Clarendon Press, 1921.
  • Toomer, Gerald J. (1970). „Ptolemy (Claudius Ptolemæus)” (PDF). Ur.: Gillispie, Charles. Dictionary of Scientific Biography. 11. New York: Scribner & American Council of Learned Societies. str. 186—206. ISBN 978-0-684-10114-9. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 03. 2012. g. Pristupljeno 11. 07. 2021. 

Spoljašnje veze uredi

 
Klaudije Ptolemej na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Клаудије_Птолемеј&oldid=27549464”