Klub studenata marksista

Klub studenata marksista je bio studentska organizacija koja je okupljala studente marksiste i komuniste, a pre svega studente članove Komunističke partije Jugoslavije. Klub je osnovan oktobra 1919. godine pod nazivom Klub studenata komunista, ali je donošenjem Obznane, decembra 1920. godine bio zabranjen. Rad kluba je obnovljen maja 1922. godine kada je na Zagrebačkom sveučilištu osnovan klub „Ipak se okreće”, koji je početkom 1923. godine bio preimenovan u Klub studenata marksista. Delovao je među studentima, uglavnom na Zagrebačkom i Beogradskom univerzitetu, sve do definitivne zabrane njegovog rada uvođenjem Šestojanuarske diktature 1929. godine.

Uporedo s ovim klubom u Beču je delovao Klub jugoslovenskih studenata marksista koji je postojao do 1926. godine.

Istorijat uredi

Preteču Kluba studenata komunista činilo je druženje „Udruženje akademske socijalističke omladine”, koje je osnovano 12. februara 1919. godine u Zagrebu. Ovo udruženje bilo je naslednik, Socijalističke škole, osnovane marta 1918. godine. Predsednik kluba je bio Sima Miljuš. Sredinom 1919. godine udruženje se podelilo na dva dela — malobrojne centrumaše i levičare. Levičari, koji su bili u brojniji, su početkom oktobra 1919. godine napustili Udruženje i osnovali „Klub studenata komunista“.[1]

Klub je imao značajnu ulogu u osnivanju Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i njegovoj afirmaciji na Zagrebačkom sveučilištu. Rad klub je tekao sve do 30. decembra 1920. godine, kada je zabranjen donošenjem „Obznane“.[1]

Nakon prvih godina ilegalnog partijskog rada, grupa liberalnih studenata i grupa studenata komunista je 29. maja 1922. godine osnovala Klub „Ipak se okreće“, koji se u osnovi bavio problemima sociologije, a vremenom je postao zamena za raspušteni Klub studenata komunista i legalno se bavio propagiranjem stavova tada ilegalne KP Jugoslavije i Saveza komunističke omladine među studentskom i radničkom omladinom. Početkom 1923. godine je bio zabranjen od policije, ali je ubrzo potom osnovan novi studentski klub — Klub studenata marksista, koji je bio ista organizacija samo sa novim nazivom i malo drugačijim društvenim pravilima. Ovaj novi studentski klub postojao i poluilegalno delovao sve do uvođenja Šestojanuarske diktature, januara 1929. godine.[2]

Klub jugoslovenskih studenata marksista uredi

Klub jugoslovenskih studenata marksista bio je organizacija jugoslovenskih studenata komunista koji je delovao u Beču. Osnovan je oktobra 1919. godine uporedo s klubom koji je delovao u zemlji. Prvobitni naziv mu je bio Klub jugoslovenskih studenata socijalista, a formiran je uz saglasnost funkcionera KPJ — Sime Markovića, Vladimira Ćopića i Pavla Pavlovića. Upravu Kluba sačinjavali su Lovro Klemenčič, Laza Petrović, Drago Zlomislić i Đuro Ostojić. Dužnost sekretara je sve do 1924. godine obavljao Ljuba Živković, a posle njega Grgur Vujović.[3]

U klubu su bila organizovana predavanja na kojima su studenti, koji su imali znanja iz marksizma, držali predavanja iz raznih tema. Među studentima predavačima bili su — Ognjen Prica, braća Vujović Rade i Voja i dr. U to vreme Beč je bio sedište ilegalne KPJ, pa su u Klub svraćali funkcioneri KPJ — Filip Filipović, Kosta Novaković, Đuro Cvijić, August Cesarec, Kamilo Horvatin, Ljuba Radovanović i dr. Članovi kluba su pored propagandnog rada bili zaduženi za pomaganje ilegalnoj KPJ u raznim poslovima, a posebno u prenošenju materijala. Mnogi članovi kluba su ustupali svoje pasoše progonjenim aktivistima KPJ koji su bili bez legalnih pasoša.[3]

Klub je bio aktivan sve do 1926. godine kada se ugasio jer je većina jugoslovenskih studenata završila školovanje, a Beč je prestao da bude glavna organizaciona i tehnička baza jugoslovenske komunističke emigracije.[3]

Reference uredi

  1. ^ a b Hronologija SKJ 1980, str. 65.
  2. ^ Hronologija SKJ 1980, str. 119.
  3. ^ a b v „V. Mujbegović: Tuzla moje mladosti”. Arhivirano iz originala 11. 06. 2015. g. Pristupljeno 02. 11. 2017. 

Literatura uredi

  • Hronologija Radničkog pokreta i SKJ 1919—1979 tom I. Beograd: „Institut za savremenu istoriju“. 1980. ISBN.