Kolo (igra)

традиционална народна игра

Kolo (u nekim krajevima još i oro) je vrsta kolektivne narodne igre. Kao deo izvođačkih umetnosti prisutno na teritoriji cele Srbije, a pored srpskog pravoslavnog stanovništva, koje ga smatra obeležjem nacionalnog identiteta, izvode ga i druge etničke i konfesionalne zajednice.[1]

Kolo, kolo u tri, kolo u šest
Igra iz Gnjilana, Južna Srbija (Ansambl „Kolo”)
Nematerijalno kulturno nasleđe
RegionTeritorija Srbije
ZajednicaPored srpskog pravoslavnog stanovništva, koje ga smatra obeležjem nacionalnog identiteta, izvode ga i druge etničke i konfesionalne zajednice
PredlagačAnsambl „Kolo”, CIOTIS - Centar za istraživanje i očuvanje tradicionalnih igara Srbije
Svetska baština Uneska
Lista upisaUNESKO
Unesko oznakaReprezentativna lista
nematerijalnog kulturnog
nasleđa čovečenstva
Datum upisa2017.
Lokacija upisaKolo, traditional folk dance
Veb sajthttp://nkns.rs/cyr
Igre iz Šumadije
Igre iz Timočke krajine
Igre iz Vranja
Šopsko kolo
Vlaške igre
Bunjevačke igre
Simbolično kolo naroda i narodnosti bivše Kraljevine Jugoslavije

Kolo, kolo u tri, kolo u šest je veoma rasprostranjena narodna igra u aktuelnoj igračkoj praksi Srbije i vitalan oblik tradicionalne kulture. Izvode ga međusobno povezani igrači, u kojoj prvi i poslednji igrači imaju posebno ulogu u određivanju kretanja, koje je obično po polukružnoj, a ređe po spiralnoj ili zmijastoj liniji. Kolo se uvek izvodi uz muzičku pratnju, koju igrači prate izvodeći različite vrste koraka. Osnovni obrazac koraka se izvodi kroz kretanje udesno, igranje u mestu, a potom, kretanje ulevo i igranje u mestu, uz kontinuirano pocupkivanje kolenim. Igranje u kolu je neizostavni deo svih okupljanja, privatnih i javnih proslava, a izvode ga pripadnici svih društvenih, profesionalnih i starosnih grupa, u seoskim i gradskim sredinama.[1]

Kolo se nalazi na listi nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.[1] Godine 2017. Unesko je uvrstio kolo na svetsku listu nematerijalnog kulturnog nasleđa.[2]

Osnovni pojmovi o narodnoj igri - kolu uredi

Pojam kolo ima više značenja:

  • Oblik igre – lanac međusobno povezanih igrača koji se kreću po kružnoj liniji;
  • Grupa osoba, ograničenog ili neograničenog broja koja učestvuje u igri;
  • Igranka – javni skup na kome se igra kolo, bez obzira da li se igra tradicionalno ili ne, pošto je sama igranka tradicionalna;
  • Vrsta igre, koja osim kružnog oblika ima i posebnu melodiju i pripada određenom tipu. Ovde se misli i na vrstu melodije i način igranja kola, pa tako postoje: moravac, čačak, užičko kolo itd;
  • Kružna igra sa melodijom ili bez, kao tipičan izraz i stilska odlika etničke grupe kojoj pripada. Tako postoje srpsko, bugarsko, makedonsko kolo…

Karakteristike kola uredi

Kolo kao oblik narodnog plesa je široko rasprostranjeno skoro u svim narodima.[3] Naročito je karakteristično za južnoslovenske narode. Isto značenje ima i termin ORO ili HORO. Oro kao termin se više koristio na područjima Crne Gore, jugoistočne Srbije, Makedonije i Bugarske. U ostalim krajevima se koristio više pojam Kolo. Osnovno značenje termina kolo je cirkulus kao obruč, krug. Horo ili oro potiče od grčke reči horos, što znači skup ljudi, igranka, igra.

Od ovih pojmova nastali su:

  • Koregrafija – opisivanje i danas češće osmišljavanje plesnih oblika i varijacija, pa se onaj ko to radi zove koreograf.
  • Koreologija – nauka koja se bavi proučavanjem plesova, njihovim nastankom, razvojem itd.
  • Etnokoreologija – proučavanje narodnih plesova.

Oblici kola uredi

Oblici kola i tipovi kola kod Srba u vizuelnom, spoljnom obliku nisu mnogo raznovrsni ali zato postoji pravo bogatstvo koraka, melodija, odnosno načina izvođenja i igranja kola.

Oblike narodnih plesova možemo podeliti na više načina ali su u koreologiji prihvaćine sledeće podele:

  • Oblici sa neogrančenim brojem plesača (otvoreno i zatvoreno kolo);
  • Oblici sa ograničenim brojem plesača (solo ples, plesovi u parovima, trojkama četvorkama…);
  • Složeni oblici plesova – nastali kombinacijom prethodna dva oblika plesa.

Postoje oblici, kolo na kolu, kolo u kolu, i drugi koreografski oblici ali se oni danas ređe igraju i viđaju izvan kulturno umetničkih društava.

Najčešće držanje između igrača u kolu je za ruke, a može biti ispod ruke, sa ispretpletanim rukama (lesa), sa rukama na ramenima, zagrljeni i dr.

Zatvoreno kolo uredi

Zatvoreno kolo u najmanjem obliku čine dvoje ljudi – par, kao i u plesu. Obično su to mladić i devojka. Čim se do njih uhvati treći i zatvore kolo. Ulaženjem novih igrača kolo raste. Ulazak u kolo ima razne procedure ili znakove, ali im je osnovno dozvola drugih igrača. Obično se hvata u kolo tako što muškarac ide između dve devojke (žene) i obrnuto. U zatvorenom kolu su svi igrači ravnopravni.

Otvoreno kolo uredi

Otvoreno kolo je češći oblik. Ovde se zna gde je početak a gde kraj kola. Krajnji desni igrač je prvi ili kolovođa, a poslednji igrač u kolu je kec. Ova dva igrača su veoma važna i moraju biti dobri igrači jer se celo kolo po njima upravlja. U istom smislu ima značaj i trećak odnosno svaki treći igrač u kolu. U otvorenom kolu može se hvatati na isti način kao i u zatvorenom presecanjem tj. ulaženjem u kolo ili hvatanjem na kraju kola kao poslednji. Otvoreno kolo se može kretati pravolinijski (lesa), vijugavo, može se prekidati i praviti drugo kolo, spajati sa drugim kolom. Pojedini igrači ili parovi mogu imati solo deonice paralelno sa igranjem kola. U ovom smislu otvoreno kolo je raznovrsniji, slobodniji i bogatiji oblik plesnog izražavanja u odnosu na zatvoreno kolo.

Kretanje kola uredi

Kretanje zavisi od koraka koji su specifični za svako pojedinačno kolo. Najčešće kretanje je sleva udesno i obrnuto. Ukoliko imaju isti broj koraka u obe strane onda su to simetrična kola, a ukoliko nemaju onda su to nesimetrična kola. Skoro sva kola se kreću udesno, čak i ona simetrična, jer dužina koraka udesno se razlikuje od one ulevo. Sva druga zamisliva i nezamisliva kretanja su u stvari rezultat i ukras svakog kola ponaosob. Mogu se videti u izvođenju kulturno umetničih društava, dok neke korake i kretanja mogu izvesti samo vrhunski igrači.

Muzika i kolo uredi

Kolo se igralo uz pratnju muzike, a karakteristično je da su svirači pratili kolovođu i on je bio svojevrsni dirigent. Postojali su i znaci muzici (klecanjem kolena npr.) kada da uspori ili ubrza. To je davalo svojevrsnu interakciju između igrača i muzičara, tako da je svako kolo igrano na drugi način. Ovo je zajedničko nastanku nekih drugih plesova, kao što je tango.

Kolo se igralo uz pevanje ili uz pevanje i pratnju muzike. Tako su nastale pesme „poskočice“ veselog i šaljivog sadržaja.

Neki krajevi su sačuvali i gluvo (nemo) kolo bez pratnje muzike i pesme već se takt davao naglašenim udarcima stopala o tlo. Ta kola su sačuvana u Krajini (glamočko kolo), Hercegovini i Crnoj Gori.

Nematerijalno kulturno nasleđe Srbije uredi

Igranje u kolu je neizostavni deo svih okupljanja, privatnih i javnih proslava, a izvode ga pripadnici svih društvenih, profesionalnih i starosnih grupa, u seoskim i gradskim sredinama. Deo je izvođačkih umetnosti prisutno na teritoriji cele Srbije, a pored srpskog pravoslavnog stanovništva, koje ga smatra obeležjem nacionalnog identiteta, izvode ga i druge etničke i konfesionalne zajednice. Zbog svega ovoga kolo je uvršteno u Nacionalni registar Nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.[1]

Unesko uredi

Godine 2017. Uneskov Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa doneo je odluku o upisu elementa Kolo, tradicionalna narodna igra na Uneskovu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva. Odluka o upisu doneta je 12. redovnom zasedanju Komitet, koje se od 4. do 9. decembra održava na |ostrvu Čedžu Južnoj Koreji.[4]

Stavljanjem na listu Uneska prethodio je predlog Srbije koji je sačinio Centar za nematerijalno kulturno nasleđe pri Etnografskom muzeju u Beogradu i u martu 2016. godine ga uputio Ministarstvo kulture za stavljanje u proceduru usvajanja. Dosije je pripremljen u saradnji sa predlagačima elementa za Uneskovu listu:

Stavljnje Srpskog kola na listu Uneska obavljeno je na osnovu Odluku o upisu kola donete 7. decembra 2017. godine od strane Međuvladinog komiteta za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa, na njegovom 12. redovnom zasedanju koje se održalo na ostrvu Čedžu, u Južnoj Koreji. Tim aktom je Srpsko kolo koje igraju svi Srbi i postalo narašireniji i najživlji oblik srpskog kulturnog nasleđa, koje je uvršteno na Uneskovu reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva.[5]

Time je Unesko odao priznanje srpskom narodu za bogatstvo srpske kulturne baštine, i nematerijalno kulturno nasleđa koje je stavljanjem na ovu listu postalo međunarodno vidljivije.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g „KOLO, KOLO U TRI, KOLO U ŠEST”. Nematerijalno kulturno nasleđe Srbije. Ministarstvo kulture i informisanja RS i Etnografski muzej u Beogradu. Pristupljeno 20. 1. 2019. 
  2. ^ „Kolo na Uneskovoj listi nematerijalnog kulturnog nasleđa”. N1 Srbija (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 14. 03. 2018. g. Pristupljeno 13. 3. 2018. 
  3. ^ „Kolo | Balkan dance”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 13. 3. 2018. 
  4. ^ „KOLO NA UNESKOVOJ REPREZENTATIVNOJ LISTI NEMATERIJALNOG KULTURNOG NASLEĐA”. Nematerijalno kulturno nasleđe Srbije. Ministarstvo kulture i informisanja RS i Etnografski muzej u Beogradu. Pristupljeno 20. 1. 2019. 
  5. ^ „UNESCO: Srpsko kolo je nova kulturna baština ČOVEČANSTVA”. Blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 13. 3. 2018. 

Spoljašnje veze uredi