Kompot (jelo) se koristi u srednjoj i istočnoj Evropi i zapadnoj Aziji, odnosi se na kuvano voće (sveže ili sušeno), koje se služi ili kao piće ili kao desert (dinstano) u zavisnosti od regiona koji je u pitanju. Kada se služi kao dinstano voće, suštinski je identičan sa francuskim kompotom, od kojeg i potiče ovaj izraz. Kada se služi kao piće, poznat je i kao vzvar ili uzvar od reči slovenskog korena što znači "kuvati" ili "variti".

Kompot
  Mediji: Kompot

Pripremanje i posluživanje uredi

Kao piće, to je bezalkoholno slatko piće koje se može služiti toplo ili hladno, u zavisnosti od tradicije i godišnjeg doba. Dobija se kuvanjem voća kao što su jagode, kajsije, breskve, jabuke, maline, rabarbara, šljive ili višnje u velikoj količini vode, često zajedno sa šećerom ili suvim grožđem kao dodatnim zaslađivačima. Ponekad se za dodatnu aromu dodaju različiti začini kao što su vanilija ili cimet, posebno zimi kada se kompot obično služi vruć.

Rasprostranjenost uredi

Kompot je popularan u zemljama Centralne i Istočne Evrope, kao i u Južnoj Evropi. Kompot je deo kulinarskih kultura mnogih zemalja centralne, istočne, južne Evrope i Bliskog istoka, kao što su Bugarska, Jermenija, Albanija, Azerbejdžan, Belorusija, Kazahstan, Ukrajina, Rusija, Poljska, Bosna i Hercegovina, Litvanija, Letonija, Estonija, Mađarska, Slovačka, Slovenija, Hrvatska, Severna Makedonija, Srbija, Crna Gora, Moldavija, Rumunija, Češka, Grčka, Gruzija, Kipar i Turska. Kompot bio je široko korišćen način očuvanja voća za zimsku sezonu u zemljama južne i istočne Evrope. Godine 1885. Lucina Cvєrčakevičova je napisala u knjizi recepata da je kompot tako dobro čuvao voće da je izgledalo sveže.[1] Kompot je i dalje bio popularan 1970-ih. Takođe je popularan u mnogim zemljama Centralne Azije, kao što su Uzbekistan i Kirgistan.[2]

U hladnijim delovima Evrope, umesto da se voće dinsta i potom sačuva rezultat, voće se umesto toga suši, a zatim ponovo hidratizuje da bi se napravio kompot/uzvar. Ovaj metod se naročito koristi u večeri za Badnje veče od dvanaest jela koja se priprema u zemljama bivšeg Poljsko-litvanskog saveza.

Potrošnja kompota opada od 1980-ih. Sa prestankom očuvanja hrane u mnogim zemljama Južne i Istočne Evrope [potreban citat], kompot je zamenjen voćnim sokovima, bezalkoholnim pićima i mineralnom vodom.[3]

Reference uredi

  1. ^ Lucyna Ćwierczakiewiczowa, Jedyne praktyczne przepisy konfitur, różnych marynat, wędlin, wódek, likierów, win owocowych, miodów oraz ciast
  2. ^ Berger, Stanisław (2005). Kuchnia Polska (na jeziku: Polish) (XLVII izd.). Warszawa: Państwowe Wydawnictwo Ekonomiczne, then rebranded into Polskie Wydawnictwo Ekonomiczne. ISBN 83-208-1556-8. 
  3. ^ Viviane Bourdon, Savoureuse Pologne, 160 recettes culinaires et leur histoire, Paris, La Librairie polonaise, les éditions Noir sur Blanc, 2006