Krstokupolna crkva

Krstokupolna crkva je arhitektonski tip hrišćanske pravoslavne crkve koji je nastao u Vizantiji i u zemljama hrišćanskog istoka u 5-8 veku. Postao je dominantan u arhitekturi Vizantije od 9. veka i prihvatile su ga hrišćanske zemlje pravoslavne veroispovesti kao glavni oblik hrama. U klasičnoj verziji, to je pravougaoni volumen, čiji je centar podeljen sa četiri kolone na devet ćelija. Tavanica je u obliku krsta cilindričnog svoda, a iznad centralne ćelije, na opružnim lukovima, uzdiže se kupolasti bubanj. Takozvana Nova crkva (Nea Moni) u carskoj palati u Konstantinopolju, svečano otvorena 881. godine, jedna je od prvih poznatih velikih crkava sa kupolama.[1]

Agia Paraskeva blizu Kalogerosa, Krit

Pravoslavne krstokupolne crkve uredi

Izometrijski pogled na komponente moderne krstokupolne vizantijske crkve. Saborni hram Svetog Save u Beogradu

Naos krstokupolne crkve je kvadratni prostor sa četiri umetnuta stuba koji nose četiri bačvasta svoda raspoređena u obliku grčkog krsta u centralnu kupolu iznad njih. Tehnički preduslov za krstokupolnu crkvu je kupola-pendenti.[2] Privesci, sferni trouglovi, omogućavaju da okrugla kupola bude poduprta kvadratom od četiri luka. Rani i u isto vreme najmonumentalniji primer kupole je Aja Sofija u Konstantinopolju (Istambul), koja sama po sebi nije krstokupolna crkva. Dok većina crkava na vizantijsko-grčkom području, kao i crkve Apostolske jermenske i gruzijske crkve imaju samo jednu kupolu, crkve u slovenskim zemljama jugoistočne i istočne Evrope često imaju pet kupola. Sekundarne kupole se obično uzdižu iznad ugaonih prostorija zgrade. Saborni Hram Vasilija Blaženog u Moskvi ima čak devet kupola, pri čemu su veće bočne kupole na krakovima krsta, a manje na uglovima. Iznutra je sala ispod glavne kupole i priprata opkoljena bočnim prostorijama.[3]

Naos (lađa crkve), odnosno prostoru ispod (glavne) kupole prema istoku, pridružuje se trodelna priprata sa jednom ili tri apside, odvojenim hramom ili ikonostasom. Razgraničenje može biti između dva istočna stuba kvadratne sale, čime je prostor zajednice kraći nego što je širi, ili na početku istočnog kraka krsta. U svakom slučaju, prostor iza ikonostasa je rezervisan za sveštenike. Gledano iz naosa, ovi delovi leže jedan pored drugog. U sredini je presto najsvetiji deo hrama, jer se u njemu obavljaju svete službe i u simboličkom smislu predstavlja nebo u kome Bog obitava. Na oltaru se sakrament evharistije vrši tokom božanske liturgije. U severnom delu pravoslavne crkve nalazi se oltar. Na njemu sveštenik čini proskomidiju, priprema hleb i vino za sakrament euharistije. U određenom trenutku liturgije hleb i vino se prenose na presto. Jugoistočni ugao se zove Đakonik je ormar, smešten južno od svetog prestola, u kojem se čuvaju ikone, odežde, knjige i drugi predmeti koji se koriste tokom bogosluženja.[4]

Katoličke krstokupolne crkve uredi

Izvan pravoslavlja, povremeno je usvajan Arhitektonski stil krstokupolne crkve, ali bez stroge funkcionalne klasifikacije. Najpoznatiji primer je Crkva Svetog Marka u Veneciji sa svojih pet kupola. Za razliku od većine pravoslavnih građevina, sekundarne kupole se i ovde uzdižu iznad krakova krsta. U ovom kontekstu, treba pomenuti i velike crkve sa kupolama jugozapadne Francuske (npr. romaničke Katedrala u Perigeu, Katedrala u Kaoru i Crkva opatije Souilac) ili Bazilika Sakre ker na brdu Monmartr u Parizu, koja je u tradiciji Katoličke crkve.[5]

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Krstokupolna crkva na Vikimedijinoj ostavi