Kurasao i zavisne teritorije

Kolonija Kurasao i zavisne teritorije (hol. Kolonie Curaçao en onderhorigheden; Papijamento:Kolonia di Kòrsou i dependensianan) je bila holandska kolonija u Karipskom moru od 1815. do 1828. godine i od 1845. do 1845. između 1936. i 1954. godine zvanično je područje bilo poznato. kao Teritorija Kurasao (holandski:Gebiedsdeel Curaçao; Papiamento:Teritorio di Kòrsou), a posle 1948. kao Holandski Antili. Proglašenjem Povelje za Kraljevinu Holandiju 15. decembra 1954, Holandski Antili su stekli ravnopravan status sa samom Holandijom i Surinamom u novoj Kraljevini Holandiji.

Kurasao i zavisne teritorije
Territory of Curaçao and Dependencies

hol. Curaçao en onderhorigheden
Pap:Kòrsou y dependenshianan
Glavni gradVilemstad
Službeni jezikPapijamento
Holandski
Engleski
Vladavina
Oblik državeKraljevina − Holandska kolonija
Istorija
Geografija
Površina
 — ukupno
Stanovništvo
 — 
 — gustina
Ekonomija
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC 

Istorija uredi

Prema uslovima Anglo-holandskog ugovora iz 1814, Holandija je povratila kontrolu nad svojim kolonijama Zapadne Indije, sa izuzetkom Demerare, Esekiba i Berbisa. U novoosnovanom Ujedinjenom Kraljevstvu Holandije ove kolonije su do 1954. godine bile organizovane na sledeći način:[1]

Ime kolonije Glavni grad Uključuje
Kurasao i zavisnici Vilemstad Kurasao, Aruba, Boner
Sint Justatius i zavisnici Oranjestad Sveti Eustahije, Sveti Martin, Saba
Surinam Paramaribo Surinam

Kao mera za smanjenje troškova, tri kolonije su spojene u jednu koloniju Zapadne Indije kojom je vladalo iz Paramariba, Surinam, 1828. Ovo se pokazalo kao nesrećno rešenje, što je dovelo do toga da je delimično poništeno 1845. Sint Justatius nije povratio svoj status posebne kolonije, međutim, i njome je vladano iz Vilemstada, Kurasao:

Ime kolonije Glavni grad Uključuje
Kurasao i zavisnici Vilemstad Kurasao, Aruba, Boner, Sveti Eustahije, Sveti Martin, Saba
Surinam Paramaribo Surinam

Postepena dekolonizacija uredi

Reforme u vladinoj strukturi kolonije do Drugog svetskog rata bile su uglavnom površne, pa je Kurasaom nastavilo da se upravlja kao kolonija. To se promenilo nakon završetka Drugog svetskog rata. Kraljica Vilhelmina je obećala u govoru iz 1942. godine da će ponuditi autonomiju prekomorskim teritorijama Holandije, a britanska i američka okupacija — uz saglasnost holandske vlade — ostrva tokom rata dovela je do povećanja zahteva za autonomijom i unutar stanovništva.[2]

U maju 1948. godine stupio je na snagu novi ustav za teritoriju koji je dozvoljavao najveću autonomiju dozvoljenu holandskim ustavom iz 1922. Između ostalog, uvedeno je opšte pravo glasa. Teritorija je takođe preimenovana u „Holandski Antili“. Nakon što je holandski ustav revidiran 1948. godine, novi privremeni ustav Holandskih Antila je donesen u februaru 1951. Ubrzo nakon toga, 3. marta 1951. godine, Uredba o ostrvima Holandskih Antila (holandski:Eilandenregeling Nederlandse Antillen ili skraćeno ERNA, Papijamento: Regulashon Insular delas Antias Hulandes ili RIAH) izdat je kraljevskim dekretom, dajući prilično značajnu autonomiju različitim ostrvskim teritorijama na Holandskim Antilima. Konsolidovana verzija ove uredbe ostala je na snazi do raspuštanja Holandskih Antila 2010. godine.[3][4]

Novi ustav se smatrao samo privremenim aranžmanom, pošto su pregovori o Povelji za Kraljevinu već bili u toku. Dana 15. decembra 1954. godine, Holandski Antili, Surinam i Holandija pristupili su kao ravnopravni partneri sveobuhvatnoj Kraljevini Holandiji kako je ustanovljeno u Povelji Kraljevine Holandije. Ovim potezom Ujedinjene nacije su proglasile dekolonizaciju teritorije završenom i uklonile je sa liste nesamoupravnih teritorija Ujedinjenih nacija.[5]

Reference uredi

  1. ^ J. van de Walle (1975). Een oog boven Paramaribo (na jeziku: holandski). Amsterdam: Querido. str. 114. ISBN 9021414007. 
  2. ^ Oostindie and Klinkers 2001: 29-32
  3. ^ Oostindie and Klinkers 2001: 41-44
  4. ^ Overheid.nl - KONINKLIJK BESLUIT van 3 maart 1951, houdende de eilandenregeling Nederlandse Antillen
  5. ^ Oostindie and Klinkers 2001: 47-56

Literatura uredi

  • Oostindie, Gert and Inge Klinkers (2001) Het Koninkrijk inde Caraïben: een korte geschiedenis van het Nederlandse dekolonisatiebeleid 1940-2000. Amsterdam: Amsterdam University Press.
  • Oostindie, Gert (2003) Decolonising The Caribbean: Dutch Policies In A Comparative Perspective. Amsterdam: Amsterdam University Press.
  • Kompagnie, Jan H. (1996). Soldaten overzee: aanwijzingen voor het doen van onderzoek naar onderofficieren en minderen bij het Koninklijk Nederlandsch-Indisch Leger (KNIL) en bij het leger in West-Indië (1815–1949). Den Haag: Algemeen Rijksarchief. ISBN 9074920071. 

Spoljašnje veze uredi