Lincer torta je vrsta torte koja je dobila naziv po gradu Lincu i prema navodima nekih kuvara recept za ovu tortu je najstariji na svetu.

Lincer torta

Istorijat uredi

 
Lincer tart

Prema nekim izvorima, recept za sličnu tortu je bio poznat i u Rimskom carstvu.[1] Ipak, recept iz 1696, sačuvan u državnoj biblioteci u Beču je dugo važio za najstariji, sve dok direktor Državne biblioteke Gornje Austrije nije 2005. u arhivi našao recept koji potiče iz 1653.[2][3] Nije poznato ko je smislio recept i ko je torti dao naziv. U kuvarima iz 17. veka recepti za ovu tortu se razlikuju, što ukazuje da se često i rado pravila. Bez obzira na inovacije koje su kuvari uvodili, zajedničko za sve stare recepte su bila dva obavezna sastojka: umućeni buter i bademi. Podrazumevalo se da se lincer torta peče u srebrnoj činiji, odnosno plehu u kome je i služena, ali se kasnije prešlo na tanjire, a često se umotavala i u ukrasnu hartiju. Ovo je doprinosilo mekoći kolača, ali se ova torta praktikovala i kao poklon. U početku je bila božićni kolač, a kasnije se spremala i za druge prilike.[4]

Primer starog recepta uredi

Prema jednom starom receptu za tortu su potrebni maslac, brašno, šećer, mleveni bademi, kao i bademi u listićima, vanilin šećer, cimet, kora limuna, karanfilići, prašak za pecivo, jaja i žumance. Za kraj i pekmez od malina ili ribizli. Potrebno je sastojke pomešati, a torta se peče.[4]

Kada se priprema uredi

Tradicionalno se priprema za praznične dane, najčešće za Božić u Austriji, Mađarskoj, Švajcarskoj i Tirolu. U Severnoj Americi se priprema u obliku mini tartova ili kolačića.[5]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ dw-world.de: „Lincer torta“; Gastronomija, 11.12.2008
  2. ^ „Njen recept se čuvao u biblioteci”. Alo. Pristupljeno 20. 1. 2020. 
  3. ^ „Najstarija torta na svetu”. Čokolade. Pristupljeno 20. 1. 2020. 
  4. ^ a b Politikin zabavnik, broj 3021. Datum: 1.1.2010. Rubrika: Najstarija torta na svetu? Izdaje i štampa: Politika AD. Beograd.
  5. ^ „Linzer torta”. Stvar ukusa. Arhivirano iz originala 03. 08. 2020. g. Pristupljeno 20. 1. 2020. 

Spoljašnje veze uredi