Lokid T-33 šuting star

Lokid T-33 Šuting star (engl. Lockheed T-33 Shooting Star) jednokrilni dvosedi izviđački avion korišćen je kao trenažni, avion za obuku i kao avioni za vučenje meta, metalne konstrukcije sa uvlačivim stajnim trapom tipa „tricikl”. Proizvodio se u periodu između 1948. i 1959. godine u fabrici Lokid u SAD. Proizvedeno je ukupno preko 6.500 komada, a uprkos tome što se već skoro 50 godina ne proizvodi, još uvek je u upotrebi u nekim zemljama.

Lokid T-33 Šuting star

Opšte
Namena trenažni avion
Posada dvosed
Zemlja porekla  SAD
Proizvođač Lokid
Prvi let 22. mart 1948.
Početak proizvodnje 1948.
Broj primeraka 6.557

Razvoj

uredi

Preradom prvog američkog operativnog mlaznog lovca F-80 Šuting Star (Shooting Star - Zvezda Padalica) nastao je ovaj najuspeliji mlazni avion za obuku pilota na svetu. Prototip pod oznakom TF-80C poleteo je 22. marta 1948. i u narednih desetak godina ovaj avion je uveden u naoružanje preko trideset zemalja. Vremenom se pojavila i izviđačka varijanta pod oznakom РТ 33 sa kamerama u nosu, mornarička verzija pod oznakom TV, a deo aviona prerađen je u bespilotne teledirigovane leteće mete pod oznakom QT-33. Između 1949. i 1959. samo u „Lokidu” proizvedeno je preko 5.800 „trideset-trojki”, a još 866 ih je napravljeno po licenci u Japanu i Kanadi. Pojedini primerci - među kojima je jedan koji je služio u Jugoslovenskom ratnom vazduhoplovstvu i danas lete na aero-mitinzima u svetu kao oldtajmeri.

Jugoslavija

uredi

Prva dva aviona ovog tipa stigla su na batajnički aerodrom 10. marta 1953. godine i predati su 117. vazduhoplovnom puku. Njihov dolazak direktno je prenosio radio-Beograd jer su to bili prvi mlazni avioni u jugoslovenskom naoružanju, čime je otvorena nova stranica razvoja JRV. Pored toga, bio je to prvi avion kod nas opremljen izbacivim pilotskim sedištem i koji je mogao da koristi JATO rakete prilikom poletanja sa kratkih pista.

Kroz Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo ukupno je prošlo preko 120 aviona ovog tipa u raznim varijantama, među kojima je i RT-33 (uveden u Jugoslaviji 1955.) i mornarički TV-2 - kod nas popularno nazvan „Tevejac”, koji se pojavio u našem naoružanju 1961. godine. Poslednjih osam komada korišćenih za vuču meta rashodovani su 1984. godine.

Modeli

uredi

Upotreba

uredi

Izvori

uredi
  • Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa Muzeja vazduhoplovstva Beograd. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009082810052656.

Literatura

uredi
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Komanda RV i PVO,Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  • Dimitrijević, Bojan (2012). Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942-1992. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • „P-80 Shooting Star Variants”. Wings of Fame. 11. London: Aerospace Publishing Ltd. 1998. ISBN 978-1-86184-017-2.  Tekst „Robert F. Dorr” ignorisan (pomoć)
  • Davis, Larry (1980). P-80 Shooting Star. T-33/F-94 in action. Carrollton, Texas: Squadron/Signal Publications. ISBN 978-0-89747-099-5. 
  • Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8. 
  • Sharpe, Michael (2012). Military Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Charlottesville USA: TAJ Books International LLC. ISBN 978-1-84406-224-9. 
  • Rendulić, Zlatko (1974). Vazduhoplovne doktrine - gledišta i tehnika. Beograd, Vojnoizdavački zavod.

Spoljašnje veze

uredi