Luj XIII
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Luj XIII Pravedni (franc. Louis XIII le Juste; dvorac Fontenblo, 27. septembar 1601 — Pariz, 14. maj 1643), sin Anrija IV i Marije Mediči, kralj Francuske od 1610—1643, u početku sa majkom Marijom Mediči. Kasnije je pravu vlast imao kardinal Rišelje. Ugušio je ustanak hugenota i stupio u Tridesetogodišnji rat.
Luj XIII | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 27. septembar 1601. |
Mesto rođenja | dvorac Fontenblo, Francuska |
Datum smrti | 14. maj 1643.41 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Grob | Bazilika Sen Deni |
Porodica | |
Supružnik | Ana od Habzburga |
Potomstvo | Luj XIV, Filip I, vojvoda Orleanski |
Roditelji | Anri IV Marija Mediči |
Dinastija | Burboni |
Kralj Francuske | |
Period | 14. maj 1610 — 14. maj 1643. |
Prethodnik | Anri IV |
Naslednik | Luj XIV |
Potpis |
Iznenadna smrt kralja Anrija IV u atentatu 1610. godine postavila je na Francuski presto njegovog sina Luja XIII koji je tada imao samo devet godina. Državno regenstvo u toj situaciji preuzima njegova majka Marija Mediči koja će kasnije odbijati da preda vlast punoletnom sinu. Formalno po tadašnjem zakonu Luj XIII postaje punoletan u svojoj trinaestoj godini, ali realnu vlast on će preuzeti tek 1617. godine. Kako mu majka niti tada nije dopuštala samostalno upravljanje dolazi do njihove žestoke svađe, što rezultuje njenim proterivanjem u zabačenu provinciju iz koje će ona dignuti dve neuspešne oružane bune protiv sina. Tako javno ukazana nesloga unutar dinastije je ohrabrila hugenote da podignu bunu koja je ugušena 1621. godine uz izlazak kralja na bojno polje. U tako dugoročno nestabilnoj situaciji Luj XIII se odlučuje 1624. godine na postavljanje kardinala Rišeljea na mesto prvog ministra. Tom odlukom do tada neodređena spoljna politika Francuske dobija konture koje se neće menjati do kraja života ovog kralja. U Nemačkoj toga doba traje tridesetogodišnji građanski rat između protestanata okupljenih oko Švedske i katolika okupljenih oko Austrije. Francuska kao katolička sila ostaje formalno neutralna, ali finansijski potpomaže protestante s ciljem smanjivanja moći Habzburga. U odlučujućim trenucima, Francuska skida prikrivenu neutralnost i objavljuje rat katoličkim silama. To se dešava 1635. godine kada su protestanti u Nemačkoj potučeni i spremni potpisati bilo kakav mir samo da rat prestane. Od tada do kraja vladavine Luja XIII Francuska se nalazi u ratu s Španijom i Austrijom. Povećanje poreza radi finansiranja rata dovodi do neorganizovanih buna 1636—1639. koje su lako ugušene.
Istorijska ostavština ovog kralja je naređenje iz dvadesetih godina sedamnaestog veka da svi dvorci, utvrđenja i slične tvorevine unutar Francuske moraju srušiti svoje odbrambene zidine. Tom provedenom naredbom plemići su izgubili i najmanju šansu za uspeh budućih pobuna, pošto je samo kralj od sada imao upravu nad svim utvrđenjima unutar države. Rezultat te promene postaje kraljev apsolutizam koji se ostvaruje u punom svetlu tokom vladavine njegovog sina Luja XIV. Luj XIII, koji je celog života bio slabog zdravlja, umire od Kronove bolesti[1] nekoliko meseci posle kardinala Rišeljea, 14. maja 1643. Posle njega svi Francuski kraljevi nose i titulu kralja Navare.
Njegova žena bila je Ana od Habzburga (1601–1666), a sinovi Luj XIV i Filip I, vojvoda Orleanski.
Porodično stablo uredi
16. Fransoa, grof Vendoma | ||||||||||||||||
8. Charles de Bourbon, Duke of Vendôme | ||||||||||||||||
17. Marie de Luxembourg | ||||||||||||||||
4. Antonio Burbonski | ||||||||||||||||
18. René of Alençon | ||||||||||||||||
9. Françoise of Alençon | ||||||||||||||||
19. Margaret of Lorraine | ||||||||||||||||
2. Anri IV | ||||||||||||||||
20. Huan III od Navare | ||||||||||||||||
10. Enrike II od Navare | ||||||||||||||||
21. Katarina od Navare | ||||||||||||||||
5. Huana III od Navare | ||||||||||||||||
22. Šarl od Orleana, grof od Angulema | ||||||||||||||||
11. Margarita od Navare | ||||||||||||||||
23. Lujza od Savoje | ||||||||||||||||
1. Luj XIII | ||||||||||||||||
24. Giovanni dalle Bande Nere | ||||||||||||||||
12. Kozimo I Mediči | ||||||||||||||||
25. Marija Salvijati | ||||||||||||||||
6. Frančesko I Mediči | ||||||||||||||||
26. Pedro Álvarez de Toledo | ||||||||||||||||
13. Eleonora di Toledo | ||||||||||||||||
27. Maria Osorio | ||||||||||||||||
3. Marija Mediči | ||||||||||||||||
28. Filip I od Kastilje | ||||||||||||||||
14. Ferdinand I, car Svetog rimskog carstva | ||||||||||||||||
29. Huana od Kastilje | ||||||||||||||||
7. Johana od Austrije | ||||||||||||||||
30. Vladislav II Jagelonac Mlađi | ||||||||||||||||
15. Ana od Češke i Ugarske | ||||||||||||||||
31. Ana od Foa-Kandala | ||||||||||||||||
Reference uredi
- ^ Petitfils 2008, str. 849.
Literatura uredi
- Petitfils, Jean-Christian (2008). Louis XIII. Perrin.
- Blanchard, Jean-Vincent, Éminence: Cardinal Richelieu and the Rise of France (2011) New York: Walker & Company. . ISBN 978-0-8027-1704-7. Tekst „pages” ignorisan (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - Howell, James "Louis XIII" English historiographer Royal 1661–1666
- Huxley, Aldous. "The Devils of Loudun" (1952). The trial of Urbain Grandier, priest of the town who was tortured and burned at the stake in 1634
- Knecht, Robert, Renaissance France, genealogies, Baumgartner, genealogical tables
- Willis, Daniel A. (comp). The Descendants of Louis XIII (1999). Clearfield