Maleševo (Golubac)

Maleševo je naselje u Srbiji u opštini Golubac u Braničevskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 226 stanovnika.

Maleševo
Ulica u Maleševu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBraničevski
OpštinaGolubac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 226
Geografske karakteristike
Koordinate44° 37′ 11″ S; 21° 36′ 17″ I / 44.619833° S; 21.604666° I / 44.619833; 21.604666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina149 m
Maleševo na karti Srbije
Maleševo
Maleševo
Maleševo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj012
Registarska oznakaPO
Stara kuća Milana Gajića

Ovde se nalazi spomenik kulture Stara kuća Milana Gajića u Maleševu.

Demografija uredi

U naselju Maleševo živi 227 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,7 godina (39,3 kod muškaraca i 43,8 kod žena). U naselju ima 76 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,83.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.


Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka



Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 508
1953. 497
1961. 481
1971. 441
1981. 413
1991. 378 334
2002. 291 344
2011. 226
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[2]
Srbi
  
279 95,87%
Rumuni
  
5 1,71%
Vlasi
  
5 1,71%
Ukrajinci
  
1 0,34%
Makedonci
  
1 0,34%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Legende uredi

Prema stanovnicima Maleševa, selo je dobilo naziv po Milošu Obiliću. Po verovanju stanovnika, Miloš je poreklom iz ovog kraja. U selu postoji čak i njegovo kupatilo, od koga je danas ostala samo kada, isklesana u kamenu, koja je poznata pod nazivom "Miloševa kada". Stanovnici sela veruju da je Miloš pre nego što je otišao na Kosovo u boj, prekinuo izgradnju crkve u blizini sela i sakrio svo svoje blago na tom mestu. Crkva postoji i dan danas i nosi naziv Manastir Tuman. Ne zna se gde se blago nalazi, veruje se da su deo blaga odneli Turci a da je drugi deo sakriven u okolini sela.

Po pričanju starijih stanovnika sela, u ataru sela postoji mesto pod nazivom "Ajdučina". Tu su se u vreme Turske vladavine nad Srbijom u periodu od XIV do XIX veka skrivali hajduci i krili svoje blago koje su oteli od Turaka. To mesto se i dan danas tako naziva i ima dosta znatiželjnika iz sela i okoline koji znaju za tu priču i koji neumorno pokušavaju da nađu to blago.

U blizini sela, na putu do manastira Tuman, postoji mesto koje se u narodu naziva " Rasinsko groblje ". Meštani sela koji imaju njive u blizini tog mesta, svake godine pri obrađivanju tih poljoprivrednih parcela, nalaze delove kostiju, za koje se veruje da su ljudskog porekla, jer po predanju tu je postojalo groblje naroda pod imenom Rasini po kome je i dobilo ime.

U blizini sela, postoji jedno brdo pokriveno gustom šumom. Stanovnici sela kažu da su tamo živele Vile (mitologija). Vile su bile poput veštica, i kažu da bi ubile svakog ko bi kročio na njihovu teritoriju. Vile nisu bile nalik onima iz bajki, već su bile zla stvorenja, koja su svojom pesmom mamile zalutale seljake i potom ih ubijale. Pojedini stanovnici se i dan danas plaše tog mesta i kažu da kada se prođe pored šume, može se čuti čudan i jeziv zvuk.

Reference uredi

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi