Marija Dolina

Херој Совјетског Савеза

Marija Ivanovna Dolina (ukr. Марія Іванівна Доліна, rus. Мария Ивановна Долина; 18. decembar 1922 — 3. mart 2010) je bila sovjetski pilot, kao i zamenik i vršilac dužnosti komandanta 125. gardijskog ponirućeg bombarderskog puka "Marina M. Raskova" "Borisov".[2] Tokom Drugog svetskog rata borila se uglavnom u sastavu 1. baltičkog fronta. 18. avgusta 1945. godine proglašena je za heroja Sovjetskog Saveza.[1]

marija ivanovna dolina
Lični podaci
Datum rođenja(1922-12-18)18. decembar 1922.
Mesto rođenjaŠarovka, Omska oblast,  Ruska SFSR
Datum smrti3. mart 2010.(2010-03-03) (87 god.)
Mesto smrtiKijev, Ukrajina
Profesijainstruktor letenja
Delovanje
Učešće u ratovimaVeliki otadžbinski rat
SlužbaSovjetsko ratno vazduhoplovstvo
Heroj
Heroj SSSR od18. avgusta 1945.[1]

Odlikovanja
sovjetska odlikovanja:
Heroj Sovjetskog Saveza
Heroj Sovjetskog Saveza
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave

Biografija uredi

Detinjstvo i mladost uredi

Dolina je rođena u selu Šarovka, u distriktu Poltava, u Omskoj oblasti, u Sibiru,[2] u porodici ukrajinskog seljaka, kao najstarija od desetoro dece.[3][4] Nakon što je njen otac izgubio nogu u Ruskom građanskom ratu, Marija i njena porodica su se 1934. godine vratili u Ukrajinu.[3] Zbog toga što je njen otac bio invalid, Dolina je morala da se brine o porodici, zbog čega je napustila školu i počela da radi u fabrici.[3] Uprkos protivljenju svoje majke,[3] Marija se prijavila za obuku u letačkom klubu paramilitarne organizacije Osovjakim, da bi 1940. godine diplomirala na Keršonskoj školi letenja,[2][3] a zatim je nastavila obuku u vojnoj letačkoj školi u Engelsu. Pre nemačke invazije 22. juna 1941. godine, radila je kao instruktor letenja u letačkom klubu u Dnjepropetrovsku i Mikolaivu.[2]

Drugi svetski rat uredi

 
Dvomotorni bombarder Petljakov Pe-2 na kakvom je letela Marija Dolina.

U julu 1941. godine stupila je u vojnu službu. Prvobitno je letela na avionu za vezu, dvokrilcu Polikarpov Po-2, održavajući vezu između pešadijskih jedinica.[2] Kasnije je postala član posade dvomotornog bombardera srednjeg dometa Petljakov Pe-2, u 587. ponirućem bombarderskom puku.

Dolina, koja je sebe opisala kao "impulsivnu i preterano nestrpljivu", uprkos tome postala je jedan od najboljih pilota u svojoj jedinici, koja je u toku rata nagrađena za zasluge u borbi, počasnim nazivom "gardijska" i preimenovana je u 125. gardijski ponirući bombarderski put "M. M. Raskova" "Borisov".[5]

Dana 2. juna 1943. godine Dolinin avion je pogođen iznad Kubana neprijateljskom vatrom sa zemlje, pre nego što je stigao do svoje mete, zbog čega je jedan motor otkazao, a avion se zapalio. Njena lovačka pratnja se udaljila goneći neprijateljske lovce, ali je Dolina ipak nastavila sama da leti u oštećenom avionu i izvršila je bombarderski zadatak. Na povratku, njen avion bez lovačke zaštite napalo je šest nemačkih lovaca, 2 Fv-190 i četiri Me-109. U borbi koja je usledila, njena posada oborila je jedan Fv-190 i jedan Me-109. Dolina je uspela da izvrši prinudno sletanje na trbuh, nakon čega se njen avion zapalio. Strelac, koji je bio ranjen u nogu, uspeo je da iz aviona u plamenu izvuče Dolinu i njenog navigatora Galinu Džinkovskaju. Prilikom prinudnog sletanja Dolina je povredila kičmu zbog čega je sledećih mesec dana provela u bolnici na lečenju.[6]

Sveukupno Dolina je obavila 72 misije bombardujući neprijateljska skladišta municije, utvrđene tačke, tenkove, artiljeriju, železničke i vodne puteve i pružajući podršku sovjetskim trupama na zemlji.[7] Tokom svoje letačke karijere postigla je tri vazdušne pobede i izbacila je 45 t bombi na neprijateljske položaje.[6]

Posle rata uredi

Posle rata Dolina je nastavila službu u Sovjetskom ratnom vazduhoplovstvu kao zamenik komandanta bombarderskog puka. Živela je u gradu Šijauliaj (danas u Litvaniji), a zatim u Rigi (danas u Letoniji), gde je radila za Centralni komitet Komunističke partije Letonije, sve do 1975. godine.[4] Udavala se dva puta i to za bivše avio mehaničare Sovjetskog ratnog vazduhoplovstva. Nakon smrti njenog prvog muža 1977. godine udala se za saborca iz njenog nekadašnjeg puka.[3] Dolina je od 1983. godine, pa sve do svoje smrti živela u Kijevu, u Ukrajini.[4][8]

Na pedesetu godišnjicu završetka Drugog svetskog rata Dolinu je ukrajinski predsednik Leonid Kučma unapredio u čin majora, a gradonačelnik Kijeva Leonid Kosakivski dodelio joj je zvanje počasnog građanina grada Kijeva,[9] dok je jedna škola u Kijevu ponela njeno ime.

2009. godine učestvovala u pobedničkoj paradi koja je održana na Dan pobede 9. maja, u Kijevu.[10]

Marija Dolina umrla je 3. marta 2010. godine u Kijevu, u 87 godini života.[11]

Odlikovanja i nagrade uredi

  Heroj Sovjetskog Saveza (18. avgust 1945)
  Orden Lenjina
  Orden Crvene zastave, dva puta
  Orden Patriotskog rata, I klase
  Medalja za hrabrost
  Medalja "Za odbranu Staljingrada"
  Medalja "Za odbranu Kavkaza"
  Medalja "Za pobedu nad Nemačkom u Velikom otadžbinskom ratu 1941-45"

Reference uredi

Literatura uredi

Dalje štivo uredi

  • Prыžok iz plameni. (V nebe frontovom; M., 1971). (jezik: ruski)

Spoljašnje veze uredi