Milka Bosnić
Milka Mika Bosnić (Vrtoče, kod Drvara, 1928 — Drvar, 25. maj 1944) bila je članica Saveza komunističke omladine Jugoslavije, koja je ubijena od strane nemačkih vojnika tokom Desanta na Drvar, a kasnije proglašena za narodnog heroja Jugoslavije.
milka bosnić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1928. |
Mesto rođenja | Vrtoče, kod Drvara, Kraljevina SHS |
Datum smrti | 25. maj 1944.15/16 god.) ( |
Mesto smrti | Drvar, ND Hrvatska |
Profesija | učenica |
Delovanje | |
Član SKOJ od | 1944. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Heroj | |
Narodni heroj od | 17. maja 1974. |
Biografija uredi
Rođena je 1928. godine u selu Vrtoče kod Drvara.[1] Majka Jelica i otac Pera imali su još tri ćerke i tri sina. Mika je pred rat završila osnovnu školu. Išla je u prvi razred građanske škole.
Posle ustanka, iako još dete, Mika se priključila drvarskoj komunističkoj i antifašističkoj omladini. Učestvovala je u prikupljanju hrane i odeće za Narodnooslobodilačku vojsku, čišćenju grada, previjanju ranjenika i pisanju i lepljenju parola. Pred nemački desant na Drvar primljena je u članstvo Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i postala je kurir u Komandi mesta.
Neposredno pre desanta na Drvar, 25. maja 1944. godine, u Drvaru je formirana tenkovska četa Prvog proleterskog korpusa. Ona je izvodila vežbe u okolini Drvara, tako da su Drvarčani poznavali partizanske tenkove i njihovu posadu.
U toku borbe protiv nemačkih padobranaca jedan partizanski tenk našao se u opasnosti da ga nemačka vojska uništi. U tenku su bili Dragoslav Radosavljević Soća, komesar tenkovske čete, vozač Spaso Đurašković i nišandžija Jelača. U jednom trenutku, nemački vojnici su na tenk nabacili ćebe, tako da je vozaču bio zaklonjen vidik. Svi članovi posade tenka bili su ranjeni i pretila je opasnost da budu zarobljeni. U tom trenutku su pored tenka prolazili zarobljeni Drvarčani koje su sprovodili nemački vojnici. Među njima bila je i šesnaestogodišnja Milka Bosnić. Uviđajući opasnost u kojoj se našla posada tenka, Milka je iskočila iz kolone zarobljenika, pritrčala tenku i zbacila ćebe. Ranjenom vozaču ponovo se otvorio vidik, pokrenuo je tenk i nastavio borbu. Razbesneli nemački vojnici, kojima je plen tako iznenada izmakao, okomili su se na devojčicu i sasekli je bajonetima. Ubili su još mnogo Drvarčana, među njima i Milkinu majku Jelicu i brata Zdravka.
Milkin drugi brat, Đorđe, ubijen je nekoliko dana kasnije. Otac Pero je umro godinu pre Desanta, od tifusa, zajedno s najmlađom ćerkom Radmilom. Od brojne porodice, preživele su dve Milkine sestre, Dušanka i Dobrila, kao i njihov šestogodišnji brat Vlado. Dušanka je i sama bila izvedena na streljanje, ali je samo teško ranjena. Uspela je da se izvuče iz gomile leševa, i sa tavana obližnje kuće je posmatrala kako joj nemački vojnici ubijaju sestru Milku.
U Drvaru, pored Muzeja „25. maj 1944.“, stoje i danas ostaci partizanskog tenka.
Ukazom predsednika SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita 17. maja 1974. proglašena je za narodnog heroja.[2][3]
Kasarna Oružanih snaga BiH na Manjači nosi njeno ime.
Reference uredi
- ^ Narodni heroji 1 1982, str. 102.
- ^ „Službeni list SFRJ 60/74” (PDF). slvesnik.com.mk. 28. 11. 1974. str. 1852.
- ^ Narodni heroji 1 1982, str. 103.
Literatura uredi
- Bijelić, Krste (1980). Heroine Jugoslavije. Zagreb: Spektar. COBISS.SR 49275399
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48700167