Miljko Vitezović (Bjeloperica, 1. avgust 1951Beograd, 4. maj 2024) bio je srpski muzičar i kompozitor narodne muzike.

Miljko Vitezović
Lični podaci
Datum rođenja(1951-08-01)1. avgust 1951.
Mesto rođenjaBjeloperica, Kosjerić, SFR Jugoslavija
Datum smrti4. maj 2024.(2024-05-04) (72 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Muzički rad
Aktivni period1968—2024

Biografija

uredi

Miljko Vitezović rođen je 1. avgusta 1951. godine u selu Bjeloperici, opština Kosjerić, u Srbiji. Od oca Selimira i majke Miljke (Mila) Vitezović. Mila Vitezović bila je aktivna u pevačkom društvu „Tubićanke”, sa tim pevačkim društvom nastupala je na brojnim manifestacijama i koncertima u Sava centru u Beogradu. Interesovanje za muziku pokazao je već u ranom detinjstvu, inspirisan tradicionalnim srpskim pesmama koje je slušao od svoje bake Jaglike. Jaglika je pevala na narodnim zborovima i ostalim prigodama u lokalnoj zajednici; neke od tih pesama su: „Gde ćeš biti lepa Kejo”, „Višnjičica rod rodila”, „Gorom pjeva mladi Radivoje”, „Noć, tamna noć”, „Kreće se lađa francuska”.

Nakon što je naučio osnove muzike od svojih roditelja, Miljko je počeo da nastupa na lokalnim manifestacijama i skupovima, stičući reputaciju talentovanog mladog pevača.

Bio je učenik čuvenog Mije Krnjevca.

Svirao je harmoniku i komponovao pesme a kasnije je i sam postao učitelj harmonike.

Solmizaciju je učio kod profesorke Dubravke Nešović.

Prvi javni nastup imao je sa 15 godina na amaterskim susretima sela.

Profesionalna karijera

uredi

Tokom svoje karijere komponovao je i snimio brojne pesme koje su postale hitovi, kao što su „Ej da mi je rujnom zorom”, „Od Visoke pa sve do Rudara”, „Oj Srbijo majko ti si naše srce”, „Kuršumlijske slave”, „Oj Kosovo, dušo srpska”, „Oj Vojvodo Mišiću”, „Večiti mlađoženja”.

Njegovi albumi su postali popularni širom Srbije, a postao je poznat po svojoj autentičnoj interpretaciji narodne muzike.

Početkom devedesetih godina, snimio je prve trajne snimke izvornih pesama. Poseban album je snimljen za Radio Beograd pod nazivom: „Najlepše izvorne pesme”

Neke od tih pesama su: „Sa Ovčara i Kablara”,Pogledaj de mala moja”, „Koja gora Ivo” , „U ovoj kući se kaže: Domaćine, Bog pomaže”, „Oj livado, rosna travo” , „Tri livade nigde lada nema”, „Čaj goro lane moje”, „Oj moja ružo rumena”.

Kao kompozitor narodnih pesama služio se literaturom naših značajnih književnika; Tako su nastale pesme: „Oj na ove duge noći”, „Tekla voda Tekelija”, „Igrali se mladi momci sve dva i dva”, „Gazi, gazi devojčice” - tekstovi Vuk Karadžić i „Strepnja” - pesma Desanke Maksimović; kao i dve pesme koje su interpretirane u duhu staroslovenskog pojanja (etno baza): „Srpske slave” i „Čudotvorac Sveti Vasilije Ostroški”.

Bio je član je udruženja muzičara narodne i zabavne muzike Čubura od 01.01.1968. godine. Imao je status umetnika a 2006. godine dobio je i status istaknutog estradnog umetnika.

Nagrade i priznanja

uredi

Tokom svoje karijere dobio je brojne nagrade i priznanja za svoj doprinos srpskoj muzičkoj sceni, uključujući:

Lični život i nasleđe

uredi

Pored svoje uspešne muzičke karijere, bio je posvećen i svojoj porodici i zajednici.

Na nosačima zvuka izdao je ukupno 24 albuma. Tokom dugogodišnje karijere, uglavnom je dobijao pozitivne kritike koje su mu bile podsticaj za dalji rad i napredak u stvaralaštvu.

Njegova muzika ostavila je dubok uticaj na srpsku kulturu i ostaje popularna i danas.

Miljko Vitezović preminuo je 4. maja 2024. godine, ali njegova muzika i dalje živi kroz generacije i ostaje važan deo srpske muzičke baštine.

Iza sebe ostavio je preko 1000 autorskih dela.

Spoljašnje veze

uredi