Muzej ugljarstva

музеј који се налази у Деспотовцу

Muzej ugljarstva je tehnički muzej, nastao 1980. godine u Senjskom Rudniku, naseljenom mestu na teritoriji opštine Despotovac, adaptacijom zgrade starog centralnog magacina Senjskog rudnika. Prikazuje predmete i istoriju Senjskog rudnika. Izloženi predmeti datiraju od antike do današnjih dana.[1][2] Muzej ugljarstva je sastavni deo Javnog preduzeće za podzemnu eksploataciju uglja „Rembas” Resavica.

Muzej ugljarstva
Osnivanje1980.
LokacijaSenjski Rudnik, Despotovac
Srbija
Veb-sajtZvanični veb-sajt
Aleksandrov potkop

Postavka uredi

Stalna postavka Muzeja sastavljena je od zbirki antičkog i srednjovekovnog kopačkog alata, rudarskih lampi, mernih jamskih instrumenta, alata za rudarsko bušenje, maketa i modela, rudarskih mašina za otkopavanje uglja, prostog ručnog kopačkog alata, rudarskih uniformi i kostima, ordenja i medalja, buradi za vodu, rudarsko-geoloških karti, fotografija, arhivske građe, umetničkih dela i etnološke zbirke.[3][4]

Od 2005. godine sastavni deo muzejske postavke čini i rudarski lift odnosno parna mašina za prevoz ljudi i materijala. Ova parna mašina je konstrusana 1872. godine u fabrici „Jozef Kereši” u Gracu u Austriji. Od 1874. godine je radila u rudniku Vrdnik, a posle prodora vode i potapanja te jame 1922. godine, mašina je prenešena u Senjski Rudnik, gde i danas radi. Karakteristika ove mašine je u tome što ona kao pokretačku snagu koristi vodenu paru, a centralna osovina sadrži drvene zupce. Ova parna mašina je jedina tog tipa u Evropi koja je permanentno u funkciji i spušta rudare na dubinu od 150 metara.[5]

Stalne postavke Muzeja su:

  • Zgrada starog magacina adaptirana je 1980. godine i od tada se koristi kao izložbeni prostor Muzeja ugljarstva, koji prezentuje predmete i istoriju Senjskog Rudnika i ostalih rudnika uglja sa podzemnom eksploatacijom koji se nalaze u sastavu JP PEU Resavica. Izloženi predmeti datiraju od antike do današnjih dana.
  • Mašinska radionica sagrađena je 1922. godine za potrebe rudnika. Danas predstavlja zanimljiv i živopisan deo muzejskog kompleksa Muzeja ugljarstva. Svaka od četiri prostorije mašinske radionice predstavlja jednu interesantnu postavku iz života rudara.
U prvoj prostoriji je predstavljen društveni život rudara između dva svetska rata. Godine 1930. u Senjskom Rudniku osnovano je Sokolsko društvo u okviru koga su osnivane različite sekcije počevši od više sportskih klubova, preko muzičkih i glumačkih sekcija, do aktiva žena i drugih udruženja. Izložbu autentičnih fotografija koje prikazuju taj segment iz života rudara možete pogledati u nekadašnjoj stolarskoj radionici.
Druga prostorija, nekadašnji priručni magacin, danas oslikava domaćinstvo rudara iz prve polovine 20. veka. Tu se može videti kako i čime su rudarske kuće bile opremljene, kao i jedan mali deo postavke koji nas vraća u prvu osnovnu školu Senjskog Rudnika koja je osnovana davne 1896. godine.
Prostoriju mašinske radionice danas je zamenila postavka koji nosi naziv „Žene u rudnicima uglja nekad i sad”. Ova postavka s razlogom nosi epitet najdirljivije postavke u muzeju. Postavka koja bi još mogla da nosi i naziv „rudarske suze, krv i znoj iz oka ženskog bića” nas vodi od kraja 19. veka, od jedne tihe domaćice, supruge i majke, do današnje moderne žene, žene rudara koja rame uz rame sa muškarcima zarađuje svoj hleb sa sedam kora duboko u utrobi zemlje.
Poslednja, ali ne najmanje važna prostorija mašinske radionice je stara kovačnica sa dve originalne kovačke vatre koje su i danas u funkciji. Postavka u potpunosti rekonstruiše nekadašnji izgled kovačnice i posetioce upoznaje sa načinom rada najboljih majstora kovača koji su svoj zanat pekli baš u ovoj radionici.
  • Aleksandrov potkop i
  • Parna mašina je svojevrsni rudarski lift za prevoz ljudi i materijala jame Senjski Rudnik. Ova parna mašina je konstruisana 1872. godine u fabrici Jozef Kereši u Gracu u Austriji. Od 1874. godine je radila u rudniku Vrdnik a posle prodora vode i potapanja te jame 1922. godine ona je prenešena u Senjski Rudnik gde je namontirana i gde i danas radi. Karakteristika ove mašine je u tome što ona kao pokretačku snagu koristi vodenu paru a centralna osovina sadrži drvene zupce koji se prave u mašinskoj radionici u samom Senjskom Rudniku od suvog grabovog drveta. Ova parna mašina je jedina tog tipa u Evropi koja je permanentno u funkciji do današnjeg dana apsolutno je sigurna i bezbedna za prevoz radnika i može da radi bez obzira imalo električne energije ili nemalo tako da rudari u svakom trenutku mogu potpuno bezbedno da idu u jamu i da iz nje izađu. Ovaj rudarski lift spušta rudare na dubinu od 150 metara.

Foto arhiva uredi

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ „Muzej ugljarstva Senjski Rudnik”. Muzeji Srbije. Pristupljeno 18. 3. 2023. 
  2. ^ „Posetite Muzej ugljarstva u Senjskom rudniku, jedinstveno kulturno dobro”. Srbiju volimo. Pristupljeno 18. 3. 2023. 
  3. ^ „Muzej ugljarstva Senjski Rudnik”. Turistički vodič Srbije. Pristupljeno 18. 3. 2023. 
  4. ^ „muzej ugljarstva”. CentralMedia. Pristupljeno 18. 3. 2023. 
  5. ^ „Muzeji Srbije”. 

Spoljašnje veze uredi