Narodna skupština u Jamnici

Narodna skupština u Jamnici ili Jamnička skupština je prva Skupština ustaničkih vođa tokom Ustanka u Bosni, a održana je na pravoslavni Božić 1876. u srpskoj školi u selu Jamnica[a], kod Dvora na Uni, na Baniji, održana u cilju definisanja samog toka ustanka, kao i biranja ustaničkih vođa.

Zgrada Osnovne škole u Jamnici

Istorijska podloga uredi

Nakon izbijanja ustanka u Hercegovini, poznatog pod nazivom Nevesinjska puška, narod samoorganizovano otpočinje ustanak širokih razmjera i u ostalim krajevima Bosne i Hercegovine. Ustanak u Bosni, tačnije u Bosanskoj Krajini počinje nešto kasnije od hercegovačkog, i nije došlo do usklađivanja ustaničkih dejstava u ova dva kraja. U pripremama Ustanka u Bosni se ističu Vaso Vidović, Simo i Jovo Bilbija, Spasoje Babić i Vaso Pelagić.

Po planu je valjalo prvo osloboditi sela kod Kozare, Prosare i Motajice, zatim napasti komunikacije i blokirati savske gradove, a kasnije zauzeti Banju Luku. Plan je predvidio početak ustanka za 18. avgust 1875. Plan su Turcima odali zatvoreni sveštenici u Prijedoru pa ovi pojačavaju pritisak na narod. Zato seljaci iz Dvorišta, Čitluka, Petrinje, Bačvana, Pobrđana i Tavije napadaju 15. avgusta redife u Dvorištima. Ustanak je tada šire prihvaćen a vođa postaje Ostoja Kormanoš.

Pripreme za skupštinu uredi

S obzirom da se ustanak počeo razvijati u raznim krajevima, postao je vojno i politički nepovezan, pa se prvenstveno zbog ovog razloga nakon nekoliko mjeseci javila potreba za organizovanje i sazivanje zajedničke skupštine ustanika, na kojoj je trebalo uskladiti akcije i izabrati vođe ustanka. Srbija je ostala neutralna i neodlučna, po pitanju pomoći bosansko-hercegovačkim ustanicima, pa su oni zbog toga tražili veću podršku Crne Gore, i srpskog naroda u Monarhiji i Rusiji. Neodlučno držanje službene Srbije, je išlo na ruku knezu Petru Karađorđeviću, koji se od samog početka pridružio ustanicima, a čiji je uticaj sve više rastao. Svi ovi razlozi doveli su do sazivanja ustaničke skupštine na pravoslavni Božić 1875. godine u selu Jamnica.[1]

Tok skupštine uredi

Skupština je organizovana u zgradi srpske škole u Jamnici, a prisustvovalo joj je oko 80 ustaničkih predstavnika iz cijele Krajine, kao i razni predstavnici odbora za pomoć ustanicima. Od Glavnog odbora za pomoć ustanicima iz Nove Gradiške Skupštini su prisustvovali: Jovo Biblija, Spasoje Babić i Vaso Vidović. Prisutni su bili i odborski povjerenici: Vaso Pelagić i Simo Bilbija, kao i Vasa Toskić, član Glavnog odbora za pomoć ustanicima iz Beograda. Skupštinom je predsjedavao zagrebački trgovac i potpredsjednik zagrebačkog Odbora za pomoć ustanicima Ilija Guteša[2], koji je pod pseudonimom Eduardo Albini još 60–tih godina djelovao kao agent srbijanske Vlade u Hrvatskoj.[3] On je i 1873, dakle, pred sam ustanak, bio povjerenik srbijanske vlade za Hrvatsku.[4] Osim Ilije Guteše na Skupštini su najviše govorili: Vaso Pelagić, Vaso Vidović i Simo Bilbija.[5] Petar Mrkonjić, prvi put se u ustanku predstavio pravim imenom, kao Petar Karađorđević [2]. Skupštinski dnevni red sastojao se od nekoliko tačaka: držanje prema objavljenim portinim reformama, nastavku borbe, smirivanju stranačkih strasti i stvaranju jedinstvenog fronta. Odlučeno je da se reformni fermani odbace i da se ustanak produži tokom cijele zime. Skupština je uputila i jednu predstavku stranim silama, kao i proglas upućen "muslimanskoj braći",od kojih se traži da se pridruže Srbima u borbi protiv Osmanlija. Nakon žestoke svađe, koja je mogla da se pretvori u oružani obračun, dinastički spor razrješen je tako što se većina ustaničkih vođa (obrenovićevci) negativno odredila prema učešću Petra Mrkonjića u ustanku, zaključivši da njegovo prisustvo smeta daljim ratnim operacijama[6].

Braćo, vama je poznato da nam Srbija, Crna Gora i Hrvatska pomaže, i da je to za našu stvar velika pomoć, ali ako gospodin ostane među nama to može lako biti da ćemo biti lišeni sve te pomoći.[7]

— Ilija Guteša

Skupštinska većina je glasanjem odlučila da u roku od osam dana Petar Karađorđević napusti ustaničko područje. Vasa Toskić u jednom izvještaju objašnjava razloge sukoba na Skupštini. Sve su se čete bile složile, da kada Srbija uđe u rat ustanici odmah proglase sjedinjenje sa Srbijom, sa knjazom Milanom Obrenovićem na čelu. Spor je nastao kada je Petar Karađorđević, upitan da li će poštovati ovu odluku, odgovorio potvrdno, uz uslov da srpska vojska pređe Drinu i uđe u Bosnu. Nastao je žamor i uslijedile su mu prijetnje smrću, ukoliko bude radio protiv ovog plana.

Pokoravam se zaključku skupštine, ali mi ne možete zabraniti da se kao Srbin i običan četnik borim za oslobođenje Bosne. Niko nije uzeo srpstvo i rodoljublje.[8]

— Petar Karađorđević

Pored ostalih jedna od najznačajnijih odluka skupštine u Jamnici bilo je obrazovanje ustaničkog rukovodećeg tijela takozvane Provizorne vlade. Slovenac Miroslav Hubmajer zvani Crni, izabran je za komandanta ustaničke vojske. Donijeta je odluka o budućem jačem srpskom jedinstvu u Bosni. Za naredni period, pored tri manja napada, predviđeno je da se izvrši napad i zauzimanje Kostajnice[6]. Na skupštini je takođe odlučeno i da se ne prihvate sultanske reforme, jer iako su one predstavljale napredak i dokaz dobre volje divana stambolskog, ustanici su smatrali da će se reformisanje skršiti na otporu i fanatizmu muslimanskog stanovništva u Bosni.[9]

Vidi još uredi


-
Narodne skupštine tokom
Ustanka u Bosni (1875-1878)

Napomene uredi

  1. ^ Selo je do 1948. nosilo ime Jamnica, kada je promijenjeno u Javnica.

Reference uredi

  1. ^ Pavličević 1973, str. 133.
  2. ^ a b Čubrilović 1930, str. 128.
  3. ^ Vojvodić 1994, str. 42.
  4. ^ Vojvodić 1994, str. 86.
  5. ^ Krasić 1884, str. 85.
  6. ^ a b Čubrilović 1930, str. 129.
  7. ^ Živojinović 1994, str. 134.
  8. ^ Banjac 1929, str. 15.
  9. ^ Ivić 2006, str. 54.

Literatura uredi

  • Pavličević, Dragutin (1973). Odjek bosanskog ustanka (1875-1878) u sjevernoj Hrvatskoj. Zagreb. 
  • Čubrilović, Vaso (1930). Bosanski ustanak 1875-1878. Beograd. 
  • Vojvodić, Vaso (1994). U duhu Garašaninovih ideja. Beograd. 
  • Krasić, Vladimir (1884). Ustanak u Bosni 1875-1878, građa za noviju srpsku istoriju rata za oslobođenje. Novi Sad. 
  • Živojinović, Dragoljub (1994). Kralj Petar Karađorđević, 1. Beograd. 
  • Banjac, Đorđe (1929). Kralj Petar u Bosanskoj Krajini. Beograd. 
  • Ivić, Aleksa (2006). Banja Luka Fragmenti iz istorije Bosanskog ustanka 1875. i 1876. god. Banja Luka. 

Spoljašnje veze uredi