Nižnjebakanskaja
Nižnjebakanskaja (rus. Нижнебаканская) naseljeno je mesto ruralnog tipa (stanica) na jugu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u zapadnom delu Krasnodarske pokrajine i administrativno pripada njenom Krimskom rejonu.
Nižnjebakanskaja Nižnebakanskaя | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Južni FO |
Pokrajina | Krasnodarska |
Rejon | Krimski rejon |
Osnovan | 1862. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2010. | 8.277 |
— gustina | 165,54 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 51′ 57″ S; 37° 52′ 01″ I / 44.865829° S; 37.867075° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 79 m |
Površina | 50 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 353365, 353366 |
Pozivni broj | +7 86131 |
OKATO kod | 03 225 812 001 |
OKTMO kod | 03 625 412 101 |
Prema podacima nacionalne statističke službe RF za 2010, stanica je imala 8.277 stanovnika i bila je treće po veličini naselje u pripadajućem rejonu.
Geografija
urediStanica Nižnjebakanskaja se nalazi u zapadnom delu Krasnodarske pokrajine, na severnoj podgorini Velikog Kavkaza, u kotlini kroz čiji centralni deo protiče reka Bakanka, pritoka Adaguma.
Stanica leži na oko 10 km jugozapadno od rejonskog centra, grada Krimska, odnosno na oko 95 kilometara jugozapadno od pokrajinske prestonice Krasnodara. Kroz naselje prolazi magistralni drum i železnička pruga koja spaja gradove Krimsk i Novorosijsk.
Istorija
urediSavremeno naselje osnovano je 1862. godine i razvilo se na mestu na kom je tri godine ranije − 1859 − podignut kozački vojni logor.[1] Po podacima od 1. jula 1862. u naselju je živelo 286 stanovnika, uglavnom preseljenika iz severnih stanica, Novodžerelijevske, Kisljakovske i Novokorsunske.
Administrativni status stanice obnavlja 1888. godine (privremeno ukinut 1871), iste godine kroz naselje prolazi i železnica koja je povezivala Jekaterinodar (današnji Krasnodar) sa Novorosijskom. Jedan kratak period (1934−1938) stanica je služila kao administrativni centar novouspostavljenog Grčkog nacionalnog rejona. U februaru 1958. administrativno je unapređena u rang varošice i taj status je zadržala sve do 2001. kada je vraćeno prvobitno administrativno zvanje.
U julu 2012. stanicu je zahvatila velika bujična poplava, nakon što se reka Bakanka zbog obilnih kiša izlila iz korita. Tom prilikom je pričinjena velika materijalna šteta, a nekoliko osoba je smrtno sradalo.
Demografija
urediPrema podacima sa popisa stanovništva 2010. u selu je živelo 8.277 stanovnika.
2002. | 2010. |
---|---|
8.538[2] | 8.277[3] |
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Азаренкова А. С., Бондарь И.Ю., Вертышева Н. С. Основные административно-территориальные преобразования на Кубани (1793-1985 гг.). — Краснодар: Краснодарское книжное издательство, 1986. — С. 240. — 395 с.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.