ORA Crni vrh je prva radna akcija i smatra se ratnom. Tokom zime 1945. godine, 1.630 omladinaca iz više okruga Srbije, okupljenih u 10 brigada, odnosno 15 radnih bataljona, iako nedovoljno obučeni za hladne dane u planini, na Crnom vrhu, kod Bora, po jakoj, ciči zimi (do -30°C), stalno zasipani snežnom vejavicom, nasekli su i otpremili do Beograda, 20.000 kubnih metara ogrevnog drveta za beogradske bolnice pune ranjenika, za hladne škole i druge ustanove, kao i za nezbrinute porodice. Od 15. januara do 22. aprila 1945, od Crnog vrha do Bora, Moravska i Zaječarska brigada izgradile su, uz pomoć jedinog stručnog lica Milana Rodića, prugu dužine 12,5 km kojom su odpremana drva. Komandant radne akcije bio je Voja Vucelić tada radnik i sekretar VI beogradskog rejonskog komiteta SKOJ-a, kasnije političar i član Republičkog izvršnog veća[1].

Polazak brigadira na seču Crni vrh, 17. januar 1945, Beogradska železnička stanica
Poziv na radnu akciju.
„Drvoseča“ novine prve čete II bataljona, prve beogradske radne brigade.
„Mladi goroseča“ list omladinskih radnih jedinica Crni vrh.
Note i tekst brigadirske pesme „Marš Crnog vrha.
Marš radnih brigada Nemanjinom ulicom po povratku sa akcije 2. aprila 45.
Potpis komandanta akcije Voje Vucelića.

Organizacija akcije uredi

Na inicijativu Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Srbiju da se organizuju omladinske brigade za seču drva na Rudniku i Homoljskim planinama — Crnom vrhu, formirani su radni bataljoni po bivšim okruzima Srbije: u Beogradu, Zaječaru, Kragujevcu, Nišu, Leskovcu, Prokuplju, Svetozarevu, Požarevcu i drugim mestima. Komanda grada Beograda je, u dogovoru sa rukovodstvom omladine, pristupila organizovanju i pripremanju brigada. Za komandanta brigade imenovan je Voja Vucelić, za zamenika komandanta Mića Pavlović, a za komesara Voja Rašković. Brigadu su sačinjavali omladiici iz I, III, IV, V, XI, XII i XIII rejona grada i brojala je oko 90 omladinaca. Rukovodstvo brigade uspelo je, uz pomoć Komande grada Beograda i mesnih rukovodstava SKOJ-a i USAOS-a, da opremi brigadu potrebnim alatom, obućom i ćebadima[1].

Iako su radne formacije bile formirane krajem decembra 1944. godine, priprema radilišta, a naročito smeštajnog prostora je kasnila, pa su poslate specijalizovane čete sastavljene od raznih profila stručnih omladinaca koji su ubrzali pripremne radove. Akcija je počela u prvoj dekadi januara, a završena aprila 1945. godine. Izvođena je na strmim terenima bez gotovo ikakve mehanizacije i zaprege. Osnovni alati bili su sekira, testera, kramp i lopata, a i toga nije bilo dovoljno. Radno iskustvo brigadira bilo je skromno, smeštajni i ostali uslovi takođe. Tokom akcije završena je i pruga Bor-Crni vrh u dužini od 12,6 km, isečeno je i izvučeno iz šume preko 20.000 m³ drvne mase i zasađeno oko 20.000 jelovih sadnica na mestima seča.

Već u početku brigadiri su se susretali sa brojnim poteškoćama. Beogradski bataljon je putovao do radilišta više od 10 dana. Vozovi su saobraćali od jednog do drugog porušenog mosta, a putovalo se furgonima. Od Bora do Crnog vrha sledila je maršruta od 25 km. Bataljon je krenuo put Crnog vrha uveče po vejavici samo da bi što pre stigao na radilište. Zavejani putevi učinili su da bataljon zaluta i rasturi se u nekoliko grupa. U logor su brigadisti stigli sutradan popodne, promrzli i bolesni. Iako je prvi susret sa zadatkom bio neprijatan i bolan, gotovo niko se nije demoralisao i obeshrabrio.

Radovi su otpočeli u kratkim razmacima na tri mesta, na gradnji pruge Bor-Crni vrh, na izvlačenju ranije posečene drvne mase i seči drva. Prvi radni dani nisu bili laki naročito za mladiće i devojke iz gradova, jer su bili nenaviknuti na teže fizičke radove pa se radni učinak na pruzi merio metrima, a pred kraj radova postavljeno je 696 m u jednom danu. Prvih dana brigadir je izvlačio kubni metar drveta, a kasnije posle mesec dana 4-5 m³. Snabdevanje i dopremanje hrane bilo je otežano (bilo je dana kad je jelo spremano bez soli), oprema i alat sve amortizovaniji, a radovi sve intenzivniji. Štab seče je nekoliko puta zabranjivao izlazak na radilište zbog hladnoće i otežanih uslova rada, ali malo je ko poštovao te odluke. Pošto je obuća i odeća dela omladinaca bila nepodobna za niske temperature, često je polovina nekih četa išla na rad pre, a druga posle podne. Dok su jedni radili drugi su u logoru obavljali ostale zadatke čete: pomagali u kuhinji, uređivali barake i prostor oko njih, slušali predavanja, uređivali zidne novine itd. Iako su radni uslovi bili teški a mlade brigadirske ruke nevešte i nenaviknute na ovu vrstu poslova, niko nije teže nastradao. Deviza je bila: Izvrši zadatak, sačuvaj sebe, čuvaj alat i imovinu koja služi svima.

Ambulanta je imala nekoliko kreveta bez druge opreme, a od lekova samo aspirin. Ambilantu je vodio jedan bolničar sa nekoliko priučenih bolničarki. Bila je organizovana i protivpožarna i stražarska služba[2].

Akcijaška glasila uredi

Tokom akcije izlazila su dva glasila: „Drvoseča“ koji je bio je glasilo - novine prve čete II bataljona, prve beogradske radne brigade, da bi se kasnije pojavio i „Mladi goroseča list omladinskih radnih jedinica Crni vrh“.

„Drvoseča“ je rađen ručno u nekoliko primeraka „pod indigo“, a prvi broj (a verovatno i poslednji?) izašao je 21. januara u Paraćinu. U njemu pišu: Milorad Dželebdžić, Milan Stefanović, Dobrivoje Matorkić, Jelica Mirković, Vlada Bunjac, Milica Klokočar, Danilo Danilović, Mika Milivojević, Nebojša Grbić, Milojko Veselinović i drugi. Na Crnom vrhu prerastao je u zidne novine.

Mladi goroseča“ štampan je nešto unapređenije: tekstovi su kucani ćiriličnom pisaćom mašinom na matricama za geštetner, a ilustracije i naslovi grebanjem matrice i ručnom doradom svakog primerka.

Marš Crnog vrha uredi

Saznanje da su ratne i radne napore mladih uvek pratili i podsticali različiti umetnički izrazi, dovelo je do želje da se i ovaj napor mladih ovekoveči pesmom, himnom ili maršem. O tome se danima razgovaralo i razmišljalo. Himnu je za jednu noć napisala i komponovala grupa brigadira. Tekst su sastavili: Olga Laković, Nebojša Grbić, Živojin Matić i Danilo Danilović, a komponovao je Nebojša Grbić. Izdvojivši se u prostoriju ambulante tekst su relativno lako i brzo savladali. Daleko teže, međutim, bilo je komponovati i muzički izraziti ove stihove, tim više što nisu poznavali tehniku komponovanja. Kad je himna konačno završena počelo je uvežbavanje da bi ujutru svi pred strojem za dizanje zastave, otpevali iznenađenim, obradovanim i zahvalnim drugovima[2].

  Марш Црног врха 
 Низ снежне падине Црног врха
 Ступа омладина радна,
 Да радом помогне народу своме,
 Изврши дела славна.
 Рефрен:
 Напред за народ, напред за Тита,
 Ми радимо за нов, бољи живот
 Дрва сечемо, песма се ори
 Радом, песмом земљу подижемо
 Подносимо тешкоће, зиму, незгоде
 Препреке прелазимо све.
 И снажимо младе мишиће своје,
 За проблеме велике.
 Рефрен
 Овај рад ствара младе ударнике,
 Славне хероје рада.
 С песмом идемо, с песмом радимо,
 Титова војска млада.
 Рефрен

Sećanja i jubileji uredi

 
Skup brigadira na proslavi dana akcije, Crni vrh 1. april 1961.
 
Značka povodom 35. godišnjice akcije.
 
Izložba posvećena radnim akcijama u holu Narodne biblioteke Srbije u Noći muzeja 2013.

Proslava 25. godišnjice uredi

U prisustvu velikog broja nekadašnjih brigadista i ostalih gostiju, u Boru je proslavljena prva omladinska radna akcija u Srbiji. Na prigodnoj akademiji održanoj 4. aprila uveče u bioskopu „Zvezda“ u Boru, članovi Doma omladine iz Beograda izveli su recital „Molim Partiju da me primi u svoje redove“. Tokom pre podneva održana je smotra omladinskih radnih brigada i učesnika crnovrške akcije[3].

Noć obnove i izgradnje uredi

U okviru Noći muzeja 2013. godine u Narodnoj biblioteci Srbije održana je izložba posvećena radnim akcijama, gde je centralno mesto posvećeno crnovrškoj akciji sa izloženim fotografijama i sačuvanim originalnim eksponatima. Hor „Ekvilibrijum” je otvorio svoj nastup Maršom Crnog vrha. [4]

Proslava 69. godišnjice uredi

Na sajtu Medija centra Bor, 1. april 2014. najavljuje se skup starih i novih akacijaša na Crnom vrhu oko podne. Kraj spomenika crnovrškim herojima rada naći će se i jedini preostali brigadir iz te zimske 1945, iz borskog kraja, Dragutin Čorboloković. On je bio u Zaječarskoj brigadi kojom je komandovao Negotinac, Jovan Žikić. Stići će na Crni vrh i dvojica Negotinaca Čorbolokovićevih crnovrških „drvoseča“, kao i verni nastavljači ove tradicije iz Požarevca, Beograda, Zaječara, Negotina, Niša… U borskom Domu kulture predviđena je svečana akademija sa prigodnim govorom i sećanjima na akcijaške dane „Crnog vrha 45“. [5]

Reference uredi

  1. ^ a b U slobodnom Beogradu do konačne pobede
  2. ^ a b Voja Vucelić (1969): Omladinska radna akcija na Crnom vrhu. Godišnjak grada Beograda, Knj. XVI:149-155
  3. ^ Čukić R. (1970): Ponovo odjekuje crnovrška pesma. Politika 6. april 1970.
  4. ^ „Noć obnove i izgradnje / 2013 / Naslovna - Noć muzeja[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 16. 12. 2014. g. Pristupljeno 16. 12. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  5. ^ „Sajt Medija centra Bor”. Arhivirano iz originala 16. 12. 2014. g. Pristupljeno 16. 12. 2014. 

Vidi još uredi