Olovo-sulfid je jedinjenje olova i sumpora opšte formule PbS. Oksidacioni broj olova u ovom jedinjenju je +2, a sumpora -2.

Olovo sulfid
kristalna rešetka
Nazivi
Drugi nazivi
olovo(II) sulfid
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.013.861
  • InChI=1S/Pb.S DaY
    Ključ: XCAUINMIESBTBL-UHFFFAOYSA-N DaY
  • [Pb]=S
Svojstva
PbS
Molarna masa 239,28 g/mol
Gustina 7700 kg/m3
Tačka topljenja 1390 K
Tačka ključanja 1281°C
Rastvorljivost u vodi nerastvoran
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
Reference infokutije
galenit

Nalaženje uredi

Olovo-sulfid se u prirodi javlja kao mineral galenit čiji kockasti kristali imaju sjaj poput metalnog olova.[1]

Dobijanje uredi

Nastaje:

Osobine uredi

Olovosulfid se ne rastvara u vodi, niti u alkalnim hidroksidima i alkalnim sulfidima. Uz ključalu razblaženu azotnu kiselinu gradi se olovo-nitrat i sumpor. Koncentrovana azotna kiselina ga pretvara u olovo-sulfat usled oksidacije sumpora u sumpornu kiselinu.[1]

Sintetički dobijen olovo-sulfid se topi na 1114 °C, dok se galenit topi na nešto nižoj temperaturi. Počinje da sublimuje na 950 °C u vakuumu ili u struji nekog inertnog gasa, gradeći male kockaste kristale. Kada se zagreva na vazduhu gradi olovo-sulfat.[1]

Značaj uredi

U analitičkoj hemiji taloženje olovo-sulfida dejstvom vodonik-sulfida na olovo-acetat je dokazna reakcija za prisustvo vodonik-sulfida.[2]

Galenit je glavna ruda za dobijanje olova.[3]

Izvori uredi

  1. ^ a b v g Parkes, G. D. & Fil, D. 1973. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga. Beograd.
  2. ^ Rajković M. B. i saradnici, 1993. Analitička hemija. Savremena administracija. Beograd.
  3. ^ Sims, R. F. & saradnici, 1989. Stene i minerali. Vuk Karadžić. Beograd.

Spoljašnje veze uredi