Palagruža (ostrvo)

Palagruža je pučinski arhipelag od desetak bliskih ostrva i ostrvaca nasred Jadranskog mora, 68 nautičkih milja južno od Splita, na hrvatskom dijelu Jadrana. Nalazi se u opštini Komiža, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Palagruža

Vela Palagruža i svetionik
Palagruža
Geografija
Koordinate	42° 23′ 05″ S; 16° 15′ 16″ I
Arhipelag	Južnodalmatinska grupa ostrva
Administracija
Hrvatska
Najveći grad	Komiža

Sastoji se od glavnog ostrva Vela Palagruža sa svjetionikom, koje je visoko 92 m, dugo 1400 i široko 300 m. Jugoistočno u blizini je klisurasto ostrvo Mala Palagruža visoko 51 m i oko njega na jugoistoku strmo ostrvo Kamik, pa na istoku veće klisurasto ostrvo Tarmuntona (29 m) i istočnije od ovog ostrvce Pupak. Sjeverno od M. Palagruže još je ostrvce Kunj i jugozapadno niska ostrvca Baba i Gaće. 3 mi (4,8 km) od Palagruže daleko na jugoistoku je niže ostrvce Galijula (11 m), na kojem leži najjužnija tačka Hrvatske, a oko nje su izmjereni najveći olujni talasi Jadrana visoki do 9 m.

Vela Palagruža je uski klisurasti greben u smjeru istok-zapad, većinom s nedostupnim strmim obalama i dvije manje pješčane uvale, Zola na jugu i Stara Voza na sjeverozapadu. Na zapadu završava rtom Kapić, a na istoku rtom Mondefust. Na klisurastoj Maloj Palagruži je jedina dostupna uvala sa žalom Medvidina na istočnoj obali, dok su ostala stjenovita i visoka ostrva teško dostupna.

Geološki, Velika Palagruža čini vrh podpovršinskog kompleksa - jedinstven i intrigantan sklop stijena različite starosti, od trijasa (oko 220 mil. g.), preko miocena (oko 10 mil. g.) do kvartara (recentne tvorevine).

Ekološki je Palagruža jedinstveno ostrvo u Hrvatskoj zbog najblaže klime i najmanjih padavina, prosječno tek oko 270 mm godišnje, uglavnom bez mraza. Zato je uz susjedno ostrvo Sušac, Palagruža jedini dio Hrvatske gdje obilno i samoniklo raste prava suptropska vegetacija ljetopadnog grmlja (južni tip restinga) koje samo za vlažne zime nosi lišće te pupi i cvate najesen, a ljeti je potpuno golo (tj. obrnuto nego na kontinentu zimi). Slična suptropska vegetacija se nalazi tek na južnom Sredozemlju, npr. Malta, Sinaj, polupustinje Izraela i Palestine i sjeverne obale Afrike.

Među južnim dalmatinskim ostrvima, Palagruža je najbogatije ostrvo rijetkim biljnim endemima: palagruška kupusina (Brassica botteri), palagruška zečina (Centaurea friderici), palagruška preslica (Muscari speciosum), pučinski vranjemil (Limonium diomedeum), Ornithogalum visianicum, itd.

Arheološki nalazi dokazuju da je Palagruža bila naseljena još od postglacijala pre nekih 9.000 godina, a u srednjem vijeku tu je bio manastir čije su ruševine na srednjem delu ostrva i sada vidljive. Na Palagruži danas stalno borave svjetioničari firme Plovput. Povremeni stanovnici su komiški ribari koji na tom području ribare još od 14. vijeka.

Palagruža je nekad bila jedna od najizdašnijih pozicija za izlov male plave ribe (srdela, inćun). Danas se plava riba i dalje lovi, ali u manjim količinama, a ribari se na tom području uglavnom bave izlovom jastoga i bijele (oborite) ribe.

Literatura

• M. Hodžić: Palagruža - jadranski dragulj (zbornik). Matica hrvatska, Kaštela 1996.
• http://www.geologia-croatica.hr/ojs/index.php/GC/article/viewFile/GC.2009.07/65