Портал:Crna Gora/Biografija 30

Patrijarh srpski Varnava
Patrijarh srpski Varnava

Patrijarh srpski Varnava (svetovno Petar Rosić; Pljevlja, 29. avgust/10. septembar 1880Beograd, 23. jul 1937) je bio 40. patrijarh Srpske pravoslavne crkve

Za vreme turske uprave u Staroj Srbiji mitropolit je stekao naročitih zasluga na buđenju i jačanju srpske nacionalne svesti u borbi s bugarskom i grčkom propagandom. Po završetku Balkanskih ratova i oslobođenju Južne Srbije, a naročito po odlasku egzarhijskih episkopa (1913.), Varnava je upravljao i Bitoljskom i Ohridskom eparhijom, kao i jednim delom Strumičke eparhije, gde je uredio celu Srpsku crkvu u južnim krajevima proširene države. U Prvom svetskom ratu je morao da napusti Južnu Srbiju, gde je zajedno sa srpskim narodom i vojskom prešao preko Albanije na Krf. Posle rata, po želji srpske vlade, je otišao je u Rusiju, u diplomatsku misiju. Kada je 1920. uspostavljena jedinstvena Srpska patrijaršija, Varnava je 17. novembra 1920. izabran za mitropolita skopskog. Za patrijarha Srpske pravoslavne crkve izabran je 12. aprila 1930. godine.

Varnava Rosić postao je u tridesetoj godini života episkop, u četrdesetoj mitropolit, a u pedesetoj patrijarh. Na čelu SPC bio je samo sedam godina, od 1930. do 1937. godine.

Kralj Aleksandar I Karađorđević kao da nije znao za njegove reči: „Nisam dovoljno poslušan da bih bio zapovednik“, pa je verovao da je u Varnavi dobio poslušnog patrijarha, koji će crkvu učiniti servilnim slugom države kako je to bio običaj u Srbiji. Umesto toga, Varnava je od rascepkane SPC u šest raznih zakonodavnih, administrativnih, finansijskih i jerarhijskih područja, novim Ustavom crkve i strogim pravilima ustrojio SPC na moderan način i uspeo da je odvoji od države. Tokom te reorganizacije formirane su dve nove eparhije, Zagrebačka i Mukačevska, tako da je u sastav Srpske crkve ulazilo ukupno 27 eparhija, sa vikarnom Skadarskom eparhijom u Albaniji.

Varnava je živeo u teška i nesigurna vremena dolaska nacista na vlast u Nemačkoj, ubistva kralja Aleksandra i Španskog građanskog rata. Pokazao se postojanim i čvrstim, naročito prilikom pokušaja stvaranja konkordata između Vatikana i Kraljevine Jugoslavije. Bio je nepopustljiv, ne zato što je načelno bio protiv konkordata, nego zato što je smatrao da taj sporazum favorizuje katoličku i islamsku veroispovest na račun drugih verskih zajednica u Jugoslaviji. Preminuo je iznenada i misteriozno u 57. godini života u Beogradu, 23. jula 1937.