Prusi

Балтичка племена

Prusi (nem. Pruzzen or Prußen; lat. Pruteni; litv. Prūši; let. Prūsai; polj. Prusowie), ponekad Stari Prusi ili Baltički Prusi, grupni je naziv za baltička plemena, koja su do srednjeg vijeka živjela između ušća Visle i Njemena. Poznati su od rimskog doba kada su sa Rimljanima trgovali ćilibarom. Tacit ih spominje pod imenom Aestui, a u izvorima iz 9. i 10. vijeka se navode pod imenima Bruzi, Brusi, Pruzzi, Prusai i Prutheni..

Baltska plemena oko godine 1200.

Istorija Brandenburga i Pruske
Sjeverna marka
do 12. vijeka
Prusi
do 13. vijeka
Markgrofovija Brandenburg
1157–1618 (1806)
Tevtonski vitezovi
1224–1525
Prusko vojvodstvo
1525–1618
Kraljevska Pruska
1466–1772
Brandenburg-Pruska
1618–1701
Prusko kraljevstvo
1701–1918
Slobodna Država Pruska
1918–1947
Klajpedska oblast
(Litvanija)
1920–1939 / 1945–present
Brandenburg
(Njemačka)
1947–1952 / 1990–danas
Povraćene zemlje
(Poljska)
1918/1945–danas
Kalinjingradska oblast
(Rusija)
1945–danas

Arheološki nalazi na tom području sugerišu srodnost njihove kulture sa kulturom Litvanaca i Slovena. Živjeli su u plemenskim zajednicima i manjim naseljima bez čvrstih veza. Njihovu zemlju je u 13. vijeku kao feud dobio njemački Tevtonski viteški red (krstaši); dio od poljskih vladara, dio od rimsko-njemačkog cara Fridriha II (1226) pod uslovom Pruse preobrate na hrišćanstvo. Tevtonci su 1230. godine počeli osvajati njihovu zemlju. Prusi su 1260. digli ustanak te su se sve do 1283. odupirali osvajačima. Na kraju su pokoreni; većina Prusa je tada ubijena, ostatak prisilno pokršten. Zemlju su počeli kolonizovati njemački doseljenici, pa su se Prusi asimilirali i izumrli kao narod.

Staropruski jezik uredi

Staropruski jezik, koji se govorio na području Istočne Pruske, izumro je na kraju 17. vijeka, te ga je u potpunosti zamijenio njemački. Srodan je danas postojećem letonskom i litvanskom jeziku i spada u baltičku porodicu indoevropskih jezika. Poznat je iz nekoliko dokumenata: Elbinškog rječnika, koji spominje 802 riječi, a koji je nastao u 14. vijeku, njegovog prijepisa iz 15. vijeka, rječnika koji je napisao dominikanac Simon Grunau, dva prevoda katehizma iz 1545. godine i prevoda Luterovog Enchiridiona iz 1561.

Izvori uredi

  • Opća enciklopedija JLZ, VI, Nih-Raš, 666-667, Zagreb (1980)

Spoljašnje veze uredi