Ramzan Ahmatovič Kadirov (čeč. Къадири Ахьмадан кIант Рамзан, rus. Рамзан Ахматович Кадыров) je ruski državnik i političar, lider Čečenske Republike, član Biroa Vrhovnog saveta političke stranke Jedinstvene Rusije, Heroj Ruske Federacije (od 2004. godine). Sin je prvog predsednika Čečenije u sastavu Rusije, Ahmada Kadirova. Vlasnik je i predsednik FK Tereka iz Groznog.

Ramzan Kadirov
Kadirov 2018.
Lični podaci
Datum rođenja(1976-10-05)5. oktobar 1976.(47 god.)
Mesto rođenjaCentaroj, SSSR
Državljanstvorusko
NarodnostČečen
Religijasunitski islam
UniverzitetMahačkalinski institut biznisa i prava
Profesijapravnik
Porodica
SupružnikMedni Musaevna Kadirov
Decasinovi: Ahmad, Adam i Zelihman
ćerke: Ajšat, Karina, Hedi, Tabarik i Ašura
Politička karijera
Politička
stranka
Jedinstvena Rusija
Čin
general-pukovnik
15. februar 2007.
PrethodnikAli Alhanov

Potpis

Tokom Prvog rata u Čečeniji učestvovao je u vojnim operacijama protiv federalnih snaga, dok je tokom Drugog rata prešao na stranu savezne vlade.

Kadirov je bio i šef službe bezbednosti u Čečeniji, tadašnjeg premijera Čečenije. Od 2007. godine, obavlja funkciju predsednika (lidera) ove Republike, u sastavu Ruske Federacije.[1] Obavljajući dužnosti u vojsci i obaveštajnim službama, stekao je čin general-potpukovnika.[2] Za vreme rata u Ukrajini, tokom bitke za Marijupolj gde je lično nadgledao čečenske trupe, 5. oktobra 2022., Putin mu je dodelio čin general-pukovnika.[3]

Biografija uredi

Mladost uredi

Ramzan Kadirov rođen je 5. oktobra 1976. godine u selu Centaroj, u Kurčalojevskom rejonu, Čečeno-Ingušetske AR, RSFSR, Sovjetski Savez. On je bio drugi sin u porodici Ahmada Kadirova[4] i njegovo najmlađe dete. Njegov stariji brat bio je Zelimhan Kadirov (1974 - 31. maj 2004), a ima i dve starije sestre, Zargan (rođena 1971) i Zulu (rođena 1972). Kadirovi pripadaju jednoj od najvećih čečenskih klanova - Benoj.

Osnovnu i srednju školu (1992) Kadirov je završio u svom rodnom selu.[5]

Nakon izbijanja Prvog čečenskog rata 1994. godine, Kadirov se zajedno sa ocem priključuje redovima separatista u Čečeniji i borio protiv ruskih snaga. Nakon ovog rata, Kadirov je od 1996. godine, radio kao asistent i lični telohranitelj svog oca Ahmad-Hadži Kadirova, koji je bio muftija Ičkerije. Ahmad-Hadži Kadirov bio je jedan od vođa separatističkog i anti-ruskog pokreta u Čečeniji, koji je protiv Rusije proglasio džihad.

Ulazak u javne službe RF uredi

U jesen 1999. godine, Ramzan i njegov otac, se odupiru narastajućem uticaju vehabizma među Čečenima i staju na stranu federalne vlade iz Moskve. Godine 2000, Ahmad Kadirov postaje šef privremene uprave Čečenije.[6] Za to vreme, njegov sin Ramzan Kadirov, u periodu 2000-2002, obavlja dužnost inspektora za komunikacije pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Ruske Federacije, čija je funkcija uključivala i zaštitu objekata državnih organa i bezbednost najviših čelnika unutrašnjih poslova Čečenije. Od maja 2002. do februara 2004. godine on preuzima komandnu funkciju ovog organa.

Nakon smrti njegovog oca, 10. maja 2004. godine, Ramzan Kadirov je imenovan za prvog zamenika premijera Čečenske Republike.[7] Obavljajući ovu funkciju, Kadirov će se konačno obračunati sa ostacima militanata koji su vršili teror nad Čečenima lojalnim saveznim organima države. U jednoj takvoj akciji u septembru 2004. godine, Kadirov je bio teško ranjen. Međutim, ova funkcija će mu omogućiti i to da se bliže sprijatelji sa predsednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom.

Premijer Čečenske Republike (2005—2007) uredi

Nakon što je 18. novembra 2005. godine, tadašnji premijer Čečenije Sergej Abramov teško povređen u saobraćajnoj nesreći, istog dana na njegovo mesto je imenovan Ramzan Kadirov za vršioca dužnosti predsednika vlade ove republike. U januaru 2006. godine, Kadirov je postao predsednik vladine Komisije za borbu protiv trgovine drogom u Čečeniji, a 9. februara 2006. i Sekretar regionalnog ogranka stranke Jedinstvena Rusija.[7]

Premijerska funkcija Kadirova obeležena je vraćanjem mira u ovom delu Kavkaza, kao i njegovim ličnim sukobom sa dotadašnjim predsednikom Čečenske Republike Alu Alhanovim.[8][9]

Predsednik Čečenske Republike (2007—2011) uredi

 
Kadirov i Vladimir Putin 2008. god.

Nakon pomenutog sukoba, 15. februara 2007. godine, Alhanov podnosi ostavku, koja je prihvaćena od strane predsednika Vladimira Putina. Istovremeno, Putin potpisuje ukaz o imenovanju Ramzan Kadirova na mesto vršioca dužnosti predsednika Republike. Par dana kasnije, 1. marta predsednik Putin je nominovao Kadirova čečenskom parlamentu, a nominaciju je podržalo 56 od 58 članova oba doma ovog parlamenta, čime je Kadirov i zvanično postao predsednik Čečenske Republike.

Nakon preuzimanja funkcije predsednika, Kadirov se još odlučnije upušta u eliminaciju terorističkih grupa u Čečeniji. Iako se nakon ovih akcija situacija u Republici stabilizovala, mnoge grupe za zaštitu ljudskih prava da ga optužuju za ozbiljna kršenja raznih humanitarnih prava.[10]

Ramzan Kadirov, nastavlja unutrašnju politiku svoga oca. Tok njegove vladavine obeležen je velikom izgradnjom i obnovom infrastrukture u Čečeniji, a koja je omogućena uglavnom zbog velikih subvencija iz federalnog budžeta. Druga karakteristika vladavine Kadirova je islamizacija Republike[11]. Kadirov često govori u prilog šerijatskim zakonima ili posebnim (islamskim) pravilima. U vreme njegovog predsedništva, u Groznom je otvorena džamija Srce Čečenije, kao i Ruski islamski univerzitet. Njegovi nastupi u medijima, predstavljaju ga kao duboko religioznu osobu, a više puta je davao i javnu podršku Čečenskom sufizmu, nasuprot radikalnog islamskog selefizma.

Zbog svoje politike, Kadirov je više puta bio meta atentata, a najgori je izvršen 23. oktobra 2009. godine. Dana 12. avgusta, 2010. Kadirov je Skupštini Čečenije uputio zahtev tražeći promenu imena najvišeg funkcionera Čečenije. U objašnjenju stoji da u jednoj državi treba da bude samo jedan predsednik.[12]

Lider Čečenske Republike (2011—) uredi

 
Ramzan Kadirov na Direktnoj vezi sa Vladimirom Putinom 17. aprila 2014. g.

Tadašnji predsednik Rusije Dmitrij Medvedev, je 28. februara 2011. godine dostavio čečenskom parlamentu ponovnu kandidaturu Kadirova za predsednika ove Republike, s tim da se od ovog dana ta funkcija naziva lider (glava) Čečenske Republike. Dana 5. marta iste godine, ovaj predlog je jednoglasno usvojen u Čečenskom parlamentu.[13]

Drugi mandat Ramzana Kadirova na čelu Čečenije obeležen je daljim razvojem i ekonomskim jačanjem Republike. Međutim njegovi kritičari smatraju da je ovaj razvoj posledica finansijskih investicija saveznih organa Ruske Federacije. Tako list Njujork Tajms iz 2011. iznosi tvrdnju da se čak 90% budžeta Čečenije obrazuje investicijama federalne vlade iz Moskve.[14] Budžet Čečenije za 2015. godinu iznosio je rekordnih 57 milijardi rubalja. Više od 20 milijardi rubalja prihoda obezbeđena je u vidu subvencija savezne vlade.[15] Drugi bitan izvor sredstava se zasniva na regionalnom javnom fondu pod nazivom Heroj Rusije Ahmat Kadirov, čiji je Čečenija član od 2004. godine, a koji se finansira kroz različite humanitarne projekte i programe izgradnje Republike. Člavni finansijeri projekata su čečenski preduzetnici[16] izvan matične republike, kao i sredstva nastala umanjenjem plata službenika republike.[15] Sredstva su u najvećoj meri usmerena u cilju zbrinjavanja žrtava prethodnih čečenskih ratova.

Na izborima za federalnu Dumu koji su održani u decembru 2011. Kadirov je ponovo bio nosilac liste partije „Jedinstvena Rusija”, koja je zadobila poverenje više od 99% glasača.[17] Izbori u Čečeniji su i ovaj put kao i ranije bili u znaku visokog odziva i apsolutne pobede vladajuće stranke. Na predsedničkim izborima 2012. godine, Vladimir Putin je u Čečeniji dobio 99,73% glasova, uz izlaznost od 99,59% punoletnih građana ove republike.[18][19][20] Kritičari ovakvog stanja ocenjuju da je ovo posledica despotske vladavine Kadirova, priznajući da svoje utiske ne baziraju direktno sa terena, pravdajući se zabrinutošću za vlastitu bezbednost.

Kao reakcija na opšterusku politiku ističe se Kadirova bezrezervna podrška prisjedinjenju Krima Rusiji 2014. godine,[21][22] te optužbe ukrajinskih zvaničnika da je odgovoran za slanje odreda čečenskih dobrovoljaca na strani proruskih separatista.[23] Zbog ovih optužbi, Evropska unija je 2014. Kadirova uvrstila na spisak lica kojima su uvedene sankcije u vidu zabrane ulaska u Uniju.[23][24] Iste godine, 6. decembra, Služba bezbednosti Ukrajine je otvorila krivični postupak protiv Kadirova optužujući ga za terorizam u Ukrajini.[25][26]

Nakon isteka drugog mandata lidera republike, 25. marta 2016. Ramzan Kadirov je dekretom od strane predsednika Rusije Vladimira Putina imenovan za vršioca dužnosti šefa Čečenije.[27]

Reference uredi

  1. ^ LENTA.RU: Ramzan Kadыrov, Glava Čečenskoй Respubliki
  2. ^ „Putin prisvoil Kadыrovu zvanie general-leйtenanta”. ura.news. Pristupljeno 28. 3. 2022. 
  3. ^ „Vlasti Čečni soobщili o prisvoenii Kadыrovu zvaniя general-leйtenanta”. rbc.ru. Pristupljeno 28. 3. 2022. 
  4. ^ Rečkalov, V. (1. 6. 2004). „Umer staršiй sыn Ahmata Kadыrova Zelimhan”. Izvestija. Arhivirano iz originala 22. 03. 2013. g. Pristupljeno 9. 3. 2013. 
  5. ^ Ramzan Kadыrov. Biografiя // RIA Novosti, 16 fevralя 2007
  6. ^ Itogi: Živet takoй parenь Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. mart 2012)
  7. ^ a b Ria Novosti: Ramzan Kadыrov. Biografiя
  8. ^ Komersant.ru: Pricelьnoe anketirovanie
  9. ^ Ekspert Onlajn: Hvatka Kadыrova Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. april 2014)
  10. ^ U.S. Department of State: U.S. Relations With Russia Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. januar 2008)
  11. ^ omersant.ru: Režim ožidaniй
  12. ^ Grozny Inform: R. Kadыrov: «V Rossii dolžen bыtь tolьko odin prezident»
  13. ^ Ekspert Onlajn: Vtoroй srok Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. april 2014)
  14. ^ The New York Times: Schwirtz, M. Russian Anger Grows Over Chechnya Subsidies (jezik: engleski)
  15. ^ a b Tumanov, G. (1. 6. 2015). „Rabota na vznos”. Kommersantъ. Pristupljeno 6. 6. 2015. 
  16. ^ Kavkazskiй zateйnik: Dobrolюbov, F. [1] 2011. (jezik: ruski)
  17. ^ Suhov, I. (4. 12. 2007). „Plan Kadыrova”. Vremя novosteй. Pristupljeno 14. 5. 2015. 
  18. ^ Kramer, A. (5. 3. 2012). „At Chechnya Polling Station, Votes for Putin Exceed the Rolls”. The New York Times. Pristupljeno 14. 5. 2015. 
  19. ^ Grove, T. (21. 12. 2011). „Analysis: Chechnya: How did Putin's party win 99 percent?”. Reuters. Arhivirano iz originala 18. 5. 2015. g. Pristupljeno 14. 5. 2015. 
  20. ^ Soboleva, A. (5. 3. 2012). „Čečnя edinodušno vыbrala prezidentom Vladimira Putina”. Komsomolьskaя pravda. Pristupljeno 14. 5. 2015. 
  21. ^ Kazenin, K. (29. 9. 2014). „Kak ukrainskiй krizis pomog Ramzanu Kadыrovu”. Forbes Russia. Pristupljeno 4. 10. 2014. 
  22. ^ „Bюlletenь PC «Memorial» o situacii na Severnom Kavkaze letom 2014 goda”. Pravozaщitnый centr «Memorial». 30. 9. 2014. Arhivirano iz originala 6. 10. 2014. g. Pristupljeno 4. 10. 2014. 
  23. ^ a b „UPDATE 5-EU edges to economic sanctions on Russia but narrows scope”. Reuters. 26. 7. 2014. Arhivirano iz originala 6. 10. 2014. g. Pristupljeno 27. 7. 2014. 
  24. ^ UKAZ PREZIDENTA UKRAЇNI № 549/2015
  25. ^ „Kadыrov poručil zaderžatь i dostavitь v Čečnю troih deputatov Verhovnoй radы”. TASS. 5. 12. 2014. Arhivirano iz originala 14. 12. 2014. g. Pristupljeno 16. 12. 2014. 
  26. ^ „Protiv Kadыrova na Ukraine zavedeno delo, soobщil sovetnik SBU”. RIA Novosti. 6. 12. 2014. Pristupljeno 16. 12. 2014. 
  27. ^ http://kremlin.ru/events/president/news/51568

Spoljašnje veze uredi