Ribnjak je veštački izgrađena ili prilagođena vodena površina namenjena za uzgoj ribe, koja se po potrebi može prazniti ili puniti vodom. Može se smatrati poljoprivrednim zemljištem koje je pokriveno vodom, a na kojem se stvara određena biomasa. Ta biomasa sastoji se od fitoplanktona, zooplanktona, makrofita i faune bentosa. U sistemu kopnenih voda ribnjaci zauzimaju posebno mesto, jer su pod većim uticajem čoveka nego bilo koji drugi tip kopnenih voda.[1]

Bazeni u ribnjaku
Zatvoreni bazen za mrešćenje
Toplovodni ili šaranski ibnjak u Lukinom selu pored Ečke
Hladnovodni ribnjak za uzgoj pastrmke u Volkoviji, Severna Makedonija

Voda ribnjaka može da bude slatka ili slana. Obezbeđena infrastruktura ribnjaka za punjenje i pretapanje vode osigurava potpunu ispražnjenje jezera za vreme ribolova. Tokom proizvodnje, ribnjak se veštački đubri.

Uzgoj ribe u ribnjacima regulisan je Zakonom o zaštiti i održivom korišćenju ribljeg fonda.[2]

Klasifikacija ribnjaka uredi

Ribnjaci se obično dele prema vrstama riba koje se u njima uzgajaju, i to na:

  • hladnovodne, uglavnom za uzgoj salmonida i
  • toplovodne ili šaranske ribnjake, u kojima se uzgaja šaran kao glavna riba.

Tip ribnjaka određuju klimatski uslovi i kvalitet vode. Oni određuju i specifičnost tehnološkog procesa i kompleks ribarsko-tehničkih i intenzifikacijskih mera koji osiguravaju postizanje maksimalno mogućih prinosa. Pri tome je posebno važna mobilizacija svih mogućnosti za povećanje i iskorišćavanje prirodne prehrambene baze ribnjaka. Neophodno je osigurati optimalnu sredinu za život riba povoljnim hidrohemijskim stanjem, regulisanjem i racionalnim iskorišćavanjem biološkog kružnog toka materije u vodi.

Ribnjaci se takođe mogu podeliti i prema nameni, i to na:

  • ekonomske ribnjake,
  • sportsko-rekreativne ribnjake,[1]
  • ukrasne ribnjake.

Sportsko-rekreativno ribarstvo pruža veliki potencijal u oblasti sportsko-rekreativnog turizma.[3]

 
Ukrasni (vrtni) ribnjak

Ukrasni ribnjaci uredi

 
Koi šarani u ukrasnom ribnjaku
 
Ukrasni ribnjak kao turistička atrakcija

Ukrasni ili vrtni ribnjaci nisu isto što i klasični mali ribnjaci. Namena im nije ista, a i koncepcija održavanja biološke ravnoteže vode u ribnjaku se razlikuje. Pre svega, u vrtnim ribnjacima se drže ukrasne (tzv. zlatne) ribe, kao što su koi šarani, ali i karaši (japanke, zlatne ribice i sl.), ukrasni linjaci, crvenperke i sl. Ipak, globalno najpoznatije i najzastupljenije vrste su koi šaran i zlatna ribica. Koi je u stvari obični šaran, samo regresivnom, pažljivom selekcijom stvoren ukrasni soj u drevnom Japanu. Zlatna ribica je nastala na isti način, u drevnoj Kini, od babuške (srebrnog karaša). Ove ribe žive na otvorenom prostoru tokom cele godine i dobro podnose zimu.

Postoje dva koncepta ukrasnog ribnjaka:

  • U prvom slučaju ukrasne ribe se drže tokom cele godine u ribnjaku. Bitno je da je dubina vode preko 1,5 m, da bi se obezbedilo uspešno prezimljavanje.
  • U drugoj varijanti ribnjak se prazni u jesen, a ribe izlovljavaju i premeštaju u velike akvarijume ili bačve u zatvorenom, od hladnoće zaštićenom prostoru.

Ukrasni ribnjaci mogu biti koncipirani sa naglaskom na držanje riba, bez velikih ulaganja u estetiku samog ribnjaka ili sa naglaskom na estetiku, kada se pažljivo uređuje bazen zajedno sa ribama i biljkama. Takođe, može da se formira i ukrasni ribnjak sa izrazitim naglaskom na vodeno bilje i pratećim, minimalnim nasadom riba.

U klasičnim mini ribnjacima biološka ravnoteža se postiže razvojem zdravog fitoplanktona, gde dolazi do zamućenja vode u blago zelenu boju vode, što je znak biološki zdrave sredine. U takvoj sredini prisutne ribe se osećaju dobro i ostaju zdrave. Kod ukrasnih ribnjaka takođe je bitna biološka ravnoteža u vodi, ali se istovremeno teži da voda bude kristalno bistra skroz do dna, da bi se uživalo u pogledu na ukrasne ribe. U ovom slučaju sve alge (bilo da su dobre ili štetne) su nepoželjne, a pošto one teže da se razmnožavaju i bujaju, moraju se uklanjati jakom filtracijom i dodavanjem određenih preparata koji zaustavljaju njihov rast i razmnožavanje.[4]

Životni uslovi u ribnjaku uredi

Za život riba i drugih organizma koji žive u vodi ribnjaka neophodno je 10 važnih i 7 manje važnih hemijski elemenata. Za osnovne elemente smatraju se: kiseonik, vodonik, ugljenik, azot, sumpor, fosfor, kalijum, kalcijum, magnezijum i gvožđe. Manje važni su natrijum, hlor, fluor, silicijum, mangan, jod i arsen. Nedostatak nekog od njih može dovesti do negativnih posledica i poremetiti biološku ravnoteža unutar ribnjaka. Kiseonik je najbitniji jer je bez njega nemoguć život. Deo kiseonika obezbeđuje se iz atmosfere, a deo proizvode vodene biljake. Ako je osigurana biološka ravnoteža, dopuna kiseonika u vodi je neprekidna i dovoljna. Ako je ravnoteža poremećena, nastaje nestašica kiseonika koja može biti izazvana truljenjem organske materije, manjkom svetlosti, povećanjem temperature vode ili zagađenjem. Dugotrajna nestašica kiseonika izaziva kod riba smanjenje aktivnosti, a samim tim i konzumaciju hrane, čime se riba iscrpljuje i smanjuje joj se opšta otpornost. Dopuna kiseonika osigurava se proticanjem sveže vode kroz ribnjak i aeracijom, a zimi otklanjanjem ledene kore radi dovoda vazduha. Sadržaj kiseonika u velikoj meri zavisi od temperature - što je voda hladnija sposobnija je da rastvori više kiseonika.

Za uzgoj riba i uopšte životinja u vodi, najviše odgovara voda sa pH vrednostima od 7.5 do 8. PH vrednost vode je tokom zime i jeseni uglavnom postojana, dok leti dolazi do velikih dnevnih kolebanja usled razvoja fitoplanktona, odnosno potrošnje ugljen-dioksida u asimilacionim procesima i njegovo oslobađanjem u procesima disanja. Naročito se velike oscilacije javljaju u vreme razvoja modrozelenih algi. U ribnjake mogu dospeti i toksične materije, koje su apsolutno nepoželjne. Hlor, fenoli, amonijak i drugi mogu nastati kao nusproizvod nekih procesa u ribnjaku, mada mnogo češće mogu zagaditi prirodu kao industrijski otpad. O njihovoj koncentraciji se mora strogo voditi računa.[5]

Produktivnost ribnjaka uredi

 
Hranjenje šarana
 
Hranjenje ribe u velikim ribnjačkim kompleksima

U tehnološkom uzgoju ribe važnu ulogu ima produktivnost ribnjaka, od koje zavisi ukupno proizvedena količina ribe po hektaru, i pomoću koje se prati prosečna masa ribe, kvalitet mesa i procentualni sadržaj masti.

Ribnjaci se prema njihovoj produktivnosti dele na:

  • visoko produktivne ribnjake i
  • ribnjake male produktivnosti.

Visoko produktivni ribnjaci zahtevaju unos toliko veštačkog đubriva da se sadržaj i sastav organskih i mineralnih materija i biogenih elemenata u njima ne smanjuje, pod uslovom da se kiseonički režim održava u optimalnim granicama. Ribnjaci male produktivnosti đubre se većim količinama veštačkog đubriva radi poboljšanja fizičko-hemijskog sastava dna i vode ribnjaka, ali tako da kiseonički režim ostane u optimalnim granicama. To znači da na lošim zemljištima treba više ulagati, a samim tim i proizvodno finansijski efekat je manji.[1]

Đubrenje i prihrana uredi

 
Peleti za prehranu ribe

Da bi se stvorili što povoljniji uslovi za uzgoj ribe sva raspoloživa fitomasa i zoomasa mora se u potpunosti iskoristiti za ishranu, što je osnova jeftine proizvodnje u šaranskim ribnjacima. Kod uzgoja ribe uključuju se neke naučne discipline koje se uopšte primenjuju u stočarstvu: selekcija, ishrana i zoohigijena. Posebno je važno pratiti hidrohemijski režim, koji se specifično menja unutar uzgojnog razdoblja. Važnu ulogu ima i primena agrotehničkih mera (đubrenje azotom i fosforom), što omogućava povećanje fitomase, a time preko hranjenja i povećavanje produktivnosti ribnjaka. Za određivanje optimalnog kvaliteta i kvantiteta đubriva neophodno je vršiti hemijsku analizu dna i vode, kao i hidrobiološke analize.[1]

Hrana za ribe uredi

Većinu riba privlači sve što pliva ili se kreće po ribnjaku. Najčešće korišćena hrana za ribnjak su vodene bube (Daphnia) i crveni crvi, koji su dostupni u trgovačkoj mreži. Ostalu hranu, kao što su na primer Bosmina, Cyclops, larve komaraca i za veće ribe vodena stipavica nalaze se u prirodi. Hrana za ribnjak može biti presudan element u uslovima poribljavanja.[6]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g Bugarčić, Saša (6. 10. 2013). „UZGOJ RIBE U RIBNjACIMA”. Zdrava Srbija. Pristupljeno 17. 7. 2021. 
  2. ^ „PREDLOG ZAKONA O ZAŠTITI I ODRŽIVOM KORIŠĆENJU RIBLJEG FONDA” (PDF). Vlada Republike Srbije. Pristupljeno 17. 7. 2021. 
  3. ^ „Ribarstvo – naš neiskorišćeni potencijal: Riba može na tanjir, ali i na Instagram”. 24sedam. 27. 5. 2021. Pristupljeno 17. 7. 2021. 
  4. ^ „UKRASNI (VRTNI) RIBNJACI”. RibarstvoInfo. Arhivirano iz originala 17. 07. 2021. g. Pristupljeno 17. 7. 2021. 
  5. ^ „Uzgoj šarana u vještačkim ribnjacima”. Agros.me. Arhivirano iz originala 17. 07. 2021. g. Pristupljeno 17. 7. 2021. 
  6. ^ „Hrana za ribnjak”. Akva Svet. Pristupljeno 17. 7. 2021. 

Spoljašnje veze uredi